Završio je još jedan DWE. Ako se ne varam, bio je to sedmi po redu. Vraćam se u Zagreb s pomalo gorkim okusom u ustima. Od samog početka dalo se naslutiti da postoje određeni problemi, jer je najavni dio festivala bio... Pa haj'mo to tako reći, vrlo štur. Do informacija se dolazilo na kapaljku; tek se zadnjih sedam dana nešto se događalo. Ali idemo redom, onako kako sam ja to vidio i doživio.
Promjena lokacije
Hotel Park je možda divan hotel i ima hrpu zvjezdica, ali nije za ovakve događaje. Prostor je prilično loš za tu svrhu, malen tako da dobivate dojam zagušljivosti, već se s manjom količinom ljudi stvara privid gužve pa većina ljudi, normalno, potraži spas na terasi - koja je predivna, ali - nismo došli pijuckati na terasu, već na festival vina. Za razliku od publike koja je došla uživati, vinari su platili svoj festivalski prostor da bi se prezentirali. Ali kome, ako smo svi na terasi? Tu, naravno, najveću krivicu ne snose organizatori koji su, vjerojatno pritisnuti svim silnim pa i financijskim problemima, napravili najbolje što su mogli. No ni to nije dovoljno dobro. A to što je većina publike uživala na terasi, a ne razgovarala s vinarima, to je pomalo i stvar publike i njihovog poštivanja vinara.
Vinari
Mislim da hi je ovog puta bilo manje nego obično. To ne čudi, jer događanja je sve više i teško je vinarima to financijski pratiti. Smatram da je najveći uzrok ovako malog broja vinara i festival u Dubrovniku koji je datumski vrlo blizu pa se dobar dio vinara iz Južne Dalmacije ipak odlučio za taj festival. To je, na žalost, klasičan hrvatski problem - zašto se dogovoriti i naći neko zajedničko rješenje, probati naći način da svima bude bolje, kad možemo jedan drugom smetati pa da vidimo tko će prije odustati. Još jedan biser našeg mentaliteta je sljedeća stvar: većine ugostitelja iz regije nema na DWE, jer je festival, kažu, kasno i već su napravili vinske karte... Ali ako prebacite festival u veljaču ili ožujak, tada je to rano - Di je još lito, ko će sad o tome mislit! Organizatori DWE pokušavaju već sedam godina stvoriti festival kojemu je u prvom planu B2B, ali možda Hrvatska još nije spremna za to.
Popratni sadržaji
Navikli su nas organizatori DWE-a na mnogo popratnog sadržaja, a ove godine, vjerojatno pritisnuti prvenstveno financijskim problemima, otkazali su većinu toga. Šteta, jer to je davalo posebnu dušu festivalu. Moje osobno mišljenje je da se previše pažnje posvećuje takozvanim radionicama koje, u pravilu, primaju mali broj ljudi i uvijek su izdvojene iz samog festivala. Tako da neke ljude, za koje znam da su bili u Splitu, jedva da sam vidio na festivalu, a vjerojatno su ih i vinari htjeli vidjeti i čuti njihova mišljenja. Bojim se da se određen, uski krug ljudi, pod parolom stručnosti, izdvaja i postaje nedodirljiv, a to nije dobro. Vino bi trebalo spajati ljude, a ne ih stavljati u kaste, bar ne na samom festivalu vina. Taj problem je savršeno riješio Saša Špiranec prilikom festivala u Laubi gdje su radionice trajale danima prije festivala i bile su odlično posjećene, a na samom događanju bili su svi - zato je taj festival i bio fantastično dobar, što sam i napisao u svom osvrtu o njemu. Ovakvo postavljena priča, kao što sam i rekao, izdvaja jedan uski sloj ljudi i stvara kvazi stručno-vinske zvijezde, a u stvari, jedine prave zvijezde ovdje su - vinari.
Organizacija
Osim velike greške prvog dana s ledom koji je debelo kasnio, sve drugo je bilo relativno ok. Velike zasluge za to ima Ana Marija koja je dobri duh ovog događanja - prisebna, susretljiva, uvijek nasmiješena i sposobna - tako da njoj idu velike zasluge što je sve proteklo u redu. To što je publike bilo relativno malo, zahtijeva dublju analizu. Vinski festivali su očito u previranju i neki će, jednostavno, morati zatvoriti svoja vrata ili festival postaviti drugačije.
Neću nabrajati vinare, jer ću nekog sigurno izostaviti, a ne želim to, sa svima sam prijatelj... Želim im samo zahvaliti što su bili s nama u Splitu, družili se i kroz svoje vino nam otvorili svoju dušu.
Nije mi bilo lako napisati ovaj tekst jer DWE i G.E.T. Report vezani su od prvog dana. Volimo se javno, ali nadam se da će ovaj moj pogled na festival bar malo pomoći u sagledavanju problema. Uzet ćemo ovo kao jednu prijelaznu godinu, u kojoj ćete posložiti stvari i sljedeće godine biti bolji nego ikad.
