Nije nikakva tajna da je otok Korčula destinacija koju posebno volim, ali da nikad do sada nisam bio u Blatu, to si niste mogli niti zamisliti. Da, prolazili smo često tuda... U Velu Luku pa nazad u Korčulu i tako, ali Blato je malo sa strane i nikako da si uzmem vremena da ga obiđem, a rekao sam si već nebrojeno puta da budem. Zato sam se iznimno razveselio kad je stigao poziv iz TZ Blato kojim nas (G.E.T.-ovce) zovu da popratimo Dane Lumblije. Put je započeo naporno... U stvari, dan prije puta, jer Gastronauti su bili u posjeti Zagorju, a Gastronaute se ne propušta, tako da smo na put krenuli prilično umorni.
Cijelim nas je putem pratila kiša i tu počinjem shvaćati da ona priča - ti sjediš na toplom, lagana muzika svira, vani rominja kiša - ne mora biti uvijek lijepa i romantična. Štoviše, ovaj put mi je kiša bila prilično dosadna. Tako kišna priča sve do Ploča. Pitate se zašto ne putujemo preko Splita? Mogu vam ja sada nabrojiti svu silu razloga, ali samo je jedan je bitan: ovako, kad idemo preko Ploča prolazimo kraj Korta Katarine, a kad smo već tamo, moramo malo stati.
Taman kad smo se ukrcali na trajekt iz Orebića prema Korčuli, pita naša fotografkinja Helena: "A što je u stvari Lumblija?" Lumblija je stari autohtoni blatski kolač. Spravlja se od posebnih sastojaka, koji se počinju pripremati i sakupljati u ljeto. Sadrži bademe, orahe, suhice, naranču, limun, varenik... Vrijeme kada se lumblija tradicionalno peče je doba sjećanja na najmilije, uoči blagdana Svih Svetih te se poklanja obitelji, prijateljima i susjedima.
Kako se radi? Evo, imamo i recept:
Kako se radi o izvornom receptu, donosimo ga u originalu. Trebate li pomoć oko značenja nekih riječi, slobodno nas pitajte.
TUKA PARIĆAT:
3 kg muke, 80 dkg cukara, 20dkg kvasa, 2 roze mušćade, 2 kesice kanele , 1o kartela vanilin cukara, 2 dkg aniža, 20 dkg poprženih mindela i oraha, 1 bočica ekstrakta, 1 ćikara uja, 1 ćikara varenika, 5 dcl ruma, 2 zlice rakije travarice , Malo soli razmućene u mlakoj vodi, Koricu lemuna i naranče, Suhice od grozja po želji
PARIĆAVANJE:
Posebno se podmisi kvas sa malo cukara, muke, mlika i pusti da se digne.
Zatim se u muku stave svi ostali sastojci, počne se misiti uz polako dodavanje uzdignutog kvasa. Kad se dobro izmisi onda se polako dodaje varenik u kojemu se prin rastopi cukar.
Treba dobro misit i to najmanje po ure. Zatim se pokriju robom, držu na toplo dok ne uzajdu. Potom se rasčinu i oblikuju u lumbliju. Odlože se na dasku ili trpezu na koju smo prethodno stavili bilu krpu.
Između svakog komada lumblije treba da bude komad robe da se ne prilipu. Zatim pusti da ponovno uzajdu. Kad uzajdu stavu se peć u toplu pećicu na umjerenu temperaturu, 160-180°C.
Nakon što se ispeču, namažu se varenikom. Kad lumblija upije varenik, posme se cukarom u kojega se doda vanelija.
(Rade Kaštropil Culić "Blajska trpeza", Blato, 1995. godine, str 116-117)
Sad kad to znamo, da krenemo malo u povijest. Priča koja i danas prati ritual spravljanja lumblije govori o ljubavi dvoje mladih koji su se silom prilika morali rastati.
Dakle, radi se o ljubavi između francuskog vojnika-pekara i mlade Blajke (djevojke iz Blata). Kako to obično biva, rodila se ljubav koja je morala biti prekinuta. Odlaskom francuske vojske, odlazi i vojnik-pekar, a na rastanku svojoj dragoj poklanja kolač izrađen od lokalnih namirnica izgovarajući "n'oublie pas" (ne zaboravi).
Vojnik je otišao, otišla je francuska vladavina, mlada Blajka i njeno ime utopili su se u nebrojenim ljubavnim pričama, ali je kolač "lumblija" ostao kao spomen. Onako kako je djevojka čula izgovorene riječi n’oublie pas, njoj su zazvučale kao lumblija, ali je poruka bila jasna i nije postojala nikakva jezična barijera. Stari Blaćani se pomalo bune protiv toga - da kakvi sad Francuzi, ali meni je ta priča odlična. Mislim da je to odličan temelj da od Lumblije napravimo međunarodnu atrakciju.
