Nakon skitanja od jednog do drugog mjesta, slaveći početak nove vinogradarske godine pod šifrom VINCELOVO, želja je išla u smjeru novoga teksta.
I krenem, pišem, patim se, vidim da tekst ide u smjeru standardne dosadne priče o poštivanju tradicije, bogomdanih papučkih padina za uzgoj vinove loze, pa sve do još dosadnijeg ponavljanja o bogatim turističkim resursima koji su još bogatije ne iskorišteni, i slične teme o kojima se piše desetljećima unazad.
Odlučih se za zaokret u priči. Bit će to malo drugačija priča o Vincelovu u požeškoj kotlini, priča bez tepanja bogatoj tradiciji i vrhunskim vinima, bogatoj slavonskoj trpezi i poznatoj gostoljubivosti. Nema potrebe za tim, svi znaju tko je i što je Slavonija. Kažeš Split i ljudima je na pameti more, kažeš im Požega i eto im pred očima slanina, kobasica, kulen,vino i Vincelovo.
Na samom početku idemo brzopotezno riješiti nekoliko osnovnih pojmova kako prosječni posjetitelj ne bi išao kao totalni „kufer“ na neke od sljedećih Vincelova.
Prvo, zašto Sveti Vinko kao zaštitnik vinara i vinograda?
Nema posebnog razloga. Ime Svetog Vinka uvelike asocira na vino i to je bilo dovoljno vinogradarima da ga uzmu pod svoje.
Također je obavezno poznavati problematiku i povijest pojmova vincelovska vatra i vincelovski ražanj.
Naravno, nemoguće je da ste u Slavoniji vidjeli vatru bez ražnja. E, sad u vremenima kada su siječanjske temperature bile puno nepovoljnije nego danas, vinari su u vinogradu palili vatru kako bi se donekle zaštitili od hladnoće, a usput bi i na ražanj stavili neki dio od visoko kalorične hrane koja bi im dala snagu za radove. Od tuda i sami pojmovi vincelovska vatra i ražanj.
Rezanje trsova?
Na samom kraju kroz ovaj vodič osnovnih vincelovskih pojmova valja i reći što cijeli događaj vincelovske fešte i znači. Rezanjem trsova vinogradari nagovještavaju svoj izlazak iz podruma i prebacivanje radnji u sam vinograd. Jedan od prvih radova u novoj vinogradarskoj godini je svakako i rezanje trsova.
Eto, sad kad smo zaključili neke od osnovnih pojmova koje je ipak lijepo poznavati, idemo pojasniti kako izgleda jedna prosječna vincelovska fešta u Požeškom kraju. Također, otkrit ću i nekoliko savjeta i pravila koji se temelje na iskustvu a pomoći će novacima prilikom odlaska na istu. Najvažnije pravilo je pod brojem 1., naravno.
1) Na Vincelovo se ide u ekipi, čoporu ili jatu!
Kako god hoćete, samo nemojte molim vas doći sami. Nikako sami. Ima više razloga. Prvi je atmosfera druženja. Pa da li ste se ikad najbolje fešte doživjeli sami. Naravno da niste, niti će te. Drugi je taj da će te sljedeći dan moći svaliti krivnju na nekog od kolega jer ste već pred kraj fešte glumili vinskog biskupa pred okupljenima. Najbolji broj sudionika u ekipi je od 3-5. Ni previše vas nije dobro. Napomena, dobro je imati u ekipi nekog stokilaša koji može biti od presudne važnosti prilikom pomaganja kolegama koji pretjeraju. Samo što je to dvosjekli mač. Na vama je.
2) Izgled i raspoloženje prosječnog posjetitelja Vincelova!
Godine nisu bitne. Na vincelovske fešte dolaze mladi, stari i oni srednji. Što više ljudi, vike, cike i pjesme to bolje. E, sad nešto o izgledu. Vincelovo je lokalna fešta, bez imalo glamura. Garantirano je da će po završetku vaša odjeća mirisati po dimu kao i prosječna kobasica, na hlačama će te vrlo vjerojatno naći blato iako vam neće biti jasno odakle, mrlje od masti su normalna pojava. A tek mrlje made by merlot, syrah, frankovka i druge crvene sorte grožđa označavaju odličja samoj fešti. Nikako se ne preporučuje odijelo, skupi kaputi i bilo kakva svijetla boja. Osim što će vas drugi častiti blago tupim pogledima riskirate i ozbiljnu financijsku štetu koju vam može prouzrokovati previše veseli lokalac, primjerice zweigeltom. Raspoloženje je također bitno. Mrgude se ne vodi i njih je najbolje ostaviti kod kuće kao i sve probleme vezane za posao, ženu i sl.
