Plitvice su oduvijek bile pojam ljepote, ali i luksuza; barem je to tako izgledalo iz moje dječje perspektive. Kasnije sam shvatio da je ljepota svjetski neupitna, a luksuz je i dalje bio moja primarna asocijacija na Plitvice. Sada, iz današnje perspektive, promijenio se kut gledanja na luksuz; luksuz mi je postalo vrijeme - njega nikada nemam dovoljno, a najmanje ga imam za samog sebe i svoju obitelj. Tako da mi sada Plitvice više nisu luksuz, nego potreba za bijeg s vremena na vrijeme i, naravno, punjenje baterija.
Ako ste se prepoznali u ovom kratkom uvodu, tada je Mrzlin grad s restoranom La Ursula pravo mjesto za vas. U stvari to nije predaleko od Zagreba pa ne gubite puno vremena za put, a kada dođete tamo - ugasite mobitel i uživajte.
Mrzlin Grad je mjesto na kojem se spajaju dugogodišnja tradicija i suvremenost kako bi vaš zasluženi odmor bio u cijelosti ispunjen opuštanjem i doživljajem za pamćenje. Nalazi se nedaleko od Plitvičkih Jezera, točnije 15 kilometara od ulaza 2. Kompleks se sastoji od dvije smještajne zgrade, bazena i restorana otvorenog tipa "La Ursula". To je imanje s predivnim sobama za odmor, vrlo ukusno namještenim, prostranim i funkcionalnim, ali o sobama više govore slike pa uživajte.
Naravno, mogu se organizirati razni izleti, ima se stvarno što za vidjeti ili jednostavno uživajte u šetnjama prirodom.
Mrzlin Grad osnovali su Branko i Sonja prije 17 godina , par koji je ostvario snove živeći u planini sa svojim životinjama i spremajući svježa domaća jela za sebe i goste. Šarmantna lovačka kuća bila je inspiracija za sve. Iako su napredovali u modernom smjeru, zadržali su svoj identitet.
Pravi vatromet emocija doživjet ćete u bistrou La Ursula. Bistro nudi spoj tradicionalne autohtone kuhinje pripremljene i prezentirane na suvremeni način. Domaća juha od autohtonih biljaka ili mesa, gulaš od divljači s domaćim gnudima ili dimljena pastrva pripremljena na poseban način, maštoviti deserti slastičarke Maje Martinović, samo su neki od gastro mamaca zbog kojih biste trebali posjetiti ovo mjesto.
Chef Ivan Martinović svakog dana priprema nove gastronomske delikatese kao što su mesna štruca od divljači punjena s prepeličjim jajima, pačja prsa na posteljici od salate i krumpira s dehidriranim vinom, konfit pačjeg batka i zabatka, sporo pečena teletina u lovačkom umaku i domaćoj palenti s medvjeđim lukom, pašticada od divljači s domaćim njokima, punjena paprika s divljači.
Dakle, kuhanje šefa Ivana Martinovića je odlično, ali prije svega iznimno iskreno. Najveći dio onog što upotrebljavaju u kuhinji rade sami; to je iznimno bitno jer daje savršenu autohtonost njihovom radu. Kako su vlasnici pasionirani lovci, naravno da je veliki dio jelovnika baziran na divljači i to rade savršeno. Posebno me se dojmila koljenica od vepra, dugo nisam jeo nešto tako zanimljivo. Svi znamo da meso divljači zahtijeva drugačiju pripremu. Koljenica je bila idealno začinjena, termički savršeno odrađena; ustvari bez ijedne greške. Mada treba priznati da su sva jela koja smo kušali bila iznimno dobro spremljena. Uz koljenicu, oduševili su me i gnudi koje su nam poslužili uz gulaš od divljači - fantastični, ni tvrdi ni mekani, sa savršenom dozom sira, jedni od boljih koje sam probao u životu, a nakušao sam ih se. Kažu oni da imaju i jako dobra vege jela, ali to jednostavno nije moja domena pa ne bih o tome.
Dakle, za svaku preporuku, tako da napunite baterije, ali i svoje trbuhe. Da se vratim na početak - to nije luksuz već potreba.
E, da ne zaboravim, ima tu i jedna odlična priča o baki koja lovi (i ulovi) medvjede, ali da to čujete morat ćete doći tamo i da, ako dođete skoro, možda se i vidimo jer baterije su mi na crvenom.
