Vrijeme radnje: 04.04.2017.
Mjesto radnje: Villa Ariston, Opatija.
Radnja: Dan kada je Klaudio Tomaz prestao biti velika vinska nada i postao istinska vinska zvijezda.
Tako bi to izgledalo da smo pokušali telegrafski dojaviti o večeri Klaudia Tomaza u Villi Ariston, ali kako mi ne živimo u vrijeme telegrafa, već u doba interneta, tako ću vam ipak pokušati dočarati ovu večer malo detaljnije.
Zašto sam se sjetio telegrafa? Pa eto, predivna Villa Ariston me malo vratila kroz povijest.
Villa Ariston izvorno je bila u vlasništvu obitelji Haas iz Beča, koja se, ako se ne varam, bavila proizvodnjom čokolade. Sadašnji vlasnik živi u Milanu, tako da mi se čini kako je svjetskoj kremi uvijek bilo važno imati nešto na Kvarneru. Dalo bi se o tome još pričati, ali nije to tema ovog članka. Villa Ariston sada funkcionira kao mali hotel visoke kategorije, a to i jest. Zgrada je pažljivo restaurirana tako da ima onaj prepoznatljivi duh vremena kada se nije pitalo za cijenu, već se tražila udobnost, pomalo raskoš i ljepota, prije svega. Tako su tu ostale predivne stepenice, cijela paleta ukrasa i figura, koje cijeli okoliš podižu na jednu višu razinu i još puno detalja iz davne 1900 i neke. Naravno da je vrlo pažljivo u sve to dodano i puno današnjeg luksuza koji nam olakšava život tako da možete uživati u apsolutno svemu. Imate tu i bazen i privatnu plažu, ali više o samom hotelu u nekom drugom članku kada ćemo pisati o njima.
Ovaj kratki opis Ville Ariston dao sam vam samo da shvatite kakav prostor kojeg je Klaudio Tomaz odabrao za svoju prvu veliku vinsku večer, jer mislim da nakon nje ništa neće biti isto.
Na samom početku treba naglasiti da to nije bila komercijalna večera, nego su gosti bili kvarnerski ugostitelji. Klaudiju i njegovoj ekipi kapa do poda, jer je uspio okupiti... pa valjda 90% top kvarnerskih ugostitelja, što uopće nije lako. Već sama ta činjenica pokazuje koliko se cijene vina Tomaz, ali i Klaudio kao čovjek.
Osobno, Klaudia i njegovu vinariju, ali i obitelj, pratim već dugo. Mislim da smo među prvima pisali o njemu (to i nije neko čudo, G.E.T. je uvijek bio istraživački nastrojen) i proveli smo u toj vinariji puno predivnih trenutaka. Tako sam jedne noći postao i kum njegovom merlotu koji danas nosi ime Silente - jer je toliko dobar da ostavlja bez teksta. Na to sam posebno ponosan, jer su ostala njegova vina imena dobila isključivo unutar obitelji.
Tako smo se, eto, Silvija i ja našli na toj večeri koja nije bila namijenjena medijima (baš naprotiv, mediji nisu ovaj put bili u planu, mada već dogovaramo s Tomazom da jednu ovakvu priču napravimo samo za kolege novinare).
Beskrajno sam uživao u večeri, jer se vidjelo na svim licima koliko su zadovoljni i tu se vraćam na početak - Tomaz više nije vinska nada, nego istinska vinska zvijezda koja stvara velika, moćna, rasna vina te treba i njega i njegova vina uvažavati u svakom pogledu. Kroz večer nas je vodio takoreći kroničar istarskog vinarstva, Emil Perdec i to je činio maestralno lagano, s pokojom doskočicom taman u pravom trenutku, a kada su vina u pitanju, s puno znanja i autoriteta.
Još je jedan čovjek dao veliki obol ovoj večeri, a to je Robert Benzia, glavni kuhar vile Ariston. Ako do sada niste čuli za njega, u skoroj budućnosti sigurno hoćete, i to ne samo od mene. Reći ću vam samo jedno: Robert svoje znanje brusi na prestižnoj kulinarskoj akademiji u Italiji. O njemu ćemo pisati puno više vrlo skoro, jer to itekako zaslužuje, a i pozvani smo na kušanje menija šefa kuhinje i tome se baš radujemo. Jela koja smo kušali na ovoj večeri bila su divna i ono što je meni najvažnije, u svakom jelu se vidi njegov potpis, kroz cijeli menu se vidi njegov rukopis. Možete osjetiti s koliko strasti i ljubavi Robert kuha; mislim da Villi Ariston i Robertu treba samo malo više medijske pažnje (ali zato smo mi tu), jer oni spadaju u sam vrh hrvatske kuhinje.
