Iza nas je još jedan festival u ružičastom. Da, baš u ružičastom - jer nevjerojatna je energija i to pozitivna oko ovog festivala. Svi se trude u svojem outfitu imati barem neki detalj u pinky tonu. I baš ta energija i pozitiva čine ovaj festival posebnim. Iznimno veseli činjenica da je većina publike mlađa ekipa, tako da možemo reći kako je to odlična edukativna priča u kojoj mladi ljudi nauče još koju sitnicu o kulturi stola. Ne znam je li razlog to što naša Sanja Muzaferija, osim vina, ima još jednu veliku strast, a to je moda, ali moram reći da je Mimara bila prepuna predivnih mladih i nešto mlađih dama, koje su pomno pazile na svaki detalj svog izgleda. Ni muški dio publike nije ravnodušan spram mode; treba samo pogledati fenomenalnog Maria Tomekovića - apsolutni kralj Pink Daya. Da, mislim da sam u pravu: Pink Day izrasta u pravi vinsko-modni događaj godine. Možda naše drage WOW-ice trebaju razmisliti o još jačem povezivanju vina i mode.
Imam osjećaj da se i publika profilirala, što je jako dobro. Festival je to gdje možete kušati vino, porazgovarati s vinarima i osjetiti svu veličinu rose vina. Broj izlagača je idealan - još nekoliko više ili manje, ali to je uglavnom to; ne treba ići u masovnost, već samo dizati kvalitetu i budućnost je zajamčena. Iznimno me raduje što je vinska scena rosea zaživjela na ovakav prekrasan način. Ne mogu ne reći kako sam ponosan što je i G.E.T. Report bio jedan mali kotačić u stvaranju te scene. Odličan je i zeleni potez kista na rose platnu, to jest prezentacija maslinovih ulja i tu se stvarno nema što reći. Belić, Ipša, Salvela i ostali... To je jednostavno - savršenstvo.
I sad malo, konačno, o vinima. Bilo je stvarno fantastičnih rosea. Naravno, postoji dio koji je već etabliran i svake godine odličan. Tu, naravno, prvenstveno mislim na Kozloviće pa, recimo, i Tomazov Flaminio postaje konstanta. Odlični rosei dolaze nam iz Baranje gdje obitelj Kolar polako postaje vodeći brend, a rose im je više nego dobar. Ne treba, naravno, nikada zaboraviti ni vinariju Iuris. Domagoj je jedan od pionira Pink Daya. Sa svojim zavodljivim vinima sve više se nameće i Vinolicious koji zastupa Francuza Lionela Osmina - naša draga Mare to savršeno radi; pred njima je velika budućnost. Bilo je tu još predivnih rosea... Recimo, Orahovica pa Feravino ili Tomić sa sunčanog Hvara pa, recimo, Kabola... 
Ne mogu ih, doista, sve nabrojati pa neka se ne ljute oni koji nisu spomenuti. Ali naravno, postoje i neka vina koja su me se posebno dojmila. Ove godine, vino festivala za mene je nesumnjivo Opolo vinarije Rak dobiven od samotoka sorte Babić. O tom vinu, vjerujem, sve ćete moći pročitati kod Nenada Trifunovića Vinopije, jer koliko čujem i on se oduševio ovim vinom. Sljedeće vino na ovom mom popisu je rose Boškinac - iznimno, možda i najozbiljnije vino na festivalu, ali treba reći da je to vino iz 2014. pa njegova ozbiljnost i ne čudi. I na kraju, jedno odlično otkriće za mene - Istarska vinarija Deklić - obitelj koja je krenula u veliku vinsku avanturu, ali vjerujte mi, oni će vrlo skoro
biti klasika, lektira, obavezno štivo; nazovite to kako hoćete ali Alis Pećarić Marić će ih morati uvrstiti u svoj projekt "knjiga i vino".Više o njima uskoro, jer G.E.T. Report ide u vinariju Deklić po veliku reportažu. Ne mogu, a ne spomenuti Medeu - to je vinarija koja ima konstantan rast kvalitete i oduševljavaju me. I naravno, rose Korta Katarine još je jedna njihova buduća uspješnica.
Na kraju, jedna zamjerka. Jedna se greška ponavlja iz godine u godinu. Na samom ulazu morate proći kroz špalir plešivičko-zagorskih rosea i pjenušaca i to - pazi: Šember, Tomac, Barundić, Kolarić, Korak, Ivančić ili da ga radije zovemo Griffin, Kurtalj čudo od vinara, s druge strane Bolfan, Petrač, a imamo i par Međimuraca i Prigoraca, to su vina DK, Cmrečnjak, Štampar, Kos, a ako sam nekog preskočio, moje duboke isprike. Zašto je to greška, pitate se? Pa znate li vi koliko truda i napora moram uložiti da uopće krenem i zaronim dalje u ostatak festivala?! Kad krenem dolje, po stepenicama, imam duševne boli, jer kao što rekoh i na samom festivalu: „Svuda pođi, Šemberu dođi“.
Na žalost, festival je počeo u tužnom tonu, minutom šutnje za našeg dragog Zlatana Plenkovića, velikog vinara i još većeg čovjeka. Nakon toga, festival je, naravno, otvorio gradonačelnik Milan Bandić, a onda je krenula rose rapsodija.
WOW-ice, bilo je odlično! Jedva čekamo sljedeću godinu.
Think pink - drink pink!