Stižemo tako u Blato, noć je odavno pala, smještamo se u apartman i lagano tonemo u san ni ne sluteći koliko nas iznenađenja čeka sutra.
Jutro je svanulo sunčano i blistavo pa idemo konačno upoznati Blato.
Blato je gradić u središtu otoka Korčule. Svojim posjetiteljima nudi mnoštvo sadržaja i usluga u samom mjestu i smještaj u brojnim apartmanima u okolnim uvalama koje se sa sjeverne i južne strane otoka protežu u dužini od 40 km. Zanima li vas povijesna baština Blato će vas oduševiti jer je zadržalo šarm prošlih vremena. Sa svojih 3600 stanovnika Blato je zanimljivo i puno događanja i van sezone. Dođite i otkrijte sve što vam ovo mjesto i ljubazni domaćini mogu ponuditi.
A kad ste u Blatu primijetite i jednu neobičnost: ulice nemaju imena nego brojeve!
Povijest Blata:
Blato je dobilo ime po periodičnom jezeru koje se nalazilo na mjestu današnjeg Blatskog polja između Blata i Vele Luke. Melioracijom je jezero isušeno, ali mjestu je ostalo ime – Blato. Naime, na staroslavenskom blato označava vodenu površinu ili prostor oko nje.
Kako se korčulansko gospodarstvo u prošlosti temeljilo na poljoprivredi, čije je središte bilo Blato, tako su i brojni plemići živjeli upravo tu. Blatsko plemstvo i pučani sastajali su se u loži na prostranom trgu ispred crkve. Današnja loža sagrađena je 1700. godine, a zamijenila je staru koja se spominje već u 15. stoljeću. Zvonik ispred crkve sagrađen je u 18. stoljeću, a puškarnice u njegovim zidovima svjedoče da se i on koristio za obranu.
Međutim, blatske vinograde pogađa filoksera, štetnik koji napada korijen vinove loze, te počinje masovno iseljavanje iz mjesta koje je 1921.godine imalo 8270 stanovnika. Prema dostupnim podacima krajem 1924. i tijekom 1925. godine iz Blata je preko Prigradice otišlo preko 1200 ljudi. U početku se selilo u Južnu Ameriku, a kasnije u Australiju. Danas samo u Sydneyu živi triput više Blaćana i njihovih potomaka nego u samom Blatu.
Nakon II. svjetskog rata u Blatu se, uz poljoprivredu, razvijaju industrija i turizam. Tvornica brodske opreme Radež danas je jedan od glavnih pokretača razvoja mjesta. Turizam igra sve značajniju ulogu, osobito u segmentu obiteljskog smještaja u samom Blatu i obližnjim blatskim uvalama. Postupno se obnavljaju i zapušteni vinogradi i maslinici te i poljoprivreda ponovno postaje važan dio blatske ekonomije.
Onako na prvu, osvojili su me blatski drvoredi, posebice "aleja lipa" - jest da je uska, jest da vam stvara probleme u vožnji, ali je predivna i treba ju popularizirati. Aleja lipa može biti razlog dolaska u Blato, vjerujte mi. Ovaj drvored je dug 1 kilometar i drugi je najduži drvored lipa u Europi – na prvom mjestu je čuveni berlinski Unter den Linden.
To što ulice nemaju imena, već brojeve, možda ima veze sa činjenicom da je u jednom trenutku skoro cijelo Blato iselilo u Ameriku, a možda i nema... Ostavljamo svakom na volju.
Tako, vozeći se kroz ovaj predivan gradić, imate osjećaj da vam nešto fali... Ali što? Naglo shvaćate - more! Pa vi ste u Dalmaciji, na otoku, a nema mora. Kažu Blaćani da je ovo kontinentalni dio otoka.
Razmišljajući o tome, eto nas pred uredom TZ. Tu nas čeka Maja Šeparović, direktorica turističke zajednice; ona će nas provesti Blatom, pokazati nam sve što treba i uvjeriti nas kako je Blato fenomenalno i bez mora.
Pročitajte više o tome što smo sve obišli:
Galerija - suvenirnica Volat bila je naša prva destinacija. Sad ćete vi, kao i ja, odmah reći: "Suvenirnica? Što ćemo tamo?", ali ima smisla.