Pa da vam, eto, predstavim i što je bilo ponuđeno na večeri.
1. Dobrodošlica - extra dry rose pjenušac
Uz zalogaje dobrodošlice, večer je započela iznimno aromatičnim, voćnim, pomalo iskričavim, ali vrlo ugodnim u ustima, najnovijim Tomazovim uratkom - extra dry rose pjenušcem, kojeg Tomaz radi od tri sorte - terana, merlota i crne malvazije.
2. Crudaiola od kvarnerskih škampi, zapečena ovčja skuta, salata od zelene jabuke i celera, krema od jagode i agruma
Rose Flaminio 2016
Škampi stvarno odlično obrađeni, predivni, nježni i podatni, odlično ukomponirani s ovčjom skutom, uz to celer i jabuka dodaju svježinu i kiselost, taman koliko vam treba i na kraju, krema od jagoda i agruma, jer ipak - uz ovo jelo poslužen je Rose Flaminio 2016. To je rose koji ima svoje tijelo i karakter, ali i onu divnu voćnu razigranost gdje nam, aromatski, jagoda najviše dolazi do izražaja.
3. Rižoto od crne i bijele riže s kamenicama i pjenom od domaćih šparuga
Istarska malvazija Avangarde 2016
Rižoto je jelo s kojim kuhari, ako nisu na razini, vrlo lako griješe. Naizgled jako jednostavno, ali itekako zahtjevno jelo. Ovaj rižoto od crne i bijele riže s kamenicama i pjenom od domaćih šparoga, to je bilo blizu savršenstva. Riža je termički bila obrađena tako da mislim da ne može bolje, kamenice su naravno dale svoj tač, a pjena od šparoga sve je podigla na znatno višu razinu. Jako dobro jelo, puno divno isprepletenih okusa. Pjena od šparoga, kako nije bila ravnomjerno umiješana u rižoto (namjerno), podiže i spušta okuse svakim novim zalogajem. Izuzetno uzbudljivo i interesantno. Istarska malvazija Avangarde 2016 ili kako volimo reći, Tomazova svježa malvazija, vino je iznimne mineralnosti. Pitko, skladno, ali iznad svega mineralno vino, odiše tim posebnim terroirom i onako u aftertasteu osjetite natruhe slanosti. Zato bih ja volio da je Robert na rižoto bacio malo cvijeta soli pa da me u svakom trećem ili četvrtom zalogaju pomalo pukne slanost i mineralnost cvijeta soli. Mislim da bi tada to vino i to jelo bili u savršenom balansu; ovako je vino bilo za nijansu naglašenije, baš zbog te mineralnosti. Ali to su već stvarno detalji i to samo moja razmišljanja.
4. Segreto od španjolske crne svinje, redukcija aceta balsamica i kave, zapečeni canoli s caponatom, salata od mikro zelenja
Merlot Silente 2015
Kada sam, prije večere, čitao menu i u istoj rečenici vidio crna španjolska svinja, kava i aceto balsamico, moram priznati da sam postao vrlo znatiželjan. Segreto od crne španjolske svinje spremljen je iznimno dobro, ali glavna komponenta ovog jela je redukcija aceta balsamica i kave te, naravno, začina koje je Robert stavio u to. Dakle..! Diže okus u nebesa; jednostavno rečeno, eksplozija okusa za koje ne želite da vam ikada nestanu iz usta. Bila je tu i odlična salata od mikro zelenja i jako dobar zapečeni canoli s caponatom (talijansko jelo s patlidžanom i povrćem) - i oni su sigurno dali svoj štih ovom jelu, ali ona redukcija u kombinaciji s mesom je iznad svih očekivanja. Za mene osobno, najbolje jelo večeri, a posluženo je uz merlot Silente 2015 - izuzetno dobro vino sa svim odlikama merlota, školski primjer, ali toliko punog okusa, ekstraktan... Rasno i moćno vino čije vrijeme tek dolazi. Nadam se da će se za 5-6 godina moći naći još poneka boca, jer tada će, po mom mišljenju, ući u najbolju kondiciju.
