Došlo je vrijeme da s vama podijelim svoje impresije posjete Vesni i Alešu Kristančiču. Namjerno sam ostavio tjedan-dva, da mi se slegnu dojmovi, jer ako pišete tekst odmah nakon posjeta Moviji, lako upadnete u zamku euforije pa postoji opasnost da vam kažu kako vas je čovjek platio da napišete takav tekst, a to sam htio izbjeći iz dva razloga: to nije moj stil, a ni Aleš to nije zaslužio - prevelik je on vinar da se i pomisli na tako nešto. I tako, došlo je vrijeme za tekst pa krenimo redom.
Moji prijatelji, Sanja i Tomislav Stručić, izrazili su želju posjetiti vinariju Movia prije nekih godinu dana i eto, dok smo uskladili datume i mogućnosti sa željama, određen je datum. Krenuli smo nas četvero, jer naravno da to nije moglo proći bez Silvije. Njih je troje kod Movie išlo prvi put, tako da se uzbuđenje moglo osjetiti u zraku, ali to je sasvim u redu - pa nije Movia bilo koja vinarija.
Vesna i Aleš dočekali su nas s ručkom i ono još bitnije, s poljupcem i velikim, iskrenim osmijehom. Ta jednostavnost - to je vrlina velikih ljudi. Nema prenemaganja i velikih izjava; njihova veličina se zna i oni su je itekako svjesni, ali vam ne serviraju to svako malo pod nos. Pregledavajući fotografije na, već čuvenom stolu, koji stoji na izlazu prema terasi naiđete na neku koja prikazuje Vesnu i Aleša s nekim 'okrunjenim glavama' i kroz razgovor shvaćate da između vas i tih 'okrunjenih glava' nema neka velike razlike u percepciji Vesne i Aleša. Sam Aleš jednakim žarom priča o svjetskim metropolama i svojim prezentacijama u njima kao što i s Tomislavom Stručićem priča o Ludbregu i njegovim vinogradima tu jednostavnost ne možete glumiti to jednostavno imate u sebi.
O vinima podruma Movia vjerojatno jako puno znate, zato o tome neću puno ni pisati. Opće je poznata stvar da se radi o biodinamičkom uzgoju i filozofiji vina. Vino se čuva i hrani vlastitim talogom i to je osnovna koncepcija te vinske nauke koju mnogi još osporavaju, ali kad jednom probate vina stara 15-tak i više godina i osjetite svježinu i razigranost tog vina, ne možete ostati ravnodušni. Moj prijatelj Stručić je kušao i taloge, vrtio ih po ustima, mljackao, razgovarao s Alešom, nadam se nešto i naučio. Vidio je izbliza neki drugi vinski svijet, jer Alešov vinski svijet je nešto drugo, to je sasvim druga percepcija vina i tu, ili ćete se na kraju prepustiti, ili idete u drugom pravcu, jer Alešovu filozofiju ne možete živjeti i raditi na pola. Ali, zašto je to tako i zašto Aleš spada u najbolje svjetske vinare?
Kao prvo, on je osma generacija u obitelji koja živi od vina i za vino; njemu je ta vinska filozofija u genima, to je nešto jače on njega samog. Kad pogledate njegove ruke, postane vam jasno da on živi od zemlje i to se vidi. Aleš voli reći sam za sebe: „Ja sam kmet, ja živim od zemlje". Ljudi koji piju njegova svjetski poznata, vina vide ga u Parizu, Dubaiju, Los Angelesu, Hong Kongu i svuda po svijetu, ali malo ljudi ima tu sreću, kao što je imam ja, da ga vidi u vinogradu i da osjeti tu strast za zemljom i lozom. Tek tu upoznajete pravog Aleša, u stvari, tek tu ga počinjete shvaćati, jer ga počinjete gledati na drugi način. Dakle, vi se mijenjate i vaš pogled na Aleša, a on je u stvari isti i to je prava snaga Aleša Kristančiča Movie.
Druga velika stvar, Aleš je majstor balansa. Svaka akcija ima i reakciju. Kao i sve u životu - ako si nešto dobio od zemlje, tada joj nešto moraš i dati, a ne ju trovati radi kratkoročne koristi. Kod vina je sve stvar balansa sunca i kiše, alkohola i kiselina, bačvi i zraka, godina odležavanja i ljubavi. Tako je i u životu, morate imati balans između velikog svijeta i svoje obitelji koja je vaš svijet, balans između snova i realnosti, i naravno, u braku balans između žene i muškarca. Balans je osnova svega.
Upravo ovo potonje, balans između Vesne i njega, mislim da je to bunar iz kojeg Aleš crpi svoju snagu. Vesna i on su savršeni jin i jang.
Samo jedna mala digresija... Vesna i Aleš svoj ljubavni put započinju 1992. Te godine započinje ljubavni put moje velike ljubavi, moje Višnje i mene. Ima nešto u toj "berbi" i mislim da njihov sivi pinot iz 1992. to i dokazuje. I nakon 24 godine, još možete u njihovom društvu osjetiti kemiju među njima. To je snaga. Imam osjećaj da Aleš u svakom svom vinu pokazuje, na neki način, dio Vesne, njene snage, veličine, njene ljubavi, ali u svako to vino ulaže i puno svoje ljubavi. Vino je njegov medij kroz koji isprepliće njihovu ljubav i to se osjeti - zato ta vina i nakon 24 godine žive; možda su drugačija, ali žive jako i punim plućima.
