Nekako, uvijek radimo popise unazad, o onome što je bilo, recimo u prošloj godini... Ili ih radimo kratko unaprijed, recimo, 7 dana prije Valentinova popis najromantičnijih mjesta. Zato sam ovaj put odlučio sastaviti popis 12 mjesta za iduću godinu: svaki mjesec jedna priča. I da, pokušao sam naći mjesta koja još nisu razvikana, a oduševit će vas. Pa, da krenemo!
Za početak, držimo se kontinenta. Siječanj je idealno vrijeme za posjet vinariji Stručić. Dakle, put Ludbrega. Stanite u centru Ludbrega, tamo ćete moći čuti priču o centru svijeta, čuti legendu o Ludbergi i njenom životu, a onda put vinarije Stručić. Sanja i Tomislav Stručić ugostit će vas kao da ste kraljevi. Njihov entuzijazam i zaljubljenost u vinarstvo iznimno su zarazni, tako da učas imate osjećaj da se znate 100 godina. Moći ćete kušati odlična vina, a naša preporuka je svakako Rajnski Rizling. Uskoro će imati i svoj pjenušac od kojeg dosta očekujemo pa će vam to biti razlog za ponovni dolazak. Imaju Stručići i nekoliko odličnih voćnih likera. Poslužit će vas i odličnom domaćom hranom. I da, pogled na njihove vinograde zimi, a gledate ih iz tople kušaone, čista je idila... Kao da ste ušli u bajku. To je naša preporuka za prvi mjesec. Uživajte!
U veljači, koja je ipak mjesec ljubavi, slavimo Valentinovo i preporučit ćemo: odvedite voljenu osobu u vinariju. Možda vam zvuči čudno i na prvu i nije neki savjet, ali eto i pojašnjenja. Vodimo vas u Zagorje, točnije u Hum na Sutli. Naime, tamo je vinarija Borisa Drenškog pod nazivom Bodren. Boris proizvodi samo predikatna vina, a najcjenjenije su mu, naravno, ledene berbe. Definitivno najbolji proizvođač predikatnih vina na svijetu što dokazuje i pregršt zlata s Dekantera. Dakle, ta vina, to je esencija ljubavi. Vaša će vam partnerica biti neizmjerno zahvalna i oduševljena, a i vi ćete konačno proširiti vidike i shvatiti da gemišt nije kraj svijeta. Vjerujte mi, neće proći dugo kada ćete rezervaciju za posjet vinariji Bodren tražiti mjesecima unaprijed; zato iskoristite ovu godinu.
U ožujku svakako treba otići na jug, jer Josipovo je i to je stađun od kamenica i da, naravno, stanite u Stonu, zasladite se malo, ali vaše odredište je Kuna Pelješka. Tamo je vinarija, PZ Kuna, osnovana 19.3.1898. pa svake godine na taj dan, blagdan Sv. Josipa, organiziraju svečanu proslavu. Obavezno posjetite OPG Antunović i njihovu konobu. Kod Meska, kako ga od milja zovu, doživjet ćete gastro doživljaj koji ćete pamtiti cijeli život - sve namirnice isključivo domaće, tradicionalno spremljene, to je nešto što nećete zaboraviti. A i šetnja samom Kunom će vas oduševiti. Možete vidjeti gdje je geografski centar Pelješca, čut ćete nekoliko zanimljivih legendi i možete uživati u slikama Celestina Medovića, jer taj je veliki umjetnik dio života proveo baš u Kuni.
Za travanj je naš prijedlog da se zaputite u Baranju. Točnije, u mjesto Suza. Tamo ćete naći obitelj Kolar, a oni imaju i svoj vinski podrum i kušaonu. Vina Kolar nesumnjivo idu prema vrhu i uskoro će ih svi znati, a oni to i zaslužuju. Ali, pustimo budućnost... Sada, kad dođete kod njih, vjerujte, došli ste u najnasmijaniji podrum u Hrvata. Toj obitelji osmijeh ne silazi s lica. Kod njih ćete uživati u okusima i kvaliteti vina, ali i u njihovom bezgraničnom gostoprimstvu. Što se jela tiče... Pa u Baranji ste, nemojte se brinuti, ali naravno kulen morate probati. Moja osobna preporuka vina: Chardonnay sur-lie.
