Još tamo na početku, prije sad već dosta godina, kada je Komarna kao vinska regija tek nastajala, rekao sam da će to biti jedno od najboljih vinogradarskih područja u Hrvatskoj. Danas to moje predviđanje potvrđuju mnogi zadovoljni gosti i vinoljupci, ali i sami vinari. Prvo, to je vrlo lijepa destinacija; drugo, njenih sedam vinara zajedno rade na brendiranju vinogorja i čini mi se da su u tom dijelu složniji nego ijedna vinska regija lijepe naše. Komarna je u stvari atipična regija u Dalmaciji. Njen položaj, to jest nadmorska visina (recimo, vinarija Rizman je na 250 metara nadmorske visine) te sastav tla koji tu prevladava omogućuju im fantastične uvjete. Velika je razlika u temperaturi dana i noći konstantno je prisutan nekakav vjetrić što itekako pogoduje grožđu pa nema bolesti na lozama. Možda je najbitniji sastav tla s visokom mineralnošću koja se itekako osjeti u vinu. Ono što Komarnu izdvaja od ostalih dijelova Dalmacije je činjenica da oni u trenutku berbe, dakle u moštu, mogu imati kiseline između 6 i 8, što je fantastično i, za južne krajeve, skoro pa nemoguće. Jako bitan segment kada je riječ o Komarni: cijela regija je pod eko certifikatom, što također nije čest slučaj.
No vratimo se mi vinariji Rizman. To je obiteljska vinarija obitelji Štimac. Da , da, upravo taj Štimac, Igor, hrvatska nogometna legenda. Međutim, iako je vinarija obiteljska, Igora nećete tu baš često sretati... Vinariju vodi najmlađi od braće - Damir.
Zašto Rizman? Postoji priča koja kaže ovako:
Tradicija vinogradarstva u obitelji Štimac datira s početka XX. stoljeća. Prve vinograde zasadio je pradjed današnjeg naraštaja obitelji Štimac, Mihovil Mijo Popich, poznat pod nadimkom Rizman. Kad je vinograde poharala bolest vinove loze (peronospora), Rizman je bio prisiljen, kao i većina stanovništva južne Dalmacije, iseliti se u Ameriku. U Opuzen se vratio 1918. godine, kad je nastavio sa sadnjom novih loza.
U čast njemu, današnja generacija obitelji Štimac vinariju je nazvala Rizman.
Vinarija je smještena na 250 metara nadmorske visine, s pogledom na većinu njihovih vinograda, a imaju ih trenutno oko 22 hektara.
Bit će tu još nekih širenja nasada, ali ne baš prevelikih. Dodatno, 10 hektara zemljišta je zasađeno maslinama od kojih, naravno, prave maslinovo ulje i na tom polju postižu također fantastične rezultate.
Naravno, ne moram napominjati da sve njihove etikete imaju oznaku eko, što daje dodatnu vrijednost tim proizvodima. Uz autohtone sorte, plavac mali, pošip, tribidrag, dobričić, bratkovinu blatsku bijelu, plavac mali sivi i pošip crni, koje čine više od 90% njihovih nasada, posadili su još, od međunarodnih sorti, Tempranillo, Syrah, Chardonnay i Viognier.
Vina su im jako dobra; fino izbalansirana, vrlo sortna i mineralna. Sva imaju veliku mogućnost odležavanja; posebno plavac, tako da... Ako koju bocu stavite u svoj podrum i "zaboravite" na nju pet, šest godina, dobit ćete kad ju otvorite, fantastično iznenađenje u kojem ćete itekako uživati. Ono što mene posebno veseli u njihovim vinima jest to što paze na visinu alkohola; teže nešto nižim alkoholima nego je uobičajeno u Dalmaciji i, naravno, to vina čini pitkijim. To su vrlo profinjena i elegantna vina, kao stvorena za uživanje u posebnim trenucima.
Jako bitna činjenica je i to što oni vina proizvode isključivo od svog grožđa. Ne kupuju sirovinu, nemaju kooperante; tako imaju potpunu kontrolu nad svojim vinima. Naravno, tu se dovode u situaciju da ovise o vremenu i da im količine variraju od godine do godine, ali oni su izabrali taj put i pravi vinoljupci će to itekako znati cijeniti.