Galerija Volat radi uglavnom s lokalnim OPG-ima i umjetnicima te s puno udruga, što vjerskih, što umirovljeničkih, a i onih koje se brinu za ljude s posebnim potrebama - daje tim ljudima mogućnost da rade i da se izražavaju kroz svoj rad. Već sama ta činjenica vrijedna je respekta, a kad vam kažem da u Volatu nema ništa kinesko, tajvansko ili što slično, već je sve domaće i 90 posto toga je pravi ručni rad. Takvih mjesta je malo na Jadranu i treba im dati podršku, jer kad kod njih kupujete poklon, znate da ste kupili nešto s dodanom vrijednošću i da ste napravili malo dobro djelo, a taj osjećaj... E, to ne možete kupiti.
Zato, kad se nađete u Blatu, svratite u Volat. Ne morate imati ništa u planu kupiti, samo svratite, jer unutra vrijeme nekako drugačije teče. Onako, otočki.
Sljedeća na našem popisu našla se slastičarna CakeBox. Da, slažem se, neobičan naziv za otočke prilike.
Slastičarnica CakeBox
Već na prvom koraku - oduševljenje! Kao da iz svakog kuta izvire svijetlo. Jako puno svijetla daje fantastičan osjećaj. Dok čekamo vlasnicu da nam se pridruži, gledam police duž zida nasuprot mene i sve je onako u vintage stilu, vraća nas u američke filmove 60-ih i 70-ih i pitam se - tko li je to dizajnirao? - kad, dolazi vlasnica. Prvo što uočavam su klompe na njenim nogama. Totalno drugačije od svih uobičajenih i više ne trebam pitati tko je dizajner, sve mi je jasno. Pitam, za svaki slučaj i dobivam odgovor koji sam očekivao.
Teha Šeparović vratila se iz Južne Afrike u Blato i otvorila slastičarnu. Pitam ju zašto baš slastičarnu. Zato što su kolači njena strast.Moram napomenuti da sam probao štrudlu od sira i tijesto je božanstveno - uživao sam u svakom zalogaju. Uz tradicionalne kolače kao što su lumblija, cukarin i slični ima i predobrih "cupcakes" i južnoafričkih "rusks" i "crunchies". Imaju i posebnu vrstu kave, odličnu paletu čajeva i to ne u filter vrećicama, već prave čajeve. I da... Možete dobiti sokove od svježeg voća. Sve to, zajedno s ambijentom, jedna je divna priča; u stvari, kao da ste ušli u bajku. A, kažete, vas je zanimalo zašto se vratila iz Južne Afrike? E, to ćete morati nju pitati, a to što ćete probati njene kolače i upoznati takvu osobu, učinit će vas bogatijim za predivno iskustvo.
CakeBox spada među moje top lokale na Jadranu.
Blato 1902 - za to ime ste svi čuli. Naravno, većina je vas probala njihovo vino ili maslinovo ulje, no mi ćemo vam otkriti nešto novo.
Rade u Blatu 1902 još nešto - za sada tek kao suvenire, ali tko zna. Dakle, nas je dočekala Sandra Šeparović i održala nam skraćenu radionicu izrade sapuna. Sapuni se rade u dvije kategorije - jedna priča su sapuni od maslinovog ulja s 90% ulja, a druga kategorija su sapuni od sapunske baze. Izrada sapuna od maslinovog ulja nije baš jednostavna, a ni bezopasna. Treba tu i ponešto kemijskog znanja, jer se zbog miješanja sastojaka razvija visoka temperatura koju morate držati pod kontrolom, ali rezultat svega toga su odlični sapuni. Izrada sapuna od sapunske baze puno je jednostavnija i lakša pa samim tim i pristupačnija. OK, i jeftinija. 90 ulja u sapunu ipak nije malo, a pričamo o maslinovom ulju. U sapune od sapunske baze stavljate otočko suho cvijeće i trave s otoka ili njihove arome, tako da i u njima imate mirise otoka. U svakom slučaju, radionice izrade sapuna ući će u turističku ponudu i ne sumnjam da će biti prava atrakcija. I da, postoji poveznica s poviješću - oduvijek su žene na otoku pravile sapune od starog ulja, doduše za pranje robe, ali tradicija postoji i treba ju iskoristiti.
Silvija i Helena dobile su i tečaj izrade melema od kantarionovog ulja.
{youtube}IAbjLXVjIIk{/youtube}
Uvijek se iznenadim kako žene mogu zaboraviti sve probleme kada je kozmetika u pitanju i odmah postaju razigrane i vesele. E pa, u tom veselju došlo je i vrijeme ručku.
Za vrijeme našeg boravka u Blatu o našoj se prehrani brinula konoba Zlinje.