U svibnju, kad se već bližimo ljetu, zaputite se na sam jug Lijepe naše, južnije i od Dubrovnika. Taman kad mislite da nemate više kuda dalje, jer eto samo što nije Crna Gora, e tada će vam se ukazati Molunat. Tu ćete naravno potražiti Božu Metkovića, a kad ga nađete, tada slijedi avantura. Upoznat ćete Konavle na jedan sasvim nov način, probat ćete odlična vina, a naravno, favorit je Malvasija Dubrovačka. Razgled vinograda koji je na svega par desetaka metara od mora, ostavit će vas bez daha. Pogled iz vinograda na morsku uvalu, to je nešto zbog čega se isplati doći u Molunat. Sve to zaokružit ćete kada s Božom sjednete u njihov obiteljski restoran. Moja preporuka: svakako biftek, mada kažu da su bolji u ribi. Što god odabrali, bit ćete doista zadovoljni.
I eto nas lagano već na pola godine. U lipnju, po nama, treba otići u Međimurje. Točnije, u Nedelišće. Pansion Mamica tada priređuje prikaz tradicionalne žetve. Priča je to koja se tek razvija, ali brzo će biti svima znana. Zato, posjetite ju sada, dok još bez prevelike gužve možete vidjeti sve detalje. Dakle, imamo tu konje, kočiju, žetvu starim kosama, klinci mogu (a i vi, naravno) naučiti kako se rade cekeri od komušine i skulpture od slame.... Ma, detalja i previše za jedan dan. Tradicionalna kuhinja kod Mamice, to je nešto što morate probati. U stvari, ako ste imalo hedonist, tada je Mamica čist zen. Vrlo dobra vinska karta koja se ne zasniva samo na Međimurju upotpunit će vaš doživljaj i poželjet ćete ne otići. Nema problema, pansion ima 12 soba. A kad ste već u Nedelišću, neka vas upute kod Šardija. To je OPG koji se bavi proizvodnjom meda, ali ima i kušaonu pa razvija turističku stranu tog posla. Vjerujte, probat ćete med kakav niste mislili da postoji, a otići ćete bogatiji za iznimno puno znanja.
Bilo bi čudno da vas vodim tako Hrvatskom, a da se na neki način ne dotaknemo graševine. Pa gdje ćemo u srpnju, nego u Kutjevo? Ok, svi znate za Krauthakera, Adžića, Enjingija i ostale, ali moja preporuka je podrum Tandara. Zorica Tandara pokazat će vam svijet vinarstva s jedne druge strane, one ženske, jer žene vinarstvo doživljavaju drugačije nego mi i to često bolje.
No da, kušaona u koju će vas uvesti drugačija je od svih u Kutjevu, nekako moderna, a opet topla. Uopće vam ne smeta što tu nema drvenih greda i masivnih stolaca koje jedva mičete... Sve je nekako skladno i na svom mjestu. Vina odlična. Preporuka, naravno: graševina, a hrana... To u Slavoniji nikad nije bio problem. I da, Zorica Tandara je velika duša i pamtit ćete ju cijeli život.
Svega par minuta od podruma Tandara je stari podrum Kutjeva d.d. To morate vidjeti, mislim da to spada u opću kulturu, izgradili su ga Cisterciti davne 1232. godine (13. stoljeće) i to jednostavno morate vidjeti.
