Vinske legende Kutjeva i kutjevačkih podruma

Dojam snage, neuništivosti, bezvremeno­sti, kao i ljepote, savršenosti i ponosa dok sam stajao ispred Velike bačve dodatno su pojačale brojne vinske etikete koje sam brže bolje probao bojavši se da nešto ne propustim. Pred kraj samog obi­laska put me naveo ispred Velike bačve. U novom dijelu kutjevačkih podruma smješten je raritetni primjerak ba­čvarskog zanata i nauke kao neizostavnog dijela vinske tradicije i kulture ovih prostora. Da nema dobrog vina bez kvalitetne bačve davno se ustanovilo, ali što kada imaš ovakav gigantski primjerak najvišeg bačvarskog umijeća od točno 53 520 litara? Onda si neki od superlativa, a kad tome dodaš još neki “detalj ” onda se priča slaže u vinsku legendu. Kutjevo to i je, vinska legenda koja svoju priču priča i dan danas. Kutjevo nikada nije bilo i neće biti samo graševina, iako smo sretni tim zaštitnim znakom. Sretni smo kako smo kutjevačku graševinu predstavili svijetu. Veliki je to uspjeh za gradić od 6.000 tisuća stanovnika i nekoliko semafora. Kutjevo je grad koji ima vinsku povi­jest, kao niti jedan grad u Hrvatskoj, koja je oplemenjena sa nekoliko legendi koje mogu poslužiti za kreiranje takve turističke priče da će se slike sa likom baruna Trenka i carice Marije Terezije u ljubavnom klinču prodavati bolje od suvenira u Međugorju.

U 13. stoljeću Kutjevo naseljavaju cisterciti, u narodu poznatiji kao bijeli fratri, i osnivaju opatiju (samostan) Vallis Honesta de Gotho. Zahvaljujući upravo njima, godi­na 1232. uzima se kao godina osnutka kutjevačkih podru­ma. Danas je ta tradicija došla do brojke od 782 godine. Podatak divljenja vrijedan, a daleko više i činjenica da su isti ti prostori i dan danas sigurnost za dozrijevanje vrhun­skih etiketa. Zamislite izraze lica Amerikanaca koji dođu u posjet podrumima pa shvate da su podrumi duplo, pa i više stariji nego njihova neovisnost. Njihovo divljenje ide toliko daleko da uzimaju šljunak iz podruma kao suvenir. U isto vrijeme mi Kutjevo gledamo kroz graševinu. Ako Amerikanci iznose šljunak iz naših podruma kao priznanje dotičnoj vinskoj povijesti i kulturi, kako to da za Kutjevo čujemo samo kada neka graševina „pokupi“ Decantera ili u vrijeme Martinja? Rekli bi Britanci „fail“! Kada svemu tome dodamo još i činjenicu da stari dio podruma čuva vinsku arhivu, službeno procijenjenu na 10 milijuna eura, eto još jednog dijela mozaika koji bi eventualnoj turističkoj priči dodao draž. Ipak jedna vrhunska priča, pa makar ona bila i turistička, ne može završiti bez ljubavnih elemenata.

Da Kutjevu i kutjevačkim podrumima ne fali takvih de­talja pobrinuli su se barun Franjo Trenk i carica Marija Terezija. Legenda govori kako je planula ljubav između njih te da je barun jednu večer nudio caricu najbiranijim vinima iz podruma. Kada se dosta popilo carica je nare­dila posluzi i podrumarima da napuste podrume, te je isto učinio i barun. Nakon tjedan dana izašli su iz podruma. Njihovim ljubavnim okršajima svjedoči mali kameni stol sa udubljenjem koje je prema riječima svjedoka nastalo pod vatrenom caricom Marijom. Danas je taj stol poznat kao „stol ljubavnih želja“.

Carica Marija Terezija i barun Franjo Trenk

Nakon svih navedenih elemenata eventualne turističke vinske priče, priča završava s onim „najvećim“. Još jednim dijelom legende, povijesne, vinske i kulturne baštine - Ve­likom bačvom. Izrađena od hrasta kitnjaka, zbog njegove veće gustoće naspram hrasta lužnjaka, te ukrašena teh­nikom duboreza od strane samoukog majstora iz Ormo­ža, Slovenije, na sebi nosi motive priče o fazama rada u vinogradu i kako se nekada sve radilo ručno. Izrađena je u ime otvaranja novog dijela podruma gdje je i sklopljena jer ne bi mogla zbog svoje veličine proći kroz vrata. Danas stoji suvereno na istom tom mjestu i služi na ponos i čast imena kutjevačkih podruma, Kutjeva i cijele vinske bašti­ne u Hrvata. Ne boji se prolaznosti. Laneno ulje štiti je od napada plijesni i predviđaju joj još 200 godina „rađanja“ najkvalitetnijih butelja graševine. Istina je da Veliku bačvu podrumarstvo koristi samo za dozrijevanje vrhunskih bu­telja graševine jer zbog mikrooksidacije u njoj vino bolje zrije. Uz punu zapremninu težina tog dijela vinskog bogat­stva iznosi 74 tone.

Sve ovo nije zbog bačve. Bačva, sama po sebi, je i dalje bačva. Ali u svojstvu turizma ona postaje doživljaj. Vinski turizam je oblik turizma koji unazad nekoliko godina po­kazuje izraženu i opipljivu tendenciju rasta. Vinski turizam ne čine gosti koji su željni plaža, koktela i tamne kože. Ne postoji masovni vinski turizam, kao što postoji masovni ku­pališni turizam sunca i mora. Vinski gost svoju destinaciju za posjet bira pažljivo i ne odlučuje se isključivo na temelju broja osvojenih medalja koje je vino iz neke destinacije osvojilo. On traži doživljaj, vraćanje u prošlost, on želi sa svojom djevojkom ili ženom ostati nasamo kraj „stola lju­bavnih želja“ uz butelju vina. On želi makar i kroz prozor zaviriti u prašnjave boce vinske arhive, on hoće popiti vino direktno iz drvene bačve, a ako je moguće to vino mu na­točiti iz Velike bačve od 53520 litara, lansirat će ga se u doba cistercita, baruna i carice, osjećat će se kao vinski knez.

Upravo taj osjećaj je bit cijele turističke priče. Tako se stvaraju turistički, i što je važnije, životni doživljaji, a i za­dovoljni gosti koji lijepu riječ šire nemilosrdno. Za one koji uživaju u bilo kojoj tematici koja je povezana s vinom, Ku­tjevo, zajednički s kutjevačkim podrumima, je enciklopedi­ja doživljaja, okusa i mirisa. Kutjevo mora, osim graševine, sa drugima podijeliti i ostatak svoje legende. Onda rijetki gosti koji se sada tamo zateknu neće iznositi samo šljunak iz podruma kao suvenir. Slike baruna Franje Trenka i cari­ce Marije, u ljubavnom klinču na malom kamenom stolu uz butelju vina, su sasvim realne i neizbježne.