Istra - naš najveći poluotok, najbolja svjetska regija za uzgoj maslina i proizvodnju maslinova ulja i još sijaset svima nam znanih istarskih blaga.
Često sam u Istri i veliki sam njen obožavatelj, posebno unutrašnjosti: Buja, Buzeta i Motovuna. Predivni su to gradići s velikom dušom. Svi su prepuni turističkih atrakcija - što povijesnih, što modernih, ali tek kad malo bolje upoznate ovdašnje ljude shvatite koliko je duše u tim malim mjestima.
Kako smo silom prilika većinu vremena u zadnjih nekoliko mjeseci bili kod kuće, tako ne čudi što smo za svoje prvo putovanje ove godine odabrali baš Istru. I kao što kaže pjesma - to je zemlja tartufa i vina, Velog Jože i boškarina, zemlja kažuna i maslina, to je moja Terra magica. Kad god se ide u Istru, uvijek se nekako završi na istim mjestima, kod istih ljudi i provod je uvijek fantastičan.
Baš zato sam ovog puta složio malo drugačiji plan! Obići ćemo Istru i predstaviti je iz jednog novog kuta.
Nekako, uvijek kada se ide u Istru, obavezna je kava na Vratima Jadrana; za jednu benzinsku, imaju vrlo dobru kavu, sve je čisto i uredno i, ono najvažnije, osoblje je uvijek ljubazno. Da, znam da to još nije Istra, ali takav je običaj.
Međutim, ovog puta nismo stali na Vratima Jadrana, produžili smo do Matulja i stali na kavu u firmi koja se zove Hug & Punch.
Ako se pitate zašto - zato što tu radi Domagoj Trusić.
Domagoj Trusić, Hug&Punch Coffee Co.
Domagoja sam upoznao prije puno godina i mogu reći da sam, sve što znam o kavi, naučio od njega. Tu vas očekuje pravi show s mnoštvom eksponata iz svijeta kave.
O samoj kavi ovdje možete naučiti baš sve.
Od toga gdje kava raste, u kakvim uvjetima, kako se bere, čisti i prerađuje, a možete naučiti i sve o samoj konzumaciji kave. Ako mislite da o tome nešto znate, kad dođete ovdje shvatit ćete da ne znate.
Tu je naravno i mala pržionica kave. Ovako ozbiljna ekipa ima svoj brand, a možete ga piti i u Zagrebu, recimo u Rougemarinu. U nekoj široj ponudi vjerojatno nikad neće biti jer oni žele biti ekskluzivni brand i za sada im to odlično ide. Ako želite popiti stvarno dobar espresso javite im se.
Nakon kave možete konačno zakoračiti u Istru. To obično znači još dobar komad vožnje, ali ovog puta odmah iza tunela se skidamo na sporednu cestu i krećemo put Nedešćine, točnije u vinariju Matiška.
Vinska scena Nedešćine vrlo je mlada. Radilo se tu vino od uvijek, ali ne tako davno se njih nekoliko odlučilo ozbiljnije pozabaviti vinarstvom.
Obitelj Kiršić, vinarija Matiška
Prošle godine su prvi put imali otvorena vrata podruma Nedešćine, točnije Svete Nedjelje (o tome smo i pisali). Jedna od tih novijih vinarija je i vinarija Matiška. Obitelj Kiršić koja stoji iza imena Matiška iznimno je gostoljubiva; tu ćete doživjeti predivne trenutke. Imat ćete odličnu degustaciju vina koje je vrlo dobro i, moram reći, svake godine sve bolje.
Naravno možete probati Malvaziju, Rose i Refošk, sve to uz male zalogaje pršuta, pancete i kobasica koje su iz vlastitog uzgoja. Matiška je vinarija koja će vas sigurno oduševiti i, vjerujte, ostat ćete duže nego ste planirali.
Postoji velika veza vinarije Matiška i potonuća Titanika, ali to ćete morati otkriti sami kad dođete kod njih. Pitajte ih, rado će vam sve ispričati.
Nakon divnog druženja kod Matiške krenuli smo put Vodnjana - tamo će biti naša baza ovih nekoliko dana.
Bit ćemo smješteni u apartmanima u sklopu vinarije Teraboto.
Vinarija Teraboto je mala vodnjanska vinarija koja napreduje koracima od sedam milja. Klasična istarska vina - malvazija, teran, merlot, malo muškata i da, imaju pjenušac koji je stvarno dobar.
Izabela Vitasović, vinarija Teraboto
Međutim ono što ih svakako izdvaja od drugih je energija Izabele i Daria Vitasovića. Kada bi se neke veće vinarije toliko potrudile oko prezentacije svog branda, bile bi pravi hit. Nas su dočekali izložbom slika, a tema izložbe bile su narodne nošnje Vodnjana.
Teraboto treba svakako izdvojiti i zbog njihovih apartmana koji se nalaze na istoj lokaciji kao i vinarija tako da možete provesti neko vrijeme u samoj vinariji, a da se osjećate kao kod kuće.
Njihova vinska tura koja uključuje punjenje, čepljenje i etiketiranje vlastite boce vina te odlazak u vinograd gdje možete vidjeti i nekoliko odlično očuvanih kažuna, nešto je što preporučujem svakom ljubitelju vina.
Medea, druga Vodnjanska vinarija, sušta je suprotnost Terabotu međutim kvaliteta je ono što ih svakako povezuje.
Doduše, Medea nije baš tako nepoznata pa možda i ne spada u tekst "skrivena Istra". Njihov Montiron znaju svi ljubitelji malvazije, a merlot Punta Greca definitivno spada među 5 top merlota Hrvatske. Naravno, tu je i njihova bazna linija vina koja je trenutno možda i najbolji omjer cijene i kvalitete na tržištu.
U vinariji Medea
Salvela, njihova linija maslinovog ulja, je nešto što znaju svi tako da možemo reći da je to definirana i od potrošača prepoznata tvrtka.
Pa zašto onda u ovakvom tekstu?