Ova konoba radi skoro neprekidno već više od pedeset godina u kući koja je sagrađena davne 1879. godine. Dakle... Tradicija samo što se rukom ne može primiti. Iznimno ugodan ambijent vraća vas u neka druga vremena i htjeli, ne htjeli, polako se opuštate i zaboravljate probleme. Ako ne obratite veću pozornost, nećete ni shvatiti da je oko vas podosta malih detalja koji ne spadaju u stare konobe, a čine vaš boravak ovdje ugodnijim i ljepšim; da, toliko su dobro uklopljeni.
Imaju i veliku terasu koja je za ljetnih dana cijela u hladu, a to je nešto što vam ljeti i te kako treba. Katarina Donjerković Baničević, vlasnica, a ujedno i kuharica u konobi Zlinje, preuzela je konobu prije četiri godine, nakon što je tvrtka koja tu bila prije toga jednostavno otišla, jer konoba je ostajala, a vlasnici su se mijenjali. Sada je to jedna druga priča. Katarina je rođena u toj kući i tu je odrasla, na katu iznad konobe i kaže da prvu noć u kojoj nije čula ventilaciju iz konobe, nije mogla zaspati - znala je mora preuzeti brigu o njoj.
Probali smo nekoliko jela i nemam posebnih primjedbi ni na jedno. Ipak, ono što me najviše oduševilo je rižoto s kozicama. Riža kuhana baš kako treba, kozice jadranske, kao i sva riba koju u Zlinju poslužuju, umak divan, onako, baš za guštanje. Probali smo i crni rižoto, odličan, ali ipak za nijansu slabiji. Večer prije probali smo žrnovske makarune koje sami rade. Jelo je bilo s junetinom i valja naglasiti da se meso iskuhavalo tri sata, bilo je iznimno mekano i podatno... Ne znaš je li bolje meso ili tijesto. Zbog takvih, naoko jednostavnih jela, pravi hedonisti ne žale puta pa tako ni do Blata. Probali smo naravno i ribu, kantar, na žaru te još nekoliko jela koje ćemo ostaviti vama da ih sami otkrijete.
Posjet konobi Zlinje morate staviti na popis stvari koje u skoroj budućnosti morate obaviti. Još jedna jako bitna činjenica: konoba Zlinje spada u grupu objekata s najljubaznijim osobljem koje znam i pokušat će odgovoriti na sva vaša pitanja i zahtjeve.
Pomalo otkrivam da je Blato raj na zemlji.
Etno kuća Barilo je izniman mali muzej, to jest, etnografska zbirka. Vjerojatno ne postoji mjesto koje vam može bolje dočarati kako se nekad živjelo na otoku.
Teško je izdvojiti samo dio njihove zbirke jer sve ima svoju vrijednost - od predmeta iz kuhinje ili spavaće sobe pa sve do narodnih nošnji i alata. Cijela jedna soba, zvala se tinel (primaća soba), u nju djeca nisu smjela, koristila se samo kad bi vam u kuću došli ugledni gosti, a to su bili svećenici, profesori, doktori i naravno advokati... Zanimljivo, mada mi se čini da ni danas nismo daleko od tog običaja. Izdvojit ću, recimo, alat za iskoštavanje maslina ili pomagalo za prženje kave, ali kao što rekoh, teško je izdvojiti samo neke predmete. Ovu zbirku treba gledati u cjelini i svakako šira zajednica mora pomoći u radu obitelji Marinović Barilo koja ju vodi. To je kolekcija kakva se rijetko viđa i zorno pokazuje negdašnji život na otoku i ako ih pažljivo slušate, puno toga o otočanima bit će vam jasnije. To je mjesto na kojem svi mogu nešto naučiti , ali baš svi. Eksponata ima još, valjalo bi širiti zbirku, a mjesta nema. Mislim da bi institucije morale reagirati, jer oni su pravi etno biser.
Ne treba zaboraviti niti mali botanički vrt koji imaju oko kuće, u kojem se može upoznati autohtono aromatično ljekovito i ukrasno bilje tog podneblja... Divno!
I da, konačno sam vidio kalopere o kojima je pjevao pokojni Arsen.
Za posjet ovom predivnom mjestu izdvojit ćete samo 15 kuna (10 kn ako ste dio grupe) s time da na kraju ture imate i degustaciju likera koje sami rade te bruštulanih mindela i arancina i da, sve je to u cijeni. Teško ćete na obali naći i kavu za 10 kuna, a kamoli što drugo. Tako da nemate baš nikakvo opravdanje da ih ne posjetite.
.