Naravno, igraju se puno s drvom u podrumu. Bačve su uglavnom od francuskog i američkog hrasta. To im se pokazalo kao najbolja kombinacija. U tom igranju drvom ekipa iz Rizmana je iznimno dobra; naravno, to je moje mišljenje s kojim se ne morate složiti, no ja volim kad se u vinu osjeti drvo te kada to drvo podiže kvalitetu i okus vina i čini ga još užitnijim, ali ne dominira, nije agresivno, što vinari često znaju greškom postići u svojim vinima. Ne volim kad je drvo najizraženija komponenta vina; ono mora biti samo jedan "tač" koji daje dodatnu kvalitetu. S drvom u vinariji Rizman rade baš po mom ukusu.
Sada dolazimo do meni najdražeg dijela ove priče - vinskog turizma. Na početku da kažemo da je vinarija Rizman vjerojatno vinarija s najljepšim pogledom u ovom dijelu Europe, ako ne i šire. Vinarija Rizman već sada radi fantastičan posao u vinskom turizmu, a nisu još ni približno gotovi s planovima i željama.
Na glavnoj prometnici koja vodi preko Neuma do Dubrovnika, na odmorištu Raba, uredili su odlično malo prodajno mjesto na kojem možete kupiti vina iz njihovog asortimana, ali i sjesti u hladovinu te s pogledom na njihov vinograd pošipa uživati uz fino ohlađenu čašicu vina. Lijepo i ukusno uređeno odredište pravi je mamac za turiste u prolazu, koji nemaju vremena posjetiti neku od vinarija.
Odmorište Raba veliki je plus vinarije Rizman, ali kad dođete u samu vinariju... E, to je ipak nešto sasvim drugo.
Kušaona ili restoran, ako vam je draže, uređen je vrhunski. Što to znači? Znači da je sve prilagođeno gostu i njegovom užitku, sve je postavljeno prostrano, bez naguravanja stolova da ih stane što više - to ovdje nije nit vodilja.
Kada dođete na terasu, prvo ostanete bez daha od pogleda - pogled, ne za milijun dolara, već za milijardu dolara. Sjednete za stol u laganom hladu, vjetra taman koliko treba da vam nije vruće, gledate u more i već tada nemate želju otići.
Osoblje je ljubazno, nasmijano i, što je najvažnije, educirano; dobit ćete informacije o svakom vinu, odgovorit će na sva vaša pitanja... Priča na stvarno visokom nivou.
O vinima smo već rekli koliko su dobra, ali hrana, to je najveće iznenađenje. No idemo redom. Ručkove i večere morate rezervirati, a menu možete dogovoriti s kuharom. Glavni kuhar, Dubravko Simić Cuba, čovjek je kojeg vrijedi posebno spomenuti. Imao je on od 2008. godine svoju konobu koja je radila relativno dobro, ali kriza je ipak bila jača. Tako se, eto, s vremenom, našao u vinariji Rizman. Određena jela koja su bila u ponudi kod njega zaživjela su i na novom radnom mjestu. Možemo reći kako očekujemo da gastro scena uskoro otkrije ovaj gastronomski biser.
Ono što je mene oduševilo, kao prvo: tapenada od crnih maslina, ali i ona od zelenih. Izvrsno su izbalansirane - osjetite maslinu, ali ne dominira pretjerano, začinjeno fantastično, vjerojatno među najboljima koje sam probao. S time da je kombinacija zelene tapenade, dimljenog brancina i sušene rajčice fantastična i senzacionalno paše sa svježim Pošipom Rizman. Jednostavno, jelo i vino nadopunjuju jedno drugo i daju predivan rezultat.
Zatim škampi u ljutom umaku i medu - jako dobro jelo. Kao prvo, škampi su termički obrađeni taman koliko treba, ali - baš taman. Umak je s čilijem i začinskim biljem i takav bi bio poprilično ljut, ali u kombinaciji s fantastičnim domaćim medom od kadulje postaje prava senzacija. Med pretvori ljutinu u divnu pikantnost i dobijete divan pikantni i kremasti umak koji se predivno prima na škampe, a slatkoća meda još više ističe okus mesa škampa. Jelo za svaku pohvalu! Uz to smo pili u drvu odležani Pošip Nono i opet je savršeno pogođeno sljubljivanje... Tu, zapravo, shvaćate da to nije pogađanje, nego si je netko dao poprilično truda da vaš užitak učini potpunim.
