Nije tajna kako moja malenkost iznimno voli pjenušce pa tako ni drugi festival pjenušaca u Ljubljani nije mogao proći bez moje prisutnosti. Naravno, bila je tu i Silvija pa ćete i vi moći uživati u lijepim fotografijama. Kako to obično bude kod nas, u G.E.T.-u, poveli smo još nekoliko kolega novinara i svi se slažemo - to je bio jedan iznimno lijep dvodnevni izlet.
Dakle, lagano iz Zagreba do Ljubljane (pa i nije to neki put, cca 2 sata) i tako smo vrlo brzo stigli do Grand Hotela Union, koji je bio domaćin festivala, a ujedno i naš. Sam hotel se nalazi u centru Ljubljane i sve vam je blizu. Odličan za poslovne ljude.
Šetajući kroz hotel, njegovo će vam predivno uređenje zakupiti svu pažnju. Nećete se moći oteti dojmu da šećete kroz neki od elitnih bečkih hotela. Luksuz koji se očituje na svakom koraku odlično je ukomponiran s tradicionalnim dijelovima, tako da ne možete reći da nešto odudara. Sve je nekako skladno i jednostavno.
Ljubaznost i stručnost osoblja su na iznimnom nivou. U stvari, oduševili su me. Volio bih da svi naši hoteli imaju takvo osoblje.
Za ručkom su nam se pridružili Tomaž Leben, direktor hrane i pića i Martina Marušić, direktorica prodaje i marketinga, ugodno nas proveli kroz ručak, predstavili nam hotel i odgovarali na sva naša pitanja. A sam ručak... Nadmašio je sva moja očekivanja.
Doduše, treba istaknuti da je ručak je bio organiziran u restoranu Smrekarjev hram koji se diči prestižnim nagradama, kuhar koji nam je spremao ručak, proveo je neko vrijeme na školovanju kod Gordona Ramsaya. Odlično složen menu i što je još važnije - odlično sljubljen s pratećim vinima.
Ono što bih posebno izdvojio je desert, uz koji su nam poslužili deset godina star Porto. Vjerujte, samo zbog toga se isplatilo „potegnut“ do Ljubljane.
Ali, hajdemo redom kroz naš tasting menu:
1. Tuna tartar s prepeličjim jajem, avokadom i pikantnim umakom uz domaći čips. Uz to se pio fini pjenušac s Goriških brda Silveri white Gašparini brut.
Slijedila je lagano začinjena, zanimljiva i fina, krem juha od cvjetače i krumpira.
Glavno jelo - pačja prsa s glazurom od meda, s lećom i jeruzalemskim artičokama. Uz to su nam ponudili dva štajerska vina: Crni pinot 2008. Dveri Pax i Chardonnay Sanctum 2011. Svi smo se složili da je uz patku ipak chardonnay bio bolji od pinota.
Desert je bila vrhunska čokoladna krostata s agrumima, uz koju nam je poslužen odličan deset godina star Tawny porto Sandeman.
Još jedna preporuka: kava u hotelskoj kavani, ili u Slovenskoj vinskoj knjižnici, dijelu kavane u kojem se 170 ponajboljih slovenskih vina i pokoji šampanjac mogu kušati na čaše po povoljnim cijenama, nikako se ne smije preskočiti. Kad ste već tamo, počastite se i ponekom slasticom iz hotelske slastičarnice.
Festival pjenušavih vina održavao se u velikoj dvorani hotela. I da, još se jednom pokazalo da su tematski vinski festivali budućnost. Kao prvo, možete se posvetiti temi. Ovaj put su to bili pjenušci i šampanjci. Četrdesetak izlagača prezentiralo je stotinjak uzoraka.
S obzirom na to da je bio radni dan, termin je bio odlično prilagođen - od 17 do 24 sata. Dakle, vremena je bilo, moglo se baš polako i opušteno uživati u mjehurićima. Posjeta - sasvim zadovoljavajuća. Treba uzeti u obzir da je ovo tek drugo izdanje festivala, ali - publike je bilo dosta i ono što sam posebno uočio: ljudi su se dugo zadržavali, a cijela atmosfera festivala je bila vrlo ugodna. Pokazalo se da ovakav specijalizirani vinski festival ima svoju publiku, ljudi to žele i pred ovim festivalom je sigurna budućnost.
