Primjer dobre prakse u organizaciji događaja posvećenog vinu i hrani
Točniju predodžbu o tome koliko je Istria Wine & Walk uspješan i posjećen od strane publike počeo sam shvaćati kad su mi javili da je prodaja akreditacija zatvorena već prvog dana. Drugi stupanj iznenađenja je bio kad sam saznao da su te iste akreditacije koštale nemalih (iako opravdanih) 300,00 kn. Čovječe, 300 kn!!!
Sve ima svoje razloge. Tako je i s ovim odličnim konceptom eno-gastro priče koja kroz organizirani dolazak gostiju još jače ukazuje koliko je Istra daleko odmakla po unapređenju svih segmenata koji čine uspješnu turističku priču određene destinacije. Uspjeh Istria Wine & Walka leži prije svega u prepoznatljivosti Istre kao hedonističke zemlje gdje se ide sam ili s društvom dobro jesti i piti, te odmarati i istinski uživati.
Istra je postala sinonim hedonističkog raja. Vidim to po svojim prijateljima koji s vidljivim ponosom i kurtoazijom govore kako su za vikend posjetili Istru. Možda pretjerano, ali usudim se reći da je uživanje u nekoj od istarskih konoba ili vinarija postao statusni simbol. I to je dobro. Napokon imamo destinaciju na našem području koja je tražena podjednako kako od stranih tako i domaćih turista. Sam po sebi, događaj je primjer dobre prakse u svim točkama organizacije. Lako pamtljiv vizualni koncept koji se proteže u detaljima tijekom cijelog događaja, smislen i pogođen odabir malih obiteljskih proizvođača koji su predstavljali svoje proizvode, sama tehnička izvedba ponuđene hrane kroz odmorišne stanice kojih je bilo 7 na 11 kilometara dugoj stazi, kvaliteta izvornih namirnica i vina, jako pozitivna atmosfera koja vlada od početka do kraja, te završni party su ono što ovaj događaj čine primjerom dobre prakse.
Primjer dobre prakse je možda i ključna misao ovog teksta. Hrvatske regije još uvijek prate određeni razvojni stupnjevi ka prepoznatljivosti destinacije među eno-gastro populacijom. Iako su neke regije uspjele brzo napredovati, sve su one i dalje iza Istre koja ima nekoliko primjera dobre prakse koje valja prisvojiti i primijeniti na sličan način. Blagodat je blizu sebe imati nekoga tko će ti pokazati kako nešto učiniti ako to sam ne znaš, a još je veća blagodat ako ti taj netko može pokazati kako nešto dobro i kvalitetno učiniti.
Ugodna je spoznaja da u Istri ima volje, znanja i vizije. To je ono zbog čega se svi mi svako malo vraćamo u taj kraj. S Istria Wine & Walkom Istra je dobila razlog više da ju cijenimo kao mjesto koje zbog svojih hedonističkih prilika ide uz rame velikim eno-gastro destinacijama u Italiji i Francuskoj.
I na kraju je tekst otišao u smjeru koji ne govori dovoljno o tome kako je kraj oko Buja odakle kreće povorka šetača stvarno bajkovit, pomalo Toskanski. Ne govori o tome koliko su ti putevi kroz vinograd idilični, kako je hrana na odmorišnim stanicama jako ukusna i pamtljiva te izvrsno sljubljena s ponuđenim sortama vina, tekst ne priča o mnogim dobrim zafrkancijama između ekipa, ne priča o tome da šetačima nije bitno da li je sunce jako ili kiša neumoljiva, o tome kako se veselo pleše i pjeva ili o tome kako je ekipa iz Zagreba napravila pravi dernek kod Cattunara. Tekst ne govori o samim detaljima povorke šetača koja kroz vinske puteve upoznaje čarobnu eno-gastro priču jednog kraja.Tekst niti ne mora ići u tom smjeru, ionako je prave doživljaje teško oživiti na zaslonu kompjutera ili na A4 formatu.
Ono što je bitnije, tekst vam poručuje da Vi sami uzmete akreditaciju za idući Istria Wine & Walk i sami vidite zašto je Istra eno-gastro oaza koja nudi zamamnu gastronomiju i autentične doživljaje, te daje primjer dobre prakse za brendiranje hrvatskih destinacija kao hedonistički podobnih.
