Ilok - najistočniji hrvatski grad, smješten je na obali Dunava... Stoji tu još od Rimskog doba. Grad je to iznimno bogate povijesti, a uzgoj vinove loze i proizvodnja vina u tom kraju sežu daleko u prošlost. Tu su, logično, smješteni i Iločki podrumi. Oni svakako spadaju među najstarije podrume na ovim prostorima. Podrumi iz 15. i 18. stoljeća otkrivaju mnogo toga o Iločkim podrumima, a posebno je zanimljiv onaj ispod dvorca Odescalchi; dug je 100 metara i u njemu smještena i arhiva vinarije. Na žalost, zbog raznih okolnosti, prije svega vojski koje su tuda prolazile, najstarije vino je tek iz 1947. Riječ je, naravno, o tramincu, a cijena... E, da... 54.000,00 kn i vjerujte, ima kupaca; proda se, kažu.
Sam podrum izaziva strahopoštovanje. Kad uđete u njega, kao da ste ušli u drugi svijet. Puno je tu godina i događaja koje se vežu uz ove podrume, iznimno je bogato njihovo povijesno nasljeđe, ali to nije tema ove priče. Možda, ipak, da spomenemo 1953. godinu... Tada je, naime, engleski tron preuzela Kraljica Elizabeta II i za tu prigodu od Iločkih je podruma naručeno 11000 boca Iločkog traminca. Naravno, upravo onog, prije spomenutog.
Preskočit ćemo doba Jugoslavije i zahvaliti nekome gore što podrumi nisu previše devastirani u domovinskom ratu i tada 1999. dolazi do osamostaljenja Iločkih podruma. Mijenjalo se tu nekoliko vlasnika i uprava pa su bili u sastavu Agrokora pa izašli iz te grupacije i tu negdje počinje dio priče koji mene najviše zanima. Juraj Mihaljević, većinski vlasnik Iločkih podruma, "rješava se" drugih svojih tvrtki (a bilo je tu iznimno uspješnih poduzeća kao što je Roto Promet) i posvećuje se isključivo Iločkim podrumima kao svojoj najvećoj ljubavi. Ono što je najvažnije, čovjek ima viziju - kako od tih povijesnih podruma stvoriti najuspješniji subjekt vinskog turizma u ovom dijelu Europe, ako ne i šire. No idemo redom.
Vina
Iločki podrumi trenutno posjeduju 330 hektara vlastitih vinograda, a kao jedna od većih vinarija u regiji, rade i s većim brojem kooperanata, tako da sada proizvode oko 4 milijuna litara vina godišnje.
Podrumi su, naravno, opremljeni modernom tehnologijom, što je osnovni preduvjet za proizvodnju dobrih vina.
Za naše posjete Iločkim podrumima, imali smo prilike, uz pjenušac Princeps (koji je bio piće dobrodošlice na Principovac), kušati i mlada vina koja tek počinju svoj put po policama. Kušali smo vina iz berbe 2015. - kvalitetnu i vrhunsku graševinu, pinot bijeli, chardonnay, kvalitetni i vrhunski traminac, rose od frankovke i Kapistran crni te predikatni traminac - izbornu berbu bobica, iz 2011. godine.
Na mene su najbolji dojam ostavili graševina i chardonnay; traminac je standardno dobar, o predikatu ne moram ni pričati... To je vrh! Ono što je važno spomenuti, to je orijentacija Iločkih podruma da rade lagana, svježa, lepršava vina s nešto nižim alkoholima. Takav potez ne čudi, jer takav je trend u svijetu. Moramo pohvaliti ljude u proizvodnji, na čelu s Verom Zima i Antonelom Knezović, što su u tim svježijim vinima ipak uspjeli sačuvati i mineralnost i tijelo vina, a posebice sortne karakteristike pojedine sorte. Tako da smo u tom segmentu dobili iznimno privlačna vina, a opet lagana, kao stvorena za potrošnju, gdje nećete već nakon druge čaše imati osjećaj da vam je sve teško.