Na kraju dana čekala nas je još završna svečanost Dana Lumblije. Tu se bira najbolja Lumblija i nema tu profesionalaca ili bolje reći - svi su profesionalci, jer... tko može bolje pripremiti blatsku Lumbliju od žena iz Blata? Stručni žiri odabrao je najbolje po svojem sudu dan ranije, a na ovom događaju najbolju bira publika. To je možda i najbitnije, jer najteže je biti prorok u svom selu. U lijepom Domu kulture svečanost je započela, a kako nego - klapskom pjesmom. Uslijedio je dirljiv igrokaz blatskih osnovnoškolaca, nastup mladih violinistica, potom malo uputa u protokol glasanja, blagoslov lumblija i degustacija je bila otvorena.
Najednom, dvorana se ispunila ljudima, ali i onim prepoznatljivim žamorom zadovoljnih ljudi. Svi su imali svog favorita mada su lumblije pod brojem, a ne imenom, ali mislim da stari Blaćani znaju po okusu koja je čija. Možda najljepši dio cijele ove priče je taj što lumbliju rade sve generacije i divno je vidjeti kako se tradicija nastavlja... Najstarija sudionica ove godine, gospođa Danica Šeparović, ima čak 97 godina pa sve do najmlađih sudionika, djece iz Dječjeg vrtića Blato koji su se ovu godinu po prvi puta natjecali.
Tako su nas u noć ispratile slatke lumblije i prošeci. Teško da može bolje, a evo i informacija i rezultata ovogodišnjih Dana lumblija:
Organizatori manifestacije Dani lumblije 2015 su Turistička Zajednica općine Blato, Blatski fižuli-ustanova u kulturi i medijski pokrovitelj Radio Blato, već četvrtu godinu za redom promiču gastro i turistički potencijal jedinstvene tradicije pripremanja blatske lumblije.
Pored samog izložbenog i degustacijskog dijela večeri u kojem su se pored samih lumblija mogli degustirati i ostali tradicionalni likeri, rakije ili prošek, ova večer je imala i svoj natjecateljski karakter u kojem su se 22 lumblije natjecale za titulu najbolje i to kroz četiri nagrade – tri nagrade stručnog žirija i jedna nagrada publike.
Svaka lumblija koje je sudjelovala u natjecanju mogla su kupiti te večeri po cijeni 30,00 kuna te je prihod od prodanih lumblija namijenjen u humanitarne svrhe.
Tako je žiri u sastavu: Marija Protić Sršen, Tončica Farac, Mirjana Mirošević, Zlatko Bačić i Maja Šeparović odlučivao u najboljim blatskim lumblijama kroz pet kriterija: okus, boja, suhoća/vlažnost, bogatstvo sastojaka, izgled/opći dojam, i to ocjenama od 1 do 5, s time da je najveća ukupna ocjena za pojedinu lumbliju mogla biti 125.
Treću nagradu žirija osvojila je lumblija Meri Oreb s 96 bodova. Nagradu i priznanje uručila je ravnateljica Blatskih fižula ustanove u kulturi Ivana Sardelić.
Drugu nagradu žirija osvojila je lumblija Meri Bačić sa 102 boda. Nagradu i priznanje uručila je direktorica Turističke zajednice općine Blato, Maja Šeparović.
Prvu nagradu žirija osvojila je lumblija Doma za starije i nemoćne osobe "Marija Petković" sa 106 bodova. Nagradu i priznanje uručio je načelnik općine Blato, Ante Šeparović.
Prvu nagradu publike osvojila je lumblija Jelice Novaković. Nagradu i priznanje uručio je direktor Radio Blata, Emilijo Šeparović.
Ovo jedinstveno događanje zasigurno doprinosi imidžu Blata i otoka Korčule kao otoka za život tijekom cijele godine, uz neprestano čuvanje i njegovanje starih običaja i tradicije te promicanja autohtonog kolača kao što je blatska lumblija.
Lumblija je još jedna predivna, skoro neotkrivena priča. Treba joj više medijskog prostora i edukacije javnosti. Ona mora rasti i mora postati razlog dolaska u Blato i na Korčulu. Priču o Lumbliji treba širiti, jer ona je nesumnjivo odličan turistički alat, a Blato je mjesto u koje ćete se uvijek rado vraćati. Ponosni smo što G.E.T. Report opet prvi izvlači jedan događaj iz lokalnih okvira kao što smo pomogli i od Dana pošipa napraviti svake godine sve bolju i jaču manifestaciju. Nadamo se da ćemo isto postići i s Danima lumblije, jer lumblija to zaslužuje.
{youtube}Op60hUnh2PY{/youtube}