S ovim jelom vino se moglo doživjeti još bolje i obratno; takav sklad nisam dugo doživio.
5. Striploin od srndaća, redukcija terana i borovnica, selekcija šumskih gljiva, zapečeni rimski njoki
Teran Barbarossa 2015
Srndać u redukciji terana i borovnica bio je i više nego dobar. Sve je to lijepo ukomponirano sa zapečenim rimskim njokima, ali selekcija šumskih gljiva je bila dio koji je dao posebnu draž ovom jelu. U stvari, gljive su imale tu snagu potrebnu da se nose s iznimno moćnim i ekstraktnim Tomazevim teranom, ali... Da ih je bar bilo malo više. Recimo, da ih je Robert postavio kao posteljicu cijelom jelu, a ne kao prilog. No opet, to je samo moje razmišljanje. Teran je moćan, jak; mislim da ga već svi vinoljupci znaju - prava vinska poslastica. Vino koje je uvijek pomalo svojeglavo, kako god ga vinar usmjerava, teran uvijek ostavi malo svog karaktera, tek toliko da znaš da moraš s njim surađivati, a ne mu naređivati - tada ćete zajedno postići fantastične rezultate, a Klaudio to itekako zna.
6. Desert šefa kuhinje
Muškat bijeli Dolce anima 2016
Što reći; jako dobro spremljen tart, a u njemu odlične kreme, ne preslatke, taman podatne i nježne, a opet i te kako dolaze do izražaja i naravno, na vrhu puno raznog svježeg voća. Fino i zanimljivo, mada mislim da se Robert tu mogao malo više poigrati desertom, jer Tomazov muškat to itekako zaslužuje. To je jedan od onih muškata koji ima sve odlike koje očekuješ od muškata, ali i ima tijelo i moć; nije to tek slatko vince, to je snažno, a fino i ugodno vino s 28 grama ostatka šećera i svakako zaslužuje vašu pažnju.
7. Sorbet od jagode
Sorbet od jagode uslijedio je nakon deserta, kako bi nam osvježio usta između muškata i Sesto Senso malvazije.
8. Sir s plemenitom plijesni u omotaču od meda i kadulje
Istarska malvazija Sesto Senso 2015
Na kraju je, naravno, bila poslužena odležana malvazija 2015, naziva Sesto Senso. Dakle, o toj malvaziji mi je jako teško pisati, to je vino za uživanje; ako se mene pita, to je vinski zen. Ovo je vino finih, harmoničnih okusa, školovanih u drvu i toliko kompleksnih za opisati da je to čudo. To, jednostavno, morate probati! Sesto Senso je najbolje vino vinarije Tomaz i zaslužuje posebnu pažnju. Znajući sve to posebno me zainteresirao zalogaj koji će Robert sljubiti s takvom vinskom veličinom. Itekako je uspio. Uzeo je tri vrste plavog sira i njihovim topljenjem došao je njihovog sljubljivanja i oblikovanja sirnih sfera, a onda je med geliran tapiokom i kadulju omotao oko sira. Krajnji rezultat bio je čisto savršenstvo. Toliko okusa koji dolaze jedan za drugim i miješaju se, to jest nadopunjuju, polako, u nekim savršenim fuzijama... To se riječima ne da opisati. Sljubljeno sa Sesto Senso malvazijom... E, tu dolazimo do apsolutne zen faze. Ovu kombinaciju u Villi Ariston moraju ukomponirati u menu šefa kuhinje, jer ovo je savršeno.
Što reći na kraju?
Vidjelo se da su svi prisutni itekako zadovoljni, a kad te struka podrži, znači da si uspio. Bila je to prva velika vinska večer Klaudia Tomaza i to iznimno uspješna, a da će ih biti još, u to ne sumnjam. Dakle, ambijent, vina, hrana, gosti, servis i osoblje (za ovo zadnje velike pohvale direktorici hotela, Cyntiji Vučaj, nevidljivoj, a sveprisutnoj) - sve je bilo na visokom nivou.
Želim samo reći da sam ponosan što Klaudia Tomaza mogu nazvati svojim prijateljem i s njim podijeliti ovakve divne trenutke.
Nova velika vinska zvijezda je rođena.