Postoji i linija Principovac. To su već iznimno ozbiljna vina i tu imamo graševinu, traminac i chardonnay. Zanimljivo je da cijela ta linija vina naginje ka poluslatkoj varijanti, što će mnoge na prvu i odbiti, ali dajte im šansu, nećete požaliti.
Najozbiljnija vina iz nove berbe još su na odležavanju i to ćemo kušati nekom drugom prilikom. Probali smo graševinu pod nazivom Velika berba - odlično vino koje dolazi u luksuznoj opremi i svakako opravdava cijenu od 300 kn.
Počastili su nas i tramincem iz 1997. i to je vino u sasvim dobroj kondiciji, posebno ako volite vina s ostatkom šećera, ali ta slatkoća je već polako prešla u tercijarne arome. Ako možete, svakako probajte, a to zadovoljstvo stajat će vas 3610 kn.
Možda je njihova najpoznatija sorta traminac, ali i ostale zaslužuju vašu punu pažnju, posebice graševina i naravno, predikati i arhiva.
Stari podrum
To je lokacija koja je trenutno najpoznatiji dio podruma. Ovdje se vino, naravno, više ne proizvodi, već podrum služi za arhivu i odležavanje dijela vina te naravno, u turističke svrhe. Naravno da posjetitelji žele obići i stari podrum - to poseban doživljaj za svakog čovjeka. Dakako, puno toga ovisi i o vodiču, a to ekipa iz Iločkih podruma odlično radi. Za vrijeme obilaska dobivate pregršt informacija o podrumima; kroz te zidove vode vas u daleku prošlost i polako vraćaju u stvarnost - stari podrum kao da je svojevrstan vremenski stroj, a sve će to za neko vrijeme obogatiti i vinski muzej koji je u izgradnji.
Na toj lokaciji je i restoran u kojem, naravno, možete kušati sva vina Iločkih podruma i to uz osebujnu kuhinju. Možete jesti čobanac, ali i fiš i to onaj pravi. Riječne ribe dobit ćete pripremljene na razne načine. Mene je oborio file soma zapečen u raznim sjemenkama. Ovaj restoran će vam pokazati svu raskoš iločke kuhinje. Namirnice - sve vrhunske i sve, što se može, nabavlja se s obližnjih OPG-ova. Uređenje je pomalo rustikalno, ali moram priznati da, nekako, baš odgovara. Mjesta ima dovoljno za primiti i veće grupe, a to koliko vas je, nikako neće utjecati na kvalitetu usluge. Osoblje, za pohvalu... Brzo, nenametljivo i naravno - educirano.
Ovdje ćete, kroz njihova vina i kuhinju, upoznati Ilok koji tu stoji od pamtivijeka. Nerijetko i sam gazda Juraj stavi pregaču i sudjeluje u spremanju jela. Mi smo imali tu čast da nam je spremao stakeove odležavane 40 dana u komori pa marinirane 12 sati u tramincu i mogu reći da jedva čekam da to ponovimo. Naravno, velika hvala iznimno sposobnoj i mladoj chefici, Ivani Dasović.
Stari podrum - smještaj
Tu polako prestaje dodir s rustikalnim. Naravno, to i želite kada završite dan prepun novih informacija i saznanja, a pomalo vam je već previše i jela i vina; treba vam udobna, funkcionalna soba s tušem i odličnim krevetom. E, upravo to i dobijete! Naime, imaju 18 dvokrevetnih soba, uređenih i namještenih tako da bi dobar dio naših hotela mogao doći po upute. Sobe, osim što su vrlo lijepo uređene, prilično su i prostrane. Tu je naravno i wi-fi tako da nemam baš ni jednu zamjerku.
Nakon ugodno provedene noći (ha, sad, s društvom ili ne, to je ipak vaša stvar) vraćate se naravno u restoran i... Ljudi moji, dan morate započeti iločkim doručkom! Da vidite kako oni počinju dan.
