Možda se sjećate, prije nekoliko godina pisali smo o Ivanu Pavlečiću; štoviše, snimali i video emisiju i bili smo oduševljeni njegovim vinima, posebice manzonijem i muškatom. Za ovaj potonji je moj prijatelj Ribafish napisao da je prava mala perverzija u boci. Očekivao sam tada njegov veliki iskorak i preobrazbu u još jednog velikog plešivičkog vinara, ali to se nije dogodilo. Jednostavno, Ivan je bio tu negdje, ali iskoraka nije bilo. Neću sad ulaziti u razloge koji su tome doprinijeli, jer i nisu bitni. Ono što jest bitno, mislim da je Ivan Pavlečić spreman za stvaranje velikih vina. Ali, idemo redom.
Nakon duljeg vremena, na mobitelu je zasvijetlilo 'Ivan Pavlečić'; javim se, a s druge strane poziv ravno u glavu „Tomo, imamo degustaciju prekosutra kod mene - neka moja vina i neka američka. Možeš li doći?“. „Naravno da mogu!“ Po dolasku kod Ivana, polako shvaćam o čemu je riječ. Naime, Marko Ćopić, kojeg sam upoznao jednom zgodom dok sam njega i Ivana brzinski provodio kroz vinska bespuća VINOcoma, prije dvije i pol godine zaputio se u Ameriku sa ciljem da tamo otvori vinariju. Gle čuda, dečko je uspio! Vinarija, smještena u Denveru, u Coloradu, radi i to uspješno pa je tako, eto, došao red da svoja vina predstavi i nama, u Lijepoj našoj. Skupilo se te večeri kod Ivana poprilično stručno društvo. Tako je, recimo, s nama bio Nenad Maslek pa Franjo Kolarić, mladi Josip Korak, Antonio Ivančić, zastupnik za amfore iliti kvevrije za Hrvatsku; naravno, bili su s nama Ivan Pavlečić i Marko Ćopić i mi - ekipa iz G.E.T. Reporta. Prvo smo kušali dva slovenska vina, iz nove vinarije Bojana Kobala, koje je donio Maslek - Šipon i Pinot sivi. Moram priznati, pinot je odlično vino, ali Šipon je na mene ostavio više nego odličan utisak - to je vino aromatski dovedeno do savršenstva. Okus mu je odličan, fino izbalansiran, lagane strukture, kakav šipon i jest. Dakle, Bojane: Kapa do poda!
Nakon toga smo krenuli kušati ono zbog čega smo se i okupili - na red su došla vina iz Colorada. Prvo vino koje smo dobili u čašu bio je rajnski rizling. Prvo što sam osjetio, bio je alkohol i onda šok - vino ima 15,2% alkohola. Meni previše. Duljim boravkom u čaši pomalo se gubi ta napadnost alkohola i vino postaje sasvim ok, ali sortnost nemojte tražiti. Da nam nisu rekli što je u čaši, sumnjam da bi itko pogodio. Pravo američko vino - nema neke mane, ali nema ni ono nešto. Kad mi se pije rizling, popit ću rizling, a ovo vino je, recimo to tako, samo vino. Probali smo još i chardonnay sur-lie pa neka crna vina (ta su crna bila premlada za bilo kakvu ozbiljniju raspravu ) i sve je to u redu, ali sumnjam da bi mi ta vina bila prvi izbor. Međutim, Marko to radi u Americi za Amerikance i jasno da nama to nije baš top.
Naime, tamo je normalno da đus (to jest, mošt) razrijedite s 20-30% vode. To je sasvim zakonski i legitimno. Dodajete i vinske kiseline i sve što vam treba - i koliko vam treba. Primjerice, Marko kupuje zinfandel iz New Mexica, gdje grožđe nakon branja zamrznu i takvog šalju njemu. Šećera u grožđu do urnebesa, kiselina 3, a kad vino bude gotovo imate sasvim fino, izbalansirano vino; sve se može. OK, nije to vino za top klasu, ali za normalne restorane to je sasvim ok. Naravno, sve se to kosi s našim poimanjem proizvodnje vina, ali tamo su takvi zakoni. Još kad čujete da Marko svoja vina prodaje po cijeni od 28 dolara, a mi vičemo da su naša vina preskupa. U svakom slučaju, iznimno sam zahvalan Marku što nam je omogućio da kušamo njegova vina i pružio nam neki, sasvim drugi uvid u svijet američkog vinarstva. Nadam se da će biti prilike da posjetimo njegovu vinariju u Coloradu i da vidimo sve to iz prve ruke. I da, vina su dobra, bez mana, ali bez posebne osobnosti... Onako, prava Američka; ali eto, Marko živi svoj američki san i neka potraje što duže.
Probali smo još i neka vina od Franje Kolarića, a posebno mi se dopao pjenušac od portugisca; vrlo zanimljivo vino. Ima Kolarić i cijelu paletu vina od sivog pinota i tu ima nekoliko iznimno zanimljivih uradaka. O chardonnay sur-liju vinarije Korak mislim da stvarno ne trebam ništa govoriti. Najveće otkriće večeri bila su dva sur-lie chardonnaya od Pavlećića i to iz 2012. i 2013. godine, oba fantastična. Vina kakva samo poželjeti možeš. Ostavila su me bez teksta. Na žalost, trenutno ih ne možete kupiti, nisu u prodaji, ali polako... Dogovorili smo izradu sasvim novog dizajna i postavljanje cijele priče. Dižemo vinariju Pavlečić poput feniksa; vrlo brzo čut ćete mnogo o njemu, a još više o njegovim vinima. Strpite se još samo malo.