Hrvatska je bila zastupljena s tri proizvođača. Obitelj Puhelek - Purek i obitelj Kos predstavljali su Zelinsku vinsku cestu, a samostalno je nastupila vinarija Vuglec Breg. Svi su otišli iz Ljubljane zadovoljni i s vrlo pozitivnim utiscima jer, kako kažu, došli su bez ikakvih očekivanja.
Publika je bila zadovoljna njihovim proizvodima i zasigurno su stekli nove štovatelje njihove kapljice. Posebice se to odnosi na Vugleca, u čiju vinariju ionako već dolazi puno Slovenaca. Na tom turističkom dijelu će Zelinčani još morati poraditi. Ali, početak predstavljanja hrvatskih pjenušaca u Sloveniji je sasvim obećavajući.
Kako je ekipa G.E.T.-a postala i službeni predstavnik ovog festivala u RH, kao i još nekih događanja u organizaciji „Vinsko-kulinaričnih prireditvi v Ljubljani“, tako nećemo stati samo na sajmovima, pokušat ćemo organizirati i predstavljanje naših proizvoda i destinacija slovenskim ugostiteljima i publici, ali i obrnuto. Jer, eno-gastro suradnja između Hrvatske i Slovenije mora biti veća nego jest.
Osobno, osim već spomenutih, naših pjenušaca, odličnog Zlatog griča, ili Ščurekovog Brut zera te nekih šampanjaca, najviše me se dojmila pjenušava linija iz podruma Janeza Šekoranje, čovjeka kojeg iznimno cijenim i poštujem i kao čovjeka, a i kao vinara, jer bavi se mojom najvećom vinskom ljubavlju - predikatnim vinima. Uspio je spojiti naizgled nespojivo. Napravio je, naime, penine od predikatnih vina. To je jednostavno neopisivo. Taj miris predikata, upotpunjen mjehurićima, obara vas s nogu i prije nego ste kušali samo vino. A okus... E, to ćete pamtiti cijeli život!
Ima on i dvije penine od muškata i jedan predivan crveni pjenušac, od gammaya, a sve to od izbornih berbi. Neću vam opisivati vina, jer to u pravilu nikad i ne radim. To ću ostaviti mojim kolegama kritičarima. Tek ću vam reći da više nemam namjeru biti bez pokoje njegove penine u svojoj kućnoj vinoteci.
Iskreno se nadam da će sljedeće godine na festivalu pjenušaca biti više hrvatskih vinara, jer to oni svakako zaslužuju.
Hvala kolegi Joži Rozmanu na odličnoj prezentaciji. Najutjecajniji slovenski vinski novinar i publicist održao je odličnu radionicu o pjenušcima, namjenjenu slovenskim i hrvatskim novinarima, a nazvao ju je Radoživo iskrenje klasike.
- Radoživo je ono koje donosi radost. Iskrenje je slovenska riječ za kretanje mjehurića po čaši, a klasika je tu jer su svi pjenušci proizvedeni klasičnom metodom druge fermentacije u boci - objasnio je Rozman.
Predavanje je započelo pričama iz povijesti pjenušaca, nakon čega je usljedila degustacija pjenušavih vina koja su odabrana kao presjek salonske ponude.
Bilo je zabavno i poučno, a ja ću, onako, malo lokalpatriotski, naglasiti da je na toj radionici posluženo nekoliko odličnih uzoraka, među kojima jedan šampanjac, a kušanje se otvorilo s pjenušcem iz podruma Puhelek-Purek, koji se slovenskoj novinarki, magistrici Darji Zemljič od svih ponuđenih najviše svidio.
Uz ukusne riblje i mesne zalogaje ponuđene su još četiri slovenske penine i šampanjac Allouchery-Perseval Brut millésimé 2006.
Festival nam je ostao u odličnom sjećanju i već sada se radujemo sljedećoj godini. I da, dobro ste pročitali - izlet je bio dvodnevni. A o tome kako je bilo drugog dana i gdje smo bili, čitajte u sljedećem broju G.E.T. Reporta.
