Lako je piti skupo da bi bilo dobro, ali..!?
Određivanje cijene vina se po ničemu ne razlikuje od određivanje primjerice cijene namještaja, hrane i sličnih stvari. Ono što diktira cijenu je vrlo jednostavan odnos ponude i potražnje. Vino koje ima pažnju potrošača svakako ima i veću cijenu, a da li samim time ima i bolju kvalitetu? Ne nužno. E, upravo taj mali među prostor između dovoljne kvalitete a istovremene neprepoznatljivosti kod proizvođača je bio niša koju smo kroz degustaciju „srednja kategorija“ htjeli istražiti i na temelju toga donijeti zaključke. Cilj su nam bili oni proizvođači koji svoj potencijal nisu razvili do kraja a samim time niti cijene. Dok potencijal prepoznatljivosti kvalitete nije dosegao vrhunac niti cijena nije najviša moguća. Naša zadaća je bila pronaći takve etikete vina kod proizvođača 4 vinske regija prema našoj prilagođenoj klasifikaciji. To su bile regije : Slavonija, Sjever, Istra i Dalmacija. Svaka je regija donijela svoje zaključke. Vrlo jasne i nedvosmislene. Recimo, što se tiče Slavonije nije za čuditi da su varijacije graševine najzastupljenije, posebice varijante koje su klasificirane kao kvalitetna i stolna vina. Ono što je zanimljivo za Slavoniju je to da je ponuda crnih vina itekako zadovoljavajuća. Takav primjer nije sa Sjeverom. Sjever je najmanje zastupljena vinska regija po broju ponuđenih butelja na policama trgovačkih lanaca. Još i poneku butelju bijelog vina je i moguće pronaći, ali butelju crnog vina iz tog dijela Hrvatske nećete tako skoro naći. Definitivno jako loša ponuda. Skoro pa uopće nezastupljena. Istra nudi bogatstvo! U redu, bijeli sortiment je sužen većinom na malvaziju ali zato crne sorte lako birate kada jednom stanete pred policu. Kod Istre je jedna stvar sigurna. Cijene butelja su u prosjeku vidno veće u odnosu na druge regije. Što je s Dalmacijom? U Dalmaciji je priča jednostavna. Ili je butelja prilično jeftina ili je prilično skupa, te je prilično sigurno da je to butelja plavca malog bez obzira na visinu cijene. Plavac mali je apsolutni vladar kako u samim vinogradima tako i na policama.
E, a što je sa „best buy“ etiketama koje je iznjedrilo ovo malo istraživanje i sama degustacija. Ovdje se odmah želim ograditi i reći kako se radi o subjektivnom dojmu koji je zasnovan na skromnom ali poštenom enološkom znanju. Ono što nam se svidjelo to smo hvalili, a ono što nam se eventualno nije svidjelo, ili nam je bilo nejasno, u tome smo bili suzdržani. Isto tako, sve butelje koje su kušane su nabavljene vlastitim novčanim sredstvima. Nije bilo nikakvih sponzorstava. Cilj ovog istraživanja nije bio što kompleksnije, stručnije i zagonetnije enološki opisati pojedinu butelju, nego pronaći nekoliko butelja koje se mogu lako pokupiti na putu s posla prema doma za svakodnevni ručak i da ne koštaju kredita. Evo popis „best buy“ etiketa iz svih regija :
1) Kalazić - Cabernet Sauvignon 2012., kvalitetno vino - 40 kn
2) Feravino Dika - kvalitetno vino, 2012., - 39 kn
3) Crni pinot, Bolfan, 2011., 79 kn
4) Zigante Teran 2012, kvalitetno vino, 64 kn
5) Vino Laguna, Cabernet Sauvignon 2013., kvalitetno vino, 34 kn
6) Commot Teran 2013, kvalitetno vino, 40 kn
7) Medea Merlot 2013, kvalitetno vino, 70 kn
8) De Mar, Istravino d.d., kvalitetno vino,35 kn
Od sedamnaest kušanih butelja, ovih osam se pokazalo najbolje. Ipak, od tih osam jedna je butelja ostavila najbolji dojam. Ostavila je dojam dobre kupovine što je izuzetno bitno za samog potrošača. Nije jednako kada iz trgovine izađete s osjećajem nesigurnosti u ono što ste kupili, i kada imate osjećaj da ste pogodili s kupovinom.
Kupovinom butelje Cabernet sauvignona iz male baranjske vinarije Kalazić bili smo uvjereni kako smo napravili dobru kupovinu i za nisku cijenu kupili vino za koje mislimo da vrijedi puno više. Ne preostaje mi ništa drugo nego reći kako je pobjednik degustacije „srednja kategorija“ vinarija Kalazić sa svojom buteljom Cabernet sauvignona iz 2012. godine. Butelja je u svakom trenutku djelovala skladno, s prisutnim i jasno izraženim sortnim aromama, kiseline nisu nekontrolirano izbijale, a tijelo dovoljno snažno da sve komponente zadrži u za nas vrlo skladnoj strukturi. Cijena same butelje je bila 40 kn što je svakako donja cjenovna granica koju smo postavili prilikom samog istraživanja. Moj dojam je da s ovom buteljom nećete žaliti za svojim novcima, dapače, da će te imati osjećaj dobre kupovine i dobrog uživanja u vrlo dobrom baranjskom vinu.
Kako god, svidjela vam se ili ne butelja „ pobjednik “ samom istraživanju/degustaciji „srednja kategorija“ je došao kraj. Ono što sam kušao smo kušao, ono što sam zapisao sam zapisao, i sada nema nazad. Dovršili sam realizaciju jedne zamisli za koju sam smatrao da može iznjedriti zaključke koji mogu biti korisni prosječnom potrošaču. Nadam se da sam donekle i uspio u tome. Nadam se da će se i vama neka od ovih butelja opasno svidjeti i da će vam postati favorit za male novce. Iako nisam tempirao zadnji tekst on se poklopio sa završetkom godine, s podvlačenjem crte te s početkom nove godine. Iza mene tj. Vinskih skitnji je prva godina koju smo proveli kao kolumnisti G.E.T. Reporta, svidjelo nam se. Bilo je tekstove s kojima sam jako zadovoljan i poučen iskustvom nastavit ću u pravom smjeru.. U novu godinu i nova istraživanja te tekstove ulazimo hrabro, s jasnom vizijom i ciljem. Otkrivat ćemo, doživljavati i pisati o suvremenim turističkim proizvodima u Lijepoj našoj. Pokušat ćemo ispričati moderan vinsko-turistički doživljaj u svim krajevima naše zemlje. Pokušat ćemo time dati na važnosti vinskom turizmu u ukupnoj turističkoj ponudi što i je jedna od glavnih misija G.E.T. Reporta te projekta Bijeli grozd.
Do novih tekstova ostanite mi dobri i veseli, te svako dobro u novoj godini.
