Nedjelja, 18 Siječanj 2015

Carstvo rakija i likera iz Wilhelmstrasse

Napisao: 
(Reading time: 3 - 5 minutes)
Carstvo rakija i likera iz Wilhelmstrasse

Čitajući Pauletića, poznatog splitskog putopisca, stekao sam dojam da grupni posjet nekoj turističkoj atrakciji može biti jako neugodan i besmislen, te isti stav naivno prihvatio. Naivan ne zato što su grupni posjeti bajni, već zato jer je nemoguće svaku atrakciju samostalno platiti. Tako se desilo i u Beču. Muzej rakija - Alt Wiener Schnapsmuseum - cijena privatnog doživljaja 200 eura, cijena grupnog 7 eura po osobi. Ništa, pa nije se problem malo stisnuti u gužvu s britanskim turistima u naletu za bolju cijenu – uvjeravao sam se znajući da lažem samog sebe. Na 30 minuta od centra grada, uz korištenje vrlo funkcionalnog podzemnog prijevoza zvanog U-Bahn pružila se Wilhelmstrasse s kućnim brojem 19 koji nosi 140 godina dugu tradiciju osmišljavanja i proizvodnje najrazličitijih varijacija rakija, likera i absenta.

Popularnost proizvodnje, a i sama tradicija ispijanja destilata u Austriji, najviše leži u pojavi kolere koja je svojevremeno zahvatila Austriju. U tim nepogodnim uvjetima vlasti su dopustile domaćinstvima proizvodnju destilata vjerujući da će konzumiranjem takve vrste jakog alkohola smanjiti rizik od oboljenja.

U Austriji danas postoji velika tradicija proizvodnje i uživanja u rakijama i likerima od najrazličitijih sirovina. U tadašnje vrijeme, Friedrich Fisher, potomak bogate austrijske obitelji nije ni slutio da će njegovo prezime njegovati 140 godina dugu tradiciju ljubavi prema proizvodnji jakih alkoholnih pića. U samim počecima Friedrich se zadovoljavao proizvodnjom voćnih sokova, ali put u Pariz gdje je imao priliku uživati u rakijama i likerima naveo ga je na zaokret u proizvodnji. Po povratku, odlučio je proizvesti rakiju.

Danas kućni broj 19 u Wilhelmstrasse i dalje suvereno stoji na pročelju kuće i predstavlja odrediše mnogim turistima. Tadašnje prostorije za život preuređene su u muzej obiteljske baštine. Prolaskom kroz prva vrata dolazi se u tadašnji Friedrichov ured čiji eksponati i dalje izgledaju prilično funkcionalno, i ne samo da izgledaju već to i jesu. Primjerice, osim nekoliko starih autentičnih bilješki uvezanih u kožne etuije, prostor ureda ukrašavaju dva vrlo vrijedne eksponata. Prvi eksponat je trgovačka kasa koja datira iz 1902. godine, čiji je sastavni dio i posebno izrađena mramorna ploča na kojoj se provjeravala autentičnost tadašnjeg srebrnog kovanog novca.

Drugi eksponat budi posebnu pažnju. Radi se o prvoj stolici u Beču s pomičnim naslonom za leđa. Da ju je stari Friedrich itekako koristio, svjedoče i izlizani tragovi na stolovima koje su njegove čizme ostavljale za vrijeme njegovih trenutaka opuštanja. Uhvatiti bilo kakvu fotografiju odustao sam na samom početku kad bi na svakoj od 10 fotografija primijetio neki od udova turista iz grupe kojoj sam se pridružio. Opet sam se lagao, da je sjećanje jedini pravi fotoaparat. Srednji dio obilaska muzeja sastoji se od autentične obiteljske blagovaone Fischerovih te dugačkog hodnika gdje su većinom izvješene fotografije članova obitelji s poznatim osobama. Pravi doživljaj i priča kreće ulaskom u prostoriju za sirovine. Mnoštvo male buradi, izmiješani mirisi fermentiranog voća, stalaža puna staklenki u kojima se sirovine natapaju u čistom alkoholu, bacaju posjetitelja u svijet starih Fischera i njihovih početaka u proizvodnji. U tom dijelu obilaska posjetitelja se lagano uvodi u vrste i paletu proizvoda. Spominju se najvažnije sirovine, postupci i tehnike proizvodnje, a i govori se o specifičnim proizvodima po kojima su tvornica i muzej poznati. Proizvodnja se vrti oko tri najznačajnije kategorije proizvoda, a to su rakije, absenti i likeri. Proizvodi su najzanimljiviji dio priče. Zaljubljenicima u ove snažne kapljice ne preostaje ništa drugo nego proglasiti ovo mjesto hramom koji odaje počast trudu, ustrajnosti, ljubavi i konačnom uspjehu jedne vizije. Vizija koja danas izbacuje proizvode poput rakije od divlje maline, marelice mješane s burbonom, svima dobro poznate viljamovke, rakije s aromom lješnjaka...

Muzej rakija u Beču

 

Za digestiv Pater Noster kažu da ste nakon čašice toga pića spremni za novi obrok iako ste prethodni pojeli prije 10 minuta. Absenti nadopunjuju priču uz rakiju iako najšira paleta proizvoda dolazi pri kreaciji likera. Liker od jaja pri čemu se 10 jaja nalazi u litri likera, liker na bazi čilija za koji se upozorava da se pije u određenim kombinacijama jer je samostalno konzumiranje preopasno, zatim liker od posebno odabranih biljaka pomiješanih s konjakom XO generacije i dodatkom 23-karatnog zlata. Volite napolitanke Manner? Fischeri proizvode istoimeni liker! Volite čokoladice Bananko? Fischeri također proizvode istoimeni liker! Rum–kokos liker, karamela liker...

Naravno, sve navedene proizvode u zadnjem dijelu obilaska posjetitelj ima priliku i probati, pa čak i liker s konjakom XO generacije uz listiće 23-karatnog zlata. Degustacija je bogata i nema straha da vam zbog puštanja reda starijoj gospodi neće dopasti vaš dio. Cijeli obilazak popraćen je izlaganjem jednog od članova današnje obitelji Fischer na tečnom engleskom. Cijene suvenira iznenađujuće su pristupačne. Sam obilazak vremenski je ograničen na sat vremena, a cijena ovisi o broju posjetitelja. Stvar oko rezervacije posjeta funkcionira vrlo glatko putem maila, gdje je moguće kroz par minuta dogovoriti sve detalje.

Priča Fischerovih je priča o stvaranju povijesti, o skladu i stvaranju te prenošenju strasti na članove obitelji.

Ulica Wilhelmstrasse s kućnim brojem 19 carstvo je proizvodnje i nauke u izradi destiliranih alkoholnih pića po najstarijim recepturama koji su razrađivani unutar jedne obitelji. Svakako vrijedno posjeta i izdvajanja nekoliko eura pa makar to uključivalo i stalni žamor drugih turista u obilasku i fotografije pune nejasnih mrlja. Beč svakako nije samo advent, kuhano vino i Schönbrunn, ima nešto i u Wilhelmstrasse.

 

 

 

 

Matej Rotim

Matej Rotim, mladi Požežanin, magistar je ekonomske struke za hotelijerstvo, a živi i radi u Opatiji. Zaposlen u jednoj opatijskoj hotelskoj kući, u ono malo slobodno vremena
što ga povremeno izdvoji on skita i piše.