Subota, 24 Rujan 2016

Restoran Angelus, Varaždin

Napisao:  Foto: Silvija Munda
(Reading time: 3 - 6 minutes)
Restoran Angelus, Varaždin

Varaždin - grad baroka. Tako ga zovu, ne bez razloga; stvarno je predivan, grad po mjeri čovjeka. Zbog svega onog što on jest, da sad ne nabrajam, Varaždin je turistički iznimno atraktivan pa se shodno tome postavlja i pitanje: "Gdje dobro jesti u gradu anđela?" Okrenuli smo par brojeva (čudno kako još uvijek kažemo da smo okrenuli broj mada više nitko nema onaj čudni okrugli brojčanik) i iz nekoliko izvora dobili podatak da se isplati otići do restorana Angelus. Zar ste sumnjali hoćemo li provjeriti? Naravno da smo otišli! Kako je Angelus u centru Varaždina, znali smo će u doba Špancirfesta biti gužva i imat će manje vremena za nas, što nam je i odgovaralo - tako ćemo steći pravi uvid.

Jedan će vas podatak vjerojatno začuditi, kao i mene - skoro svi restorani u Varaždinu, ako ne i svi (pričamo o boljim restoranima, ne o zalogajnicama i slično), smješteni su u podrumskim prostorima. Ipak se nalazimo u gradu baroka. Tako je i Angelus smješten u podrumu. Shodno tome je uređen prostor - bolte i cigle, bez žbuke, ne ostavljaju vam baš previše mogućnosti u idejama uređenja. Prostor je lijep i čist, postavljen dosta pragmatično, jer mjesta za stolove i nema previše. Nema nikakvih mana, ali neće vas ni ostaviti bez daha; no kao što rekoh, to je podrumski prostor i kao takvog ga treba doživjeti. Kada bi vlasnici krenuli u izrazito modernističko uređenje ovog prostora, vjerojatno bi ostali bez dijela publike; mi Hrvati smo, ipak, pomalo konzervativan narod, skloni smo tradiciji i navikama, tako da za neke velike iskorake morate imati kritičnu masu publike koja će to prihvatiti, a u manjem gradu kao što je Varaždin kritična masa, u bilo kom pogledu, vrlo je ograničena brojčano.

Zato Angelus ima možda najbolju terasu u kontinentalnom dijelu zemlje. Terasa je smještena u parku nasuprot restorana, među ogromnim platanama koje polako šušte oko vas i stvaraju predivan ugođaj. Imate osjećaj da ste na pikniku u nekom austrijskom ili engleskom dvorcu. Kao da ste ukrali komadić bajke i stavili ga u grad pa sad gledate svijet koji se giba i prolazi oko vas, a vi ste se jednostavno prepustili užitku... To skoro da i nije terasa, to je emocija!

Da, dobro ste shvatili. Terasa mi se jako sviđa.

Servis terase nije nimalo lagan, jer se nalazi 50-tak metara od restorana, ali vi, kao gost, to uopće ne zamjećujete, jer sve se odvija tako lagano i tečno, tako da i ne razmišljate o tome. To nas dovodi do osoblja, a ono je za svaku pohvalu - brzo, efikasno, vidi se da su uigrani. Komunikacija s gostom baš koliko treba; prate što se događa, ne morate ih zvati, oni vide kad ih trebate i da, nasmijani su, ali ne striktno profesionalno, već iskreno i srdačno. Nivo znanja sasvim u redu, dobio sam odgovor na sva svoja pitanja i to vrlo profesionalan - znaju o čemu pričaju; nisu to samo naučili napamet. Konobari su najčešće onaj jezičac na vagi kod odluke jeste ste uživali u restoranu ili ne. Zato, budite ljubazni prema njima, jer to je naporan posao, koji zahtijeva puno znanja - da bi vi više uživali.

Kako je, kao što rekoh, bila gužva zbog Špancir festa, imali smo laganu večeru u tri slijeda.