Srce sezone, kolovoz, a gdje nego na more?! I to, pravac Korčula! Moj prijedlog za ovaj mjesec su Dani pošipa u Smokvici, Brni i Čari. To su mjesta koja morate obići, posebice Smokvičku vinsku cestu. Cijeli niz odličnih malih vinara koji sva vina u stvari prodaju na kućnom pragu u sezoni, a ipak se trude izaći i šire iz te male sredine. Njihova vina ne možete skoro pa nigdje kupiti, zato morate doći kod njih. Tu ćete spoznati pravu Dalmaciju - otok, a niste na moru. Da, neobično je to. Tu ćete probati neke od najboljih pošipa, što i nije čudo ipak mu je tu postojbina. Taj mir i spokoj koje pružaju Smokvica i Brna, teško ćete naći bilo gdje drugdje. Uz sve te Pošipe treba nešto i pojest. E, tada put Brne, u konobu Zaratak. Neću vam ništa pričati, to morate doživjeti... Jedna od najboljih na Jadranu.
U rujnu vas vodimo u Bjelovar. U stvari, nadomak Bjelovara, u vinariju Coner. Coner je jedna od novijih hrvatskih vinarija, pomalo modernističkog dizajna, ali s izraženim šarmom. U sklopu vinarije je i odličan restoran, nešto od njihovih delicija morate probati. Vina dobra, štoviše vrlo dobra. Ali, oni vam pružaju i nešto više. Kod njih možete jahati ili uživati u šetnji... Onako, prava seoska idila sa svim modernim gadgetima koji vam, ipak, trebaju.
Kako je u ovom mjesecu još uvijek toplo, moja preporuka je svakako uzeti piknik košaricu na šanku u koju, naravno, dođu hrana i vino, ali i dekica... pa lijepo, lagano u šetnju, stanete gdje vam se to čini baš kao stvoreno za vas i uživate.
U listopadu je moja preporuka Istra i to Motovun. Naravno da ćete istražiti sve ljepote tog malog gradića. Možda vam netko od lokalaca ispriča i pokoju legendu. Znate ono, Veli Jože i slično. Prije nego se krenete penjati prema Motovunu, stanite u Livadama, probajte pokoji tartuf. A vaša destinacija je vinarija Tomaz. Sve su popularniji, ali još se može doći da nije gužva. Paleta vina fantastična - od malvazije, preko merlota, ipak moj favorit muškat. Klaudio, osim što je odličan vinar, također je i vrstan kuhar, tako da... Ako imate sreće, moći ćete stvarno uživati. Važno upozorenje: ako s Klaudijem krenete na kušanje u podrumu, tada to traje, ali osim što možete kušati predivna vina, možete i iznimno puno naučiti. Pogled iz njegove vinarije na Motovun u rano jutro, kada je dio Motovuna još u jutarnjoj magli... To je nešto neprocjenjivo.
U mjesecu Svetog Martina držimo se Zagrebačke županije. U studenom, dakle, obilazimo vinske ceste Plešivice i Zeline, i to nek bude nakon Martinja, kad imaju više vremena. Prvo Plešivica, čisto abecedno, prepuna iznimnih vinara i predivnih kušaona. Možete probati stvarno vrhunska vina, mada je moja preporuka probati što više pjenušaca - sve su bolji i svi polako shvaćaju da je Plešivica raj za pjenušce. U svakom će se podrumu naći i pokoja domaća salama i sir i tako, polako, od vinara do vinara. Neću sad nikog izdvajati, ne bi bilo fer, a svi su tako blizu da ih sve obiđeš u jedan dan.
Slična situacija je i u Zelini, mada je tamo glavna sorta Kraljevina, ali sve što vrijedi za Plešivicu, vrijedi i za Zelinu. I da, i jedna i druga cesta još moraju raditi na podizanju turizma, to je istina.
I eto nas ponovno na kraju godine, u prosincu. Ide se u Zagreb, jer Zagrebački advent prepoznala je cijela Europa i neću sad pisati o tome, jer o tome svi pišu zadnjih mjesec dana... Evo samo pogled, dva...
Nadam se da sam vas barem malo zainteresirao za ova mjesta. Ne morate ići na sva. Ipak, obiđite barem neka, jer putovati i upoznavati nove ljude, najveće je bogatstvo.
