Kod spomena Istre, prvo vino koje nam pada na pamet je malvazija, naša najdraža sorta nakon graševine. Iako je, usprkos velikim razlikama, dugo smatrana dijelom porodice mediteranskih malvazija, DNK analizom je potvrđeno da je malvazija istarska zasebna i autohtona sorta našeg podneblja.
Zavodljiva i nježna (mada može i odležavati, a nalazimo vrlo interesantne macerirane malvazije) možda najbolje funkcionira kao mlađe, voćno i cvjetno vino koje nas opušta i osvježava bez obzira na doba godine.
Danas, u čaši imam Malvaziju vinarije Matiška berbe 2019., klasičnog predstavnika istočne Istre.
Kristalno-bistra, slamnato žute boje, djelomično gusta, na nosu je djelomično intenzivnog i finog mirisa. Djelomično je kompleksna, prevladavaju voćne arome zelene jabuke i marelice, dok se u pozadini mogu zamijetiti nježne cvjetne note bazge.
U ustima je ovo vino suho, toplo i meko, voćno, pa i vrlo mineralno, djelomično trajno, ukusno i užitno, srednjeg tijela, s mrvicu ugodne gorčine na kraju, uravnoteženo i harmonično, a 13 posto alkohola je vrlo dobro uklopljeno u opću strukturu.
Spremno vino koje će vas osvježiti i opustiti, no lijepe kiseline nagovještaju istu kvalitetu bar još dvije godine.
Definitivno poslužiti rashlađeno, do 10 stupnjeva, jer na višoj temperaturi (12-13 stupnjeva), gorčina i alkohol dolaze više do izražaja i preuzimaju ostale okuse.
Što se tiče sljubljivanja, snaći će se kao aperitiv, no bolje će ići s fileom bijele ribe i pireom od slanutka.
Hm.... Natočit ću si još čašu.