Treći slijed: crni rižot sa sipom. Rapsodija od rižota! Rižot je jelo na koje sam jako osjetljiv, jer ga obožavam i postoje svega nekoliko lokacija za koje mogu reći da ga tamo doista volim pojesti. Teško je naći dobar rižot no sada je na mojem popisu jedno mjesto više. Dakle, riža savršeno termički obrađena, čista perfekcija; sipa, to je posebna priča, ni mekana, ni tvrda, ono taman da znate da jedete sipu i da je savršena. Začinjeno... Meni je bilo perfektno, dopuštam da bi netko htio još malo ovog ili onog, ali to je već stvar ukusa. Naravno, sva jela rađena su s maslinovim uljem Rizman. Uz rižot je sljubljen Plavac Mali Primus iz 2015. i ne moram vam pričati da je bilo odlično.
Za desert, Semifreddo, na njega ne moramo trošiti riječi. Da je bila odlična kombinacija s roseom Rusula, također.
Mi smo imali takav menu. Vi možete dogovoriti i neki drugi, bit će također savršen. Sve u svemu, iznimna eno gastro priča, koju si morate priuštiti, jer volite sebe. Budite malo sebični, nije to loše. Naravno, možete imati i samo wine tasting ili uz vina malo sira i pršuta te, naravno, njihovo maslinovo ulje.
Možete imati vođeni obilazak podruma, da vidite gdje nastaju ta vina. Podrum je uređen tako da je iskorišten svaki milimetar prostora; još su neki sitni radovi u tijeku, ali ide kraju.
Jedna od investicija koja je u pripremi jest hladnjača za prihvat grožđa, tako da ga kontrolirano mogu ohladiti na idealnu temperaturu za proizvodnju. Trenutno Pošip beru i prerađuju isključivo noću da bi bio dovoljno hladan te tako zadržao potrebnu svježinu.
U planu je i uređenje okoliša. Imaju i malu šetnicu do kapelice sv. Mihovila, njihovog zaštitnika. Naravno, tu je i view point s kojeg vidite većinu vinograda Komarne i tu gosti naprave najviše fotografija.
Pored vinarije se nalazi i pokazni vinograd, koji je tek zasađen, ali za koju godinu će biti prava atrakcija.
Planovi za budućnost su vrlo zanimljivi - povećanje nasada loze, ali i maslina, kojih sada ima 10 hektara. Neka njihova vizija je proizvodnja od približno 100 tisuća butelja i na tome bi zaustavili količinski rast. Najveći korak bit će izgradnja nekoliko kuća sa smještajem, 3-4 kuće s po pet soba, u stvari, a smještaj cca 30 osoba. Naravno, bit će uređene na visokom nivou.
U planu je i izgradnja vinske ceste kroz vinogorje Komarna što bi bila prava atrakcija. Ono što je jako bitno, izgradnjom Pelješkog mosta Komarna će postati cestovna destinacija puno naglašenije nego sad, što će donijeti još veći priljev gostiju. S terase vinarije Rizman pogled pada baš na budući most. Kada bude gotov i kad noću bude osvijetljen, bit će svojevrsna atrakcija.
Ako niste bili na Komarni i u vinariji Rizman, požurite, jer vrlo uskoro - čekat ćete u redu za posjetu. Komarna je definitivno jedna od naših najpotentnijih vinskih regija.
Na kraju, Damir Štimac, samozatajan, svjestan što su uradili do sada, ali još svjesniji što tek moraju uraditi; čovjek s nogama čvrsto na zemlji, kao i njegova obitelj. Pazite, sad oni već sada prodaju 20-ak posto proizvodnje na kućnom pragu i vjeruju da će uskoro doći na željenih 40 posto. Vinarija Rizman je predložak za učenje o vinskom turizmu.
Za kraj našeg druženja otvorili smo Plavac Mali iz 2011. godine. E, to je vino bilo... Ma ne, neću vam reći to...
Morate doći kod njih i probati. Vjerujte, isplati se.