Prvo smo dobili kurkuma njoke s piletinom, biljem i dinjom. Iznimno sam zadovoljan s njokima; odlično su spremljeni i nije bilo previše kurkume, čega sam se bojao; baš naprotiv, izvrsno izbalansirano. Bilje svježe, nije "ubijeno" termičkom obradom. Piletina je lijepo spremljena, fino uređena, izrezana kako treba; već tu se dalo primijetiti da kuhar zna s mesom. Jelo je odlično začinjeno i sve u svemu, odlično, ali to je ipak samo tijesto u umaku, viđeno već sto puta - no ipak, ovdje na tanjuru imate i komadiće dinje. Dinja fenomenalno podiže svježinu cijelog jela, otvara bezbroj nekih novih okusa, čime doživljavate njoke u umaku na neki, sasvim nov način. Tako jednostavno i tako dobro!

Kao glavno jelo, spremili su nam lungić na husarski s trgancima. Tu moram pohvaliti kuhara i to maksimalno, jer meso je pripremljeno savršeno. Očišćeno od svake žilice, skinute su sve opne koje bi vam mogle smetati (nerijetko u top razvikanim restoranima vrtite opnu po ustima ne znajući što bi s njom) i takvo, vrhunski pripremljeno meso, termički je odrađeno bez greške. Majstore, svaka čast! Uz to idu tradicionalni trganci, naravno na vrhnju, ali je u njih dodano i malo bučinog ulja što im daje zelenkastu boju. Meso i trganci su izrazito dobro termički odrađeni, taman kako treba, ali ipak su slične, pomalo mekane teksture i mada su lijepo začinjeni, neće vas, što se kaže, izuti iz cipela. Ali da, ima jedno ali... Trganci su posuti bučinim košticama koje daju sasvim drugačiju, hrskavu teksturu i to je sada neko sasvim drugo jelo i opet - savršeno izbalansirano.

Desert je bio sasvim jednostavan. Sirna pita s limunom i džem od šljiva. I da, to jest pita s limunom - osjetit ćete ga onako, žestoko, ali ne prežestoko, taman na granici; naravno i džem od šljiva pomaže kod ublažavanja okusa limuna. Sir je tu samo radi teksture i volumena - to je prava pita s limunom. A kad razmislite bolje, to je odlična stvar - desert koji vas osvježi i podigne, baš ono što vam i treba na kraju obroka.

Na kraju, treba samo reći da vlasnik Mario Kušević i glavni kuhar Eugen Đurđek - Geno zajedničkim snagama stvaraju odličnu kulinarsku čaroliju, konstantno napreduju i pritom se dobro zabavljaju, što i jest najbolje.

Većina namirnica se nabavlja s lokalnih OPG-ova, barem ono što se može. Da, Angelus je divna priča, čiji temelji leže na tradiciji i to, prije svega, lokalnoj, a oni su ju obogatili svojim idejama i rade to vrlo uspješno. Njihova zajednička želja je karta od 6 - 8 jela, naravno sezonskih, koja će se sezonski i mijenjati, ali tu se vraćamo na početak - kritična masa i navike publike. Međutim, u svakoj sezoni napraviti dva menija chefa kuhinje, drugačija, onako iz gušta i polako ih nuditi... Možda bi ih u startu više podijelili na degustacijama nego prodali, ali to je školovanje publike. Vinska karta - sasvim korektna, ne morate se bojati, ima izbora, a cijene su korektne.

Da ne zaboravim... Pozvani smo, kad prođe gužva, na probu obilnijeg, degustacijskog menija. Itekako ćemo se rado odazvati i naravno, prenijeti vam kako je bilo.

 

 

 

Tomislav Stiplošek

Tomislav Stiplošek glavni je urednik G.E.T. Reporta i predsjednik udruge za kulturu stola G.E.T.

U 2016. godini FIJET Hrvatska u suradnji sa Zborom turističkih novinara HND-a dodijelio mu je priznanje za osobni doprinos popularizaciji i afirmaciji turističkog novinarstva te promicanje etičkih i profesionalnih standarda struke, koje dodjeljuje  u sklopu godišnje nagrade "Marko Polo".