Velika vina u malom Kašteliru i razlog za povratak

Kaštelir, malo istarsko pitoreskno mjesto koje je do nedavno bilo manje više nepoznato. Danas je slika nešto drugačija. To je mjesto koje ima najviše bazena po glavi stanovnika; naravno, radi se o turizmu. Položaj Kaštelira je takav da vam je sve blizu; kad ste na odmoru, imate fantastičan mir, a opet blizu vam je i more, ako želite baš na plažu, a ako ne, imate bazen. Kako vam se vjerojatno u kasno poslijepodne neće dati ići na more, ostaje vam da se malo osvježite uz bazen, ali uz lagano izležavanje kraj bazena taman bi sijela čaša finog, rashlađenog vina i tu dolazimo do srži ovog teksta jer nedaleko vaše vile nalazi se vinarija Cossetto.

Moram priznati da sam ovu vinariju i ja otkrio tek nedavno što mi je stvarno velika greška, priznajem, ali kada ju jednom otkrijete vraćat ćete joj se uvijek. Kao prvo, meni je uvijek lijepo vidjeti kada je podrum pod zemljom kao njihov. Podrum je velik, prostran, fino su posloženi tankovi, hlađenje i sve što zahtijeva jedan moderan podrum. Ono što fascinira su čistoća i urednost ili, možemo reći, higijena podruma. Danas je većina podruma savršeno čista i uredna, ali kod Cossetta se to nekako posebno ističe. Barrique sala koja trenutno služi i kao degustacijski prostor, jer kušaona je tek u planovima gradnje, priča je za sebe. Vrlo lijepo posložena sala s puno detalja koji, onako nenapadno, vaše impresije dižu do neslućenih granica i kad tu svu dizajnersku ljepotu spojite s gostoljubljivošću domaćina, poželite nikad ne otići iz njihova podruma.

Većinu hrane koju poslužuju uz svoja vina nabavljaju s jednog posebnog OPG-a,  ali o tome više u nekoj drugoj priči. Vina su im odlična, ali dva su me  se posebno dojmila i to ne samo mene; s nama je bila i naša sommelierka Nedeljka Krupljan - i nju su oduševila ista vina te je za njih  napisala i recenzije koje možete pročitati ovdje: Chardonnay Sur-lie i Malvazija Rustica.

Dakle Chardonnay Sur-lie i Malvazija Rustica, dva velika vina koja nikog neće ostaviti ravnodušnima. Jednostavno, ne možete ih ne voljeti. Neću sada opisivati vina jer to je naša Nena savršeno uradila, ali jednostavno moram reći:  Ljudi, ova vina morate probati! To je užitak koji si ne želite uskratiti u životu.

Naravno, ostala vina su također jako dobra i definitivno zaslužuju više pažnje, posebno Malvazija Gentile. Prvo je to samostalno vino kćerke Denis i, ako je suditi po tom vinu, pred njom je velika budućnost.

Obitelj Cossetto čine Alfredo, Melinda i kćeri Denis i Grazia  koja studira u Zagrebu pa ju nismo upoznali. Ako im tražite manu ima jedna velika - definitivno su previše samozatajni i skromni, ako možemo reći da je to mana. Inače, obitelj potječe iz Italije, što se i vidi iz prezimena, ali već 7, 8 generacija žive u Istri. Oduvijek su se bavili poljoprivredom. Tek je Alfredo donio odluku  da će se baviti isključivo vinovom lozom i nešto malo maslinama. Kako su Alfredo i supruga Melinda pa i kćerka Denis školovani enolozi, tako njihove rasprave o vinu znaju biti vrlo žustre i zanimljive, ali nikada svađalačke i, nekako, na kraju, odluke donose zajednički.

Kada im dođete u goste, osjećate se kraljevski. Učinit će sve da budete zadovoljni. Iznimno su komunikativni, s njima možete pričati o bilo čemu i, naravno, uvijek se vratimo na vino jer oni žive od vina i za vino. Ono što me fascinira je činjenica da ne ističu tu svoju poljoprivrednu tradiciju kao drugi, već imate osjećaj vrlo urbanog pristupa  i kad izađete iz podruma na prvu se iznenadite što niste u centru nekog grada.

Naravno, taj me osjećaj pomalo iznenadio pa sam, onako usput, postavio još par pitanja; kao nije važno, samo pitam, a ustvari mi je jako važno. Dakle, i Alfredo i Melinda su studirali u Zagrebu. Ok, mogli su i u nekom drugom velikom gradu, bitan je kontekst.

Denis, Melinda i Alfredo Cossetto

Odrasli su na rock'n'rollu i na novom valu, ustvari zarazili su se tim nekim urbanim genom koji se kod njih nekako vidi; osjećate ga i to u vrlo pozitivnom smislu. Smatram da takav način razmišljanja utječe naravno i na vina koja su zaista fantastična. Da, tu se vraćamo i na onu manu samozatajnosti i skromnosti. To je ustvari odraz gospoštine; ono "pardon ne bih se htio nametati" i tako uvijek čekaš neki red,  ali to su oni, takvi su. Da nisu takvi, možda ni vina ne bi bila takva, a to bi bila šteta.

Na kraju, samo jedna rečenica:  Obitelj Cossetto, kapa do poda!

I da, spremaju pjenušac pa eto razloga da se uskoro vratimo.