Prošle je godine održan je prvi Salon žilavke, naravno u Trebinju, u organizaciji Radovana Vukoje i njegove ekipe. Nažalost, nismo bili na toj manifestaciji, ali smo čuli puno pohvala za taj specifični vinski salon, tako da kada je ove godine stigao poziv, dvojbi oko dolaska nije bilo.
Večer hercegovačkih crvenih vina
Uoči Salona, to jest, večer ranije, za novinare je održana posebna večer hercegovačkih crvenih vina, naravno sljubljenih s jelima koje je pripremao chef Nihad Mameledžija, jedan od , kako kažu, boljih chefova u Bosni i Hercegovini. Kroz vina nas je proveo poznati vinski novinar Darrel Joseph.
Bila je to lijepa i ugodna večer u Villi Pergoli. Kušali smo odlična vina, jela su bila dobro sljubljena, ali spremljena tako da ipak budu u drugom planu i da istaknu vina. Shvaćam namjeru organizatora, ali osobno bih rado vidio što sve Nihad može u kuhinji, a nesumnjivo je da je veliki znalac.
Moj zaključak te večeri je da Hercegovina itekako ima što reći kada su crna vina u pitanju. Vina su to, mahom, s puno ekstrakta; moćna, vrlo sortna i mineralna. Probali smo šest crvenih vina i u svima je itekako naglašeno voće, mahom su preko 14% alkohola, ali su lijepo izbalansirana i svježa, tako da taj alkohol ne odskače i ne osjećate ga previše.
Sve u svemu, lijepa uvodna večer u glavno događanje, a eto i menija prve večeri:
Aperitiv: Opolo Delić (vranac)
1. slijed:- Brkić Plava Greda Blatina 2016
- Riblji tris od škarpine i sardine
- Škegro Carsus Blatina 2015
- Svinjska krmenadla sa suhim šljivama, vinom i medom
- Tvrdoš Vranac 2016
- Teleća prešana rebra s hrskavom koricom i gljivama
- Rezerva Vranac 2012, Vukoje
- Juneći i janjeći burger sa sirom iz mijeha, svježim paradajzom i pečenim patlidžanom
- Trnjak Nuić
- Tagliata od ramsteka na pireu s puterom od slanih srdela
- Kasna berba (izbor bobica) 2011, Vukoje
- Čokoladni kolač s grožđicama (natapane u grappi Vukoje) i smokvama
smartslider3[9]
U svim jelima korišteno je maslinovo ulje Vukoje
Destilerija
Drugi dan je započeo prezentacijom novih proizvoda Podruma Vukoje 1982, to jest njihovih destilata i maslinovog ulja. Sama degustacija održana je u njihovoj novoj destileriji.
Kušali smo destilate sljedećih naziva:
- Grozda Žilavka
- Grozda Muškat
- Grozda Merlot
- Grozda Vranac
- Grozda Travarica
- Grozda Biter, gorki liker
Destilati su jako dobri. Zanimljiva je to priča, jer ih proizvode od grožđa; dakle, ne pričamo o komovicama kao nusproizvodu, već o destilatima za koje je sirovina pomno birana i gdje se o svakom koraku proizvodnje itekako vodilo računa. Pratit ćemo ih u njihovom razvoju pod brendom Grozda. Zašto Grozda? - to je vidljivo iz samog naziva. Posebno je zanimljiva ambalaža za destilate. Boce koje Radovan uvozi iz talijanske firme Italesse neodoljivo podsjećaju na boce koje smo nekad mogli viđati u apotekama i to je napravljeno tako s namjerom. Jer, kako kaže sam Vukoje, nekad se prvoklasna rakija, loza ili travarica služila posebnim gostima i koristila kao lijek te se često kvaliteta destilata i naglašavala usporedbom s lijekom. U svakom slučaju, ambalaža je vrlo zanimljiva i dojmljiva.
Kušali smo i njihov blend maslinovog ulja koje je jako dobro, izrazito friendly kada je hrana u pitanju, nije pre pikantno, tako da ga možemo bez problema staviti na cijelu paletu jela bez straha da će preuzeti okus svojom snagom. Trenutno su to manje količine i dostupne su samo u njihovim restoranima, ali Vukoje tu ima velike planove.
Naravno da ćemo jedan od budućih tekstova posvetiti samo destilatima i maslinovom ulju.
Grad Sunca
Posjetili smo i Grad Sunca, izuzetan turistički objekt koji bi u budućnosti trebao biti veliki adut Trebinja, kada je turizam u pitanju. Trenutno je u funkciji veliki Aqua Park Sunčana Vrela i Hotel SL Panorama s pet zvjezdica. Naravno tu je pripadajuća gastro ponuda i puno izuzetnih sportskih terena jer u budućnosti se tu očekuje puno sportskih klubova na pripremama. Jako puno se toga još gradi i završava, tako da se nadamo da ćemo imati priliku napraviti veliku reportažu o tom kompleksu kada bude završen.
smartslider3[10]
Drugi Salon žilavke
Da se posvetimo konačno i samom Salonu žilavke.
Salon se održava u Vinskoj galeriji Vukoje, tako da o ljepoti i funkcionalnosti prostora ne treba trošiti riječi. Prostor je jednostavno predobar. Ove godine okupilo se dvadesetak proizvođača vina od žilavke. Moglo se kušati jako dobrih vina. Vinari su shvatili prednosti autohtonih sorata pa tako i žilavke; ona itekako može dati velike rezultate. Naravno, kušali smo odlične svježe Žilavke, na nosu lijepih aroma, u ustima svježe i mineralne, jer ipak Hercegovina ima specifično tlo. Žilavka može biti fantastično ugodno i svježe ljetno vino. Međutim probali smo i nekoliko zrelih vina koja su prošla i kroz drvene bačve i tu su rezultati možda još i bolji. Definitivno možemo reći kako Žilavka s potpunim pravom može nositi naziv perjanice hercegovačkog vinarstva. Naravno, ima tu još puno posla, posebice u brendiranju i tržišnom pozicioniranju same Žilavke.
