Da je Motovun jedan od najljepših gradova u ovom dijelu svijeta, to i nije neka tajna. Međutim, nikada nije naodmet ponoviti gradivo pa evo par crtica o Motovunu:
Prema legendi, podno Motovuna, rijekom Mirnom plovili su mitski Jason i Argonauti, a prvi stanovnici koji su ostavili tragove napučili su ovaj kraj između 3500. i 2200. godine prije Krista. Prvi spomen grada Motovuna pod nazivom Montona (keltskog porjekla, znači - Grad u gori) nalazimo u dokumentu iz 804. godine, a nakon vlasti Germana, Motovun je dugo bio pod vlašću Venecije. Ovaj srednjovjekovni dragulj unutrašnjosti Istre, s čak 26 zaštićenih spomenika kulture u starogradskoj jezgri, nalazi se na UNESCO World Heritage pristupnoj listi. S vrha motovunskog brijega (277 m.n.v.) otvaraju se iznimni vidici, a krajolik je poseban po biološkim raznolikostima i osobitim mikroklimatskim obilježjima te obiluje izvorskim vodama.
Dodatni motiv za posjet drevnom gradu je nekoliko festivala, koncerata, kulturnih, zabavnih i sportskih događaja kroz koje domaćini uspijevaju održati na životu nekadašnje običaje i vjerovanja kroz tradicionalne vrijednosti s daškom suvremenih obilježja.
Osim po Velom Joži, Motovun film festivalu i tartufima, Motovun je itekako poznat i po svojim vinarima koji rade fantastičnu Malvaziju, ali i sada već svjetski nagrađivane i poznate Terane. Motovun boys, kako ih od milja zovemo, slažu se sa mnom da imaju privilegiju stvarati Terane u jednoj od najboljih mikro regija koja postoji.
E sad, vraćamo se Motovunu. Tradicija, baština, stari zanati, sve je to turistički poželjno, ali sam pristup gostu treba se konstantno mijenjati i napredovati. Svjestan je toga Marko Fakin koji je svoja vina doveo skoro do savršenstva; ne bi Forbes nekom malom vinaru posvetio dvije stranice da tu nema "ono nešto". O njegovim vinima smo već napisali poveću zbirku hvalospjeva i tu se i nema baš nešto za dodati. Međutim, nešto je manje poznato da na samom vrhu Motovuna Marko ima konobu u kojoj se oduvijek dobro jelo. No "dobro" nije nešto što Marka zadovoljava pa je prije nekog vremena angažirao chefa Zdravka Tomšića i krenuli su u edukaciju osoblja, ali i stvaranje koncepta konobe s modernim gastro izričajem.
Napravili su fantastičan posao. Njihove sezonske krem juhe već su legendarno poznate. Istarski fuži i slična jela s obiljem tartufa dovedena su maltene do perfekcije. Moj osobni izbor u većini posjeta konobi Fakin je biftek; uvijek je fantastičan i ako se nađete kod Marka, u konobi, toplo preporučujem.
Kada smo počekom ljeta, ove godine posjetili Motovun i konobu Fakin, doživjeli smo vrlo ugodno iznenađenje; potpuno su preuredili unutrašnjost konobe. Sada izgleda kao moderan restoran urbanog izgleda, ali su uspjeli zadržati duh konobe. Nisu izgubili identitet zbog modernog dizajna, što se često događa kod takvih velikih promjena. Dakle, Marko je još jednom dokazao da nije slučajno jedan od pokretača Motovunskog turizma.
Njegova želja da konoba radi cijele godine sigurno je još jedna bitna stavka za razvoj motovunske gastro scene. Tako se vraćamo na početak - stalna promjena i usavršavanje, a da pritom ne izgubite svoj identitet, očito su formula uspjeha; barem se tako pokazalo kada je Marko Fakin u pitanju.
P. S Marko, vidimo se uskoro!
