Kada krenete na ručak u Bosansku Gradišku, da ćete jesti odlično meso, to očekujete, ali da ćete naći neke od najboljih njoka koje ste kušali... E, to ne očekujete.
No vratimo se mi na početak. Na putu za Baranju svratili smo na ručak u restoran Đerdan u Bosanskoj Gradišci (vjerujte, bilo nam je usput, mada se ne čini tako), čija me ekipa uspjela oduševiti. Đerdan je smješten odmah uz sam granični prijelaz, čim prijeđete Savu. Odlična, velika terasa, lijepo uređena, ima neki svoj stil koji se pomalo naslanja na tradiciju, ali ne previše i kada je lijepo vrijeme, baš je kao stvorena za odmor; nije dosadna, ali ni previše fensi pa da vas to zamara - uživate na njoj.
Unutrašnjost restorana je već puno ozbiljnija priča. Ako pažljivo pogledate, zamijetit ćete puno detalja iz kojih odiše ukus. Onaj tko je uređivao interijer, točno je znao što hoće. I tu se, kroz uređenje pomalo provlači tradicija; onako, u detaljima. Rekli bismo lijepo i ukusno uređeno, ali ne pretenciozno niti preozbiljno - taman da se osjećate ugodno i pomalo ležerno.
No dobro, da ne duljim toliko o uređenju; to ćete ionako bolje vidjeti na fotografijama... Krenimo mi na jela!
Na stol su nam stigle dvije različite mesne plate. Meso je jako dobro spremljeno. Kao prvo, odlično obrađeno, očišćeno od raznih žilica i opni, a onda i pečeno taman, a ne prepečeno kao što često zna biti; tako da, u stvari, nemate čemu prigovoriti. No takvu sam kvalitetu mesa i očekivao. Na umacima je uslijedilo iznenađenje. Umak od gljiva i umak od pečenja stvarno su dobro izbalansirani; bez previše začina, tako da ne upropaste namirnicu koju prate. I da, umaci su spravljeni bez tone vrhnja za zgušnjavanje.
Već sam kod umaka počeo shvaćati da smo došli u restoran s velikim potencijalom. No tada je uslijedio šok - probao sam njoke koje smo dobili kao prilog. Dakle, njoki u umaku od gljiva... Već jako, jako dugo nisam jeo bolje njoke. Savršenstvo! Naravno da sam pitao tko ih radi. Kažu, sami. Dakle, svaka čast! Moram vam priznati da sam o tim njokima pričao još sljedeća dva dana.
Probali smo i nekoliko deserata; tu svakako treba izdvojiti crème brûlée i fantastičnu baklavu s lješnjacima.
U razgovoru s vlasnikom restorana, Gordanom Šurlanom, shvatio sam zašto ovaj restoran ima toliki potencijal. Naime, Gordan je istinski zaljubljenik u gastronomiju, stalno u traženju nečeg novog. Trudi se konstantno unaprjeđivati poslovanje svog restorana i to prvenstveno kroz kvalitetu usluge. Glavni kuhar (kojeg, na žalost, nisam upoznao, ali to ću brzo ispraviti) je Goranov brat i koliko sam vidio kroz ovih nekoliko jela, čovjek stvarno ima smisla i mislim da će ime Vladan Šurlan uskoro biti vrlo poznato u gastronomskom svijetu.
Ono što svakako treba ovom restoranu, to je onaj "završni tač" kod prezentacije jela i možda malo više hrabrosti da se odmaknu od nekih klišeja, možda nekoliko razgovora sa chefovima kao što su Ružica Jukičić ili Miloš Jovanović. Namjerno sam spomenuo baš njih, jer Ružica je iz Zagreba, a Miloš iz Beograda, tako da svatko ima svoj stil, a oboje su osvojili pregršt svjetskih medalja na raznim kuharskim eventima, jer gastronomija je tu da spaja ljude. A možda se G.E.T. Report potrudi pa u Đerdan dovede i Ružicu i Miloša te tako napravimo gastronomski događaj godine.
Bio je ovo samo mali osvrt na restoran Đerdan, jer oni to itekako zaslužuju svojom kvalitetom, ali vjerujem da ćemo vrlo skoro imati pravu veliku prezentaciju Đerdana pa ćemo ih i predstaviti u velikoj reportaži.
A dotad, svima koji su blizu Bosanske Gradiške: svratite u Đerdan, nećete požaliti. Ljudi moji, kakvi njoki! Ma to..!