Principovac
Zdanje koje se nalazi na najvišem brdu u okolici, nekad je bilo ljetna rezidencija kneževske obitelji Odescalchi, a danas je pretvoreno u luksuzni ugostiteljski objekt. Krenimo ovaj puta odozgo. Na samom vrhu nalazi se ostakljeni vidikovac s kojeg se pruža pogled doslovno u nedogled.
U donjem dijelu kompleksa nalazi se restoran - totalna suprotnost onome u Starom podrumu - vrlo moderan i pomalo fensi. Kuhinja je raznovrsna i jako dobra, mada ovaj puta tu nismo mnogo jeli; tek juhu i govedinu iz juhe - čisto da imamo podlogu za degustaciju vina. Sjećam se jela iz nekih prijašnjih posjeta, kada sam bio vrlo zadovoljan.
S obje strane imate terase koje... E, to već graniči sa zen varijantama. Naravno, u mojoj varijanti zen opuštanja nalaze se pjenušac i jagode (i to iločke!) ili možda kava uz odličan vinjak Iločkih podruma. Već vidim da se neki mršte, ali tako ja vidim zen.
Uređenje okoliša... To je nešto što vidim u nekim TV emisijama, u kojima engleski vrtlari uređuju stoljetne vrtove... Možda su zaboravili kojeg kad su došli po onih 11000 boca traminca. Šalu na stranu, ali uređeno je fascinantno. Imate osjećaj da bi mogli sjediti na terasi zauvijek i upijati tu ljepotu i spokoj.
Nešto niže, ispod terase, nalazi se malo priručno golf igralište. U stvari, imate prostor za uvježbavanje ispucavanja, a u nastavku i mali teren s tri rupe. Naravno da smo probali i naravno da smo okrivili vino za promašaje. U svakom slučaju, od tada puno više cijenim ekipu koja aktivno igra golf.
Na Principovcu ima i nekoliko luksuzno opremljenih apartmana, tako da doživljaj može biti potpun. Kako saznajemo, uskoro će početi i gradnja hotela od cca 25 soba. Hotel će, naravno, imati 5+ zvjezdica i pružat će vam bezbroj dodatnih sadržaja. Nadam se da ću vas i o tome moći izvijestiti iz prve ruke (ponekad se stvarno ponosim svojom suptilnošću).
Iločki podrumi imaju sve preduvjete da postanu najbolji subjekt vinskog turizma u ovom dijelu Europe. Imaju izrazito velike mogućnosti za razvitak cikloturizma, mnogo opcija za sportske aktivnosti, imaju odličnu kuhinju koju mogu prilagoditi svakoj potrebi. Posjetitelji mogu proći cijelu paletu doživljaja, od povijesnog starog podruma i rustikalnog restorana pa sve do vrlo modernog i fensi opremljenog Principovca. Ne treba zaboraviti ni plovni Dunav. To je tek priča za sebe, na kojoj treba itekako raditi. Naravno da imaju odlična vina, to ne moramo ni spominjati.
Bitna stvar je to što Juraj Mihaljević ima viziju kako to postići i jako bitna činjenica - ne libi se angažirati mlade ljude na neka vrlo važna mjesta u tvrtki, jer itekako zna koliko je podmlađivanje važno - i to na vrijeme, da stignu naučiti uz starije kolege. Oni su možda (srednje) velika tvrtka po broju zaposlenih, ali ponašaju se kao mala, obiteljska tvrtka: svi rade sve; u stvari rade ono što treba, a znaju sve i to je vjerojatno tajna uspjeha. Itekako su svjesni svojih mogućnosti, ali mislim da im treba neko tko će malo povezati te turističke segmente, onako, čisto savjetodavno, ali to je samo moje mišljenje.
U svakom slučaju, Iločki podrumi su spremni postati top destinacija, ali mala pomoć institucija dobro bi došla jer infrastruktura Iloka i okolice mora biti bolja.
I dok na zapadu nema ništa novo, na istoku se rađa jedna velika priča.
