Svi znate gdje je Istra. Ma, naravno, pa čak i gdje je Vižinada, ali gdje je selo Lašići... E, to znaju pravi šmekeri. Zašto? Pa zato što tamo živi i radi obitelj Pilato.
Obitelj Pilato doticaje s vinom i vinovom lozom ima, ono što se kaže - oduvijek, ali kao početak njihove vinske priče uzeli su 1934. Naime, te godine Ivan Pilato sadi manji nasad vinove loze i taj događaj obitelj Pilato smatra svojim vinskim početkom. Sljedeći bitan događaj se zbio godine 1960., kada Končeto Pilato naglo i značajno širi nasade vinove loze, jer se pokazuje da je to najprofitabilniji poljoprivredni proizvod u tom trenutku. Trideset godina kasnije, dakle 1990., Eliđo Pilato preuzima od oca proizvodnju i tu počinju veća ulaganja u strojeve, u podrum, ali i dodatno širenje nasada.
Slijedom takvog rada 1994. dolazi prva zlatna medalja za njihova vina i to na Vinistri, a 2002. godine, njihov Chardonnay iz 2001. biva proglašen najboljim bijelim vinom Hrvatske na zagrebačkoj Vinoviti. Sve im to, naravno, daje volju, tjera ih da budu još bolji.
Danas imaju cca 15-ak hektara svojih nasada i još 4 – 5 hektara u kooperaciji. Trenutni kapacitet podruma je oko 100000 litara, ali još su u planu neki građevinski zahvati. Naravno, planira se i još neko povećanje nasada, ali ne preveliko, jer ne žele upasti u zamku industrije; žele biti obiteljska vinarija koja pazi na svaku svoju bocu.
Kada dođete u podrum obitelji Pilato, prvo će vas fascinirati čistoća. OK, danas svi paze na higijenu podruma, to je standard, ali kod njih to je jednostavno fantastično. Nisam dugo vidio tako dobro održavan podrum. Ono što je također bitno, podrum je očito rađen planski; razmišljalo se o svemu, a nije se gradilo stihijski kako to često bude kod nas. Naravno, vjerojatno je i financijska konstrukcija bila zatvorena pa im je to omogućila, ali to je samo još jedan dokaz njihovog kvalitetnog rada.
Podrum je građen u nivoima tako da je na najvišem nivou primitak sirovine i dalje se polako spušta što im naravno omogućuje manipulaciju vinom u prirodnom padu. To znači puno manje maltretiranje vina nego kad ga gurate kroz pumpe.
Prolazeći tako kroz tu divotu od podruma, stižemo lagano do kušaone. E, tu smo već na svom terenu, jer ipak se mi prvenstveno bavimo vinskim turizmom. Lijepa, ugodna kušaona, koja pomalo naginje k tradicionalnom stilu, ali mu ne robuje, što je jako dobro. Kad sjednete kraj kamina i krenete s kušanjem vina, teško da ćete skoro poželjeti dići se i otići.
Ali to i nije neki problem, jer u neposrednoj blizini podruma imaju i vilu sa smještajem. Vrlo brzo su uvidjeli potrebu da od vinarije stvore malu turističku destinaciju, jer vinski turizam je nešto što će se u budućnosti pokazati kao najbolja opcija za obiteljske vinarije.
Eliđo Pilato posao polako prepušta svojoj djeci. Tako podrum vode sin Sanjin i kćer Karin, a druga kćer, Sanja, vodi priču s vilom i smještajem - i to savršeno funkcionira. Ova mlada ekipa dobila je fantastične temelje za daljnji rad i oni su toga svjesni, što je jako bitno. Uz očevo iskustvo i njihovu želju za napretkom, mislim da tek možemo očekivati velike stvari iz podruma obitelji Pilato.
Ono što je mene fasciniralo, to je povezanost te obitelji; jednostavno nitko nije prvi, sve nekako rade zajedno, u dogovoru. Razgovarajući s njima, osjetite spokoj i harmoniju kakva se rijetko doživljava. Ako tražimo primjer za funkcioniranje obiteljske vinarije - to su oni. Da, jedan jako važan podatak: oni su obitelj koja itekako zna slušati. Naime, razgovarajući s njih troje, shvatio sam da ja pričam najviše. "Ok", rekli bi neki zlobnici, "ništa novo", ali nije to baš tako. Međutim, oni vas kroz razgovor navode da razmišljate o njihovom radu i sami stvarate zaključke koje će vam oni potvrditi ili neće. Tako se ponašaju sa svakim gostom i da, slušaju te tako uče o tržištu, o tome što ljudi očekuju i u kojem pravcu bi se trebali razvijati. Fantastično je kad ljudi znaju slušati, kad su im njihovi gosti ispred njihovog ega.
Da, oni su fantastična obitelj, koja me oduševila svojim skladom. Međutim, oduševili su me i svojim vinima. Kušali smo njihov pjenušac koji je još u testnoj fazi i, uz nekoliko sitnih korekcija, bit će to u budućnosti odličan pjenušavi proizvod. Posebno me se dojmio njihov Pinot bijeli; predivno vino, esencija gušta u čaši. Naravno, tu je i Malvazija koja je jako dobra, ali njihova Malvazija sur lie... E, to je već iznimno ozbiljno vino; to je vino za kraj dana, da vas odmori do svega i uz njega doživite par trenutaka blaženstva.
Ali ono što me definitivno oborilo s nogu je Muškat bijeli prosušenih bobica. Dakle, predikat kakav se rijetko može kušati. Naravno, jako puno šećera, ali i fantastična kiselina koja ga drži u balansu, izuzetno sačuvane arome sorte... Ma, fantastično vino! Moram priznati da nisam u Istri očekivao takav predikat. Onako, mislim da ga bez srama mogu staviti uz bok Bodrenovim vinima, ali i nekim austrijskim predikatima. Ma, fantastično vino! Hvala obitelji Pilato što sam imao prilike probati ga u njihovom podrumu i njihovom društvu.
Kao što sam i rekao na početku: ako ne znate gdje je selo Lašići, to vam je velika greška jer, vjerujte, želite proći kroz podrum obitelji Pilato.
Evo još, na kraju, što smo sve kušali u vinariji Pilato:
- Pjenušac Principe (bijeli pinot + chardonnay)
- Pinot bijeli 2017
- Chardonnay (nakon malvazije, njihovo najprodavanije vino)
- Malvazija
- Sauvignon
- Malvazija sur lie 2015
- Teran 2015 (iz velike bačve)
- Merlot 2015
- Kupaža 2015 (60% cabernet sauvignon, 35% merlot, 5% teran; 14 mjeseci u novoj barrique bačvi)
- Muškat bijeli 2011 prosušene bobice (150 g šećera)