Aleš je brz, energičan, što ja volim reći - 100 kila čiste energije. On je i showmen, svira nekoliko instrumenata, pjeva, voli show - pogledajte samo što je napravio od otvaranja svog pjenušca, koji je fantastično vino, ali vjerujem da je puno ljudi čulo za taj pjenušac zbog njegovog otvaranja u vodi. Takvo otvaranje je uvijek show koji privlači pažnju i Aleš savršeno balansira između showmena i vinara. Ali, tu se opet vraćamo na njega i Vesnu - on je energičan, impulzivan i tu se lako skrene sa zacrtanog puta, on je kao brza predivna rijeka koja vas nosi, ali Vesna, ona je njegova obala, i lijeva, i desna, a bez tih obala nema ni moćne rijeke.
Znam da neki ljudi možda neće shvatiti ovo o čemu pišem i to mi je iskreno žao, jer to znači da nisu upoznali svoju veliku ljubav, svoju rijeku, ili svoju obalu. Znači da ne žive život punim plućima, ne rade posao koji vole, a prava sreća i pravi život prolaze kraj njih. I da, ovo jest tekst o vinu, jer su Aleš, Vesna, njihova vina i njihova ljubav u savršenom balansu i ne postoje ako izuzmete bilo koji dio.
Nisam pisao o njihovo predivno dvoje djece, sada već pomalo i ljudi, ta su djeca sama esencija njihove ljubavi, ali smatram da o tom dijelu njihove obitelji ne treba pisati za sada; bit će vremena. Moram spomenuti mladu damu, Tanju Saksidu. Ova dama ima ulogu sommeliera u podrumu Movia i ona prima goste, a to radi tako savršeno, s toliko ljubavi, kao da prezentira svoja vlastita vina. Ona je dio obitelji. Dugo nisam vidio da netko s toliko ljubavi radi svoj posao, a da ga radi za nekog drugog. Na to, naravno, utječe i odnos Vesne i Aleša spram nje.
Nju sam upoznao, jer se eto, dogodilo da ima naručenu grupu Talijana isti dan kad smo bili i mi. Brzinski smo odlučili da ih pozovemo za naš stol; imali su, eto, sreću, jer vina koja nam je Aleš otvarao nisu u redovnoj ponudi za degustaciju, ali ta vibra koja vlada kod Movie... To je čudo! Vrlo brzo smo svi zajedno pjevali karaoke - i Talijani, i mi, i Aleš, Vesna pa i Tanja, kao da se svi znamo sto godina, ali to je još jedna čarolija Movijinog podruma.
Pokušao sam vam prikazati svoje viđenje Vesne i Aleša. Ne znam jesam li uspio - to presudite sami, ali još je jedan detalj koji želim podijeliti s vama. Kad smo na Facebooku nakon dan, dva, objavili foto album, čuo sam od nekoliko ljudi kako se čude što je Aleš bio s nama cijeli dan i kažu da smo imali sreću. Ne, nismo imali sreću, takav je bio naš dogovor, jer Aleša i Vesnu smatram svojim prijateljima, a vjerujem, i oni mene. U prijateljstvu postoji odnos i poštivanje, a ne sreća, jer ja na njih gledam kao na divne ljude, a ne kao na prezentere vina u Londonu. Male noćne razgovore s Alešom, u četiri oka, u njegovom podrumu za Magnume - to ne bih mijenjao nizašto. O čemu smo pričali? Ha! To nećete nikad saznati. :) Da bi bili prijatelji, ne moramo se viđati svaki dan; možemo se vidjeti svakih par godina, ali smo prijatelji i na tome sam Vesni i Alešu neizmjerno zahvalan.
P.S. Dolazim uskoro s Višnjom da nas četvero u miru otvorimo koji Sivi pinot iz 1992.To je bila godina rađanja velikih vina i velikih ljubavi. Vesna i Aleš, ciao, pusa i vidimo se!
{tab=MOVIA}
Imanje Movia postoji od 1700. godine, a brakom 1820. godine postaje vlasništvo obitelji Kristančič. Vinogradi ove vinarije prostiru se na 22 hektara, od čega je pola na talijanskoj strani Brda (Collio). Većinom je u njima stara, snažna loza, ali postepeno pomlađuju vinograde, za nove generacije i budućnost. Svaki vinograd ima svoje ime i svoj karakter, koji se kasnije i očituje u grožđu s različitih vinogradarskih položaja.
Na svjetskom tržištu MOVIA je danas sinonim za vina koja impresioniraju svojim izrazitim karakterom i iznimnom elegancijom, ali MOVIA nije samo oznaka, ime vina i imanja. Movia je način života u svoj njegovoj veličanstvenosti, čistoći prirode i iskrenosti autora. Movia je znak beskonačnosti i vrhunskih nadstandarda. Od laganih, klasičnih vina, preko linije zrelih vina s odličnim potencijalom za odležavanje, do posebnih, kojima na ovom svijetu nema jednakih.
s web stranice www.movia.si
{tab=Vina koja smo mi pili}
PURO rose 2006
Sivi Pinot 2013
Lunar 2007
Vekiko Belo 2006
Merlot 2009
Sivi Pinot 1990
Sivi Pinot 1992
Veliko Rdeče 2003
PURO 2009
Lunar 2008
Veliko Rdeče 2002
Lunar 2008
Veliko Belo 2001