No vratimo se još malo samom vinu. Imali smo priliku kušati Žilavke iz cijele Hercegovine i svakako treba spomenuti da su vina iz svih vinogorja dobra i da vide se male razlike od vinogorja do vinogorja, što jest dobro jer to ih čini posebnim. Nisu žilavku na ovim prostorima bez razloga sadili još u Austrougarskoj monarhiji za svoj dvor; znali su oni što rade.
Da sada ne nabrajam sve izlagače, izdvojit ću samo neke. Poseban dojam je na mene ostavila Žilavka mlade vinarije Begić, standardno su dobri Nuić i Brkić, a svidjela mi se i Žilavka podruma Rozić. Naravno, tu je vinarija Tvrdoš pa Aćimović, ali još uvijek najbolja Žilavka za mene je, naravno, Carska Žilavka podruma Vukoje. To je simfonija mirisa i rapsodija okusa u vinu. Carska Žilavka je izvanserijsko vino koje svakako morate probati. To je čista esencija žilavke.
smartslider3[11]
Organizacija samog festivala je na odličnom nivou. Razmišljalo se o svim sitnicama. Osiguran je i gastro dio, gdje se posebno ističu hercegovački sirevi i pršut, a to je još jedan jaki adut ove regije; sirevi su stvarno izuzetno dobri.
Na gornjoj terasi ima dovoljno mjesta da možete sjesti i u miru uživati u čaši Žilavke.
Uglavnom, vrhunski hedonistički doživljaj.
Gužva je u dijelu s vinima, ali s obzirom na prostor, to je i za očekivati. Za sada to je ok, ali ako Salon nastavi rasti, organizator će morati razmišljati o adekvatnoj nadopuni prostora. Namjerno kažem "o nadopuni", jer ako će mijenjati prostor, ne znam hoće ostati taj čar koji daje Vinska galerija.
Vidjeli smo tu i neka poznata lica, kao što su Tarik Filipović i Milutin Mima Karadžić, što i ne čudi jer ovo je nesumnjivo središnji hercegovački vinski događaj, a posebno trebinjski.
Tako se vraćamo na Radovana Vukoju. On je čovjek koji očito ima viziju. Čovjek je ključ uspjeha u svakom poslu pa tako i u vinarstvu i ugostiteljstvu, a posebice u turizmu. Radovan Vukoje je osoba koja je prepoznala potencijal žilavke kao sorte te potrebu da se ta sorta brendira, ali da se kroz nju brendira i cijela regija. Uložio puno sredstava u tu priču, ali još više je uložio truda i htijenja; uložio je sebe i svoju ekipu u taj projekt - i uspio. Nesumnjivo i drugi vinari su prepoznali taj trud i dali podršku svojim nastupom, ali morat će uložiti još više da bi svi zajedno brendirali žilavku kao sortu. Nadam se da će i grad Trebinje vidjeti da je to odlično i za brendiranje grada i njegovih turističkih potencijala. Radovan je svjetski čovjek koji sva svoja saznanja pokušava implementirati u svoj rad i svoju okolinu. Trebinje definitivno u njemu ima svog turističkog frontmena. Da, čovjek je taj koji čini razliku; u ovom slučaju to je Radovan Vukoje. Jest, treba još jednom reći kako ima stvarno fantastičan tim ljudi oko sebe, ali on ih je birao i on je lider.
Salon Žilavke je nesumnjivo veliki vinski događaj za ovu regiju - i turistički i društveno.
smartslider3[12]
Trebinje je u vrijeme održavanja salona Žilavke itekako bitno mjesto na vinskoj karti svijeta, jer da nije tako, ne bi tu bilo medija iz Beča, iz Beograda i Zagreba, koje navodim samo kao primjer većih gradova, uz domaće i druge novinare. To je događaj koji će i sortu i regiju zasigurno nezaobilazno postaviti na vinsku kartu svijeta.
Zna Radovan da će jačanjem vinske regije u cjelini, jačati i podrum Vukoje, ali to je normalan put. Radovan Vukoje nesumnjivo je čovjek s vizijom za cijelu regiju. Koliko će u tome uspjeti, sada više ne ovisi samo o njemu; on je zamašnjak koji je pokrenuo motor, ali dalje moraju svi dijelovi motora raditi zajedno i to skladno.
Na kraju, mogu reći da je Salon žilavke mikro vinski festival koji ima sve odlike velikih vinskih festivala. Salon Žilavke je lijepa topla ljudska i nadasve urbana vinska priča. Posebno bih želio zahvaliti duetu koji je dao muzičku pratnju Salonu; oduševili su me odabirom pjesama.
Mogu reći da je salon Žilavke na mene ostavio izvrstan dojam, ali to je tek drugi, još se tu radi s puno entuzijazma, još je tu čovjek koji čini razliku... Vidjet ćemo tek za godinu, dvije, je li Salon uspio ili se utopio u sivilu ružnih vinskih manifestacija. Međutim, kao što VINOcom ima Dropuljića, kao što VinDel ima Dejana Bajera ili Zadar Wine Fest svojeg Ivana Stiblika, tako Salon žilavke ima Radovana Vukoju, a to su ljudi koji čine razliku; tako da ne sumnjam u uspjeh ovog projekta, ali bit ću tu i sljedeće godine (nadam se) pa ću moći donijeti realniju ocjenu.
Do tada... Živjeli uz Žilavku!