3) Vincelovska oprema!
Oprema je također bitna stavka. Ona može ozbiljno utjecati na razvoj same fešte. Najbitnija stvar od opreme je svakako vinski etui + čaša. Bez toga ste samo obični prolaznik, nikako sudionik fešte Svetom Vinku. Nadalje, debela jakna po mogućnosti tamne boje, šal i cipele s debelim potplatama dakako spadaju u osnovnu opremu. Osim što će vas tijekom dana štiti od niskih temperatura, nudi i određenu sigurnost da se nećete tako lako smrznuti ako se nađete u nekom obližnjem hladnom jarku. Svakako se preporučuje ne nositi bilo kakve skupe modne dodatke. Satovi i lančići moraju ostati an sigurnom, jer vrlo vjerojatno je da će ti netko od ekipe tokom fešte pokušati nešto objasniti ili reći tako da te grli i navlači, kao da te vidi posljednji put u životu. Dalje, broj od taxi službe na vrhu je prioriteta. Na Vincelovo se nikako ne dolazi vlastitim prijevozom, osim ako on ne uključuje zaprežna kola i konja koji samostalno zna put kući.
STROGO ZABRANJENO!
Piti bilo što osim vina. Cola, gusti sokovi, pivo i sve drugo uključujući i vodu zabranjeni su kao i Facebook u Sjevernoj Koreji.
Odbiti hranu ili piće. To je uvreda tradicionalnoj slavonskoj gostoljubivosti. Izlike tipa „ Upravo sam jeo/pio“ „ Ne mogu više“ i sl., najstrože se kažnjavaju. Jedeš i piješ dok ne padneš u nesvijest. Tek tad domaćin razmišlja o tome da li ti je dosta.
Nadolijevati čašu prije nego je potpuno prazna. Netko od ekipa će te skajlati da će ti se vrtjeti do navečer.
Sporo piti. E, tek tad te krenu kajlat.
Udaljavati se od ekipe. Ako to i napraviš vrlo vjerojatno ćeš ekipi iz susjednog sela objašnjavati najnovije osnove filozofije o rezidbi trsa za ovu godinu. Zajedno ćete najvjerojatnije završiti u vinogradu usred mraka i vratit će te se neprepoznatljivo blatni.
Ne pojaviti se i propustiti feštu. Gipsevi, gripa, antibiotici, infuzija? Nije dovoljan razlog.
STROGO DOPUŠTENO!
Zviždati lokalnom političaru dok obećava nemoguće. Najjači su kad se slikaju dok režu trs. Pojma nemaju što režu. Pojam lucanj za njih znači isto koliko i tetrahidrokanabinol. Ništa.
Instalirati vlastitu bazu uz neki od šatora vinara. Otići u najbližu trgovinu, kupiti sira i maslina i primati prolaznike kao goste.
Biti primoran napustiti bazu u ranim satima zbog neiskustva u konzumaciji.
Iz čista mira se zaletjeti među sudionike kulturno umjetničkog društva dok plešu i simulirati pokrete dok izazivaš salve smijeha.
Pjevati na mikrofon na samom vrhuncu fešte. Preporučljivo.
Doći kući sljedeći dan. Taman na ručak.
To bi bilo ukratko što znači Vincelovo u požeškom kraju. Fešta je to od velikog značaja za lokalno stanovništvo i vinare. Bit će puno ljepše, smislenije i opravdanije kada na vincelovsku feštu dovedemo puno više registarskih oznaka iz Zagreba, Like, Istre i Dalmacije. Nije da ih sada nema, ali ovakvo bogatstvo tradicije zaslužuje ne samo nekoliko takvih registarskih oznaka. Ovakav kraj i vinarsko bogatstvo zaslužuje pokoju kolonu i gužvu.
