Svi se u svojoj svakodnevici nastojimo opustiti na različite načine i dati si oduška u područjima u kojima pokazujemo interes, strast ili uživanje. Neki bukiraju 14 dana kruzera, neki pustoše police modnih brendova, neki slikaju ili skladaju, dok neki pak više od svega vole pripremiti dvije ili više čaša sa širokim klobukom i svrdlom otvarača otvoriti vrata novim vinskim vidicima i spoznajama. E, sad, da bi se pribavilo pluto za svrdlanje, valja pluto i platiti. Neko pluto košta više neko manje. Neko pluto čuva veću tajnu, neko manju, dok neko ne čuva nikakvu. Kako god okrenuli, ako ćete gledati, mirisati i kušati ono što je iza pluta to će te i platiti. Kakve su cijene vina u Hrvatskoj ? Vinari će se složiti da su preniske, a mi, potrošači i kupci…
Mislim da smo mi potrošači daleko u zavidnijoj ulozi od proizvođača. Za 100 kn bez problema kupimo bocu vina čije je grožđe raslo na nekoj od mikrolokacija pojedinog vinogorja, koja je njegovana podosta mjeseci u klasnom barriqueu, kojoj je životni vijek sigurno 5 godina i sve to pronalazimo na policama lokalnog dućana iza svakog ugla. Onda je lako zaključiti da u samom podrumu pojedinog vinara boca takvoga nečega košta i manje od 100 kn. E, pa sada je izazov napraviti kalkulaciju kako bi se vidjela zarada vinara od takve jedne boce. Svakako nije poanta dokazivanje nezavidnog položaja samih vinara, poanta je dokazati da oni koji žele tjedno izvaditi dva plutena čepa iz do tada nekušanih boca, ne moraju izdvojiti 150 kn tjedno (jedna do dvije boce), odnosno 600 kn mjesečno, nego mogu proći jeftinije, a ipak uživati.
Realno, malo je vinske publike koja troši 600 i više kuna na svrdlanje pluta. Možda i zbog krive pretpostavke da, ako vino nije skupo ni ne valja. Zbog takvog osjećaja sam odlučio vidjeti postoji li neki međuprostor između boce vina zadovoljavajuće kvalitete i takve cijene koja će pružiti osjećaj dobrog „pazara“. Nekako vjerujem da postoji određeni broj vinskih etiketa koji nije dospio u informativni prostor vinske scene jer isti zaklanjaju skuplje, prestižnije i etikete s više sjaja, one skuplje.
Na tragu toga odlučili smo provesti degustaciju "srednja kategorija". Misli se na cijenu od cca.35-55kn. Četiri regije, Slavonija, Sjever, Istra i Dalmacija, svaka po 5-6 etiketa crnog vina. Nakon kušanja, svaka kategorija proglašava „best buy“ etiketu i na kraju se sukobljavaju winneri kategorija dok se ne dobije stvarni best buy.
Krenuli smo sa Slavonijom. Iako Slavonija ima predznak bijele sorte u kojima graševina i traminac prednjače, bilo je zanimljivo vidjeti njihova crna vina, pogotovo u ovoj, cjenovno lakšoj kategoriji. Birali smo nasumično, jedini kriterij je bio da cijena bude u rangu od cca 35 -55 kn i eto, prva petorka je…
Kalazić - Cabarnet Sauvignon 2012.
Radi se o kvalitetnom suhom vinu. Vino se odlikuje tamno crvenom bojom. Boja odaje stanovitu čvrstinu. Mirisom vino najviše podsjeća na suhu šljivu i ono što je najbitnije, kiseline su vrlo usklađene, te u svakom trenutku u stopu prate ostale komponente. 13,5% alkohola je taman dovoljno da bude točka na i. Ovo vino je svakako u kategoriji best buy s obzirom na cijenu od 39 kn i užitak koje pruža. Možda nije vino kojim ćemo zadiviti poslovnog partnera ili slično, ali ne vidim zašto ga se nebi kupilo za neku mirnu i domaćinsku atmosferu. Oduševljeni smo ovom etiketom, također i nekolicina drugih koji su nazočili degustaciji izrazili su sumnju da se radi o cjenovno puno „težoj“ kategoriji. Svakako za kategoriju „best buy“.
Krauthaker Cuvee 2013.
Također se radi o kvalitetnom suhom vinu. Krauthakerov Cuvee 2013 je sasvim slučajno završio u košari za kupovinu. Prvi izbor pao je na Adžićev Zweigelt, ali cijena Zweigelta je dosta prelazila pravila igre i na temelju toga smo ju „diskvalificirali“. Nažalost, diskvalificirali smo i Krauthakerov Cuvee 2013. Kažem nažalost, jer sam se baš radovao iskusiti što se krije u „manjim“ bocama velikog Vlade. Vino je debelo poprimilo miris pluta. Neupotrebljivo u ovoj prilici. Čekamo slijedeću, mora biti dobro.
Zdjelarević ZWS Cuvee 2013. – 33 kn
Special editon serija. Kupaža cabarnet sauvignona, merlota i syraha. Svakako etiketa za znatiželjnike. Pomalo neobično. Boja nije toliko zagasita kao kod „Kalazića“, više stoji na liniji neke ružičasto-crvenkaste prema rose boji. Toplo vino, nepretenciozno, možda malo sramežljivo. Čvrsto se drži kategorije. Svakako opravdava 33 kn.
Feravino Dika - kvalitetno crveno suho vino, 2012. - 39 kn
Vrlo snažno vino sa 14,1% alkohola i pomalo skrivenim kiselinama, ali sasvim dostatnim za jednu snažniju strukturu koja je upotpunjena odležavanjem u hrastu. Nema puno priče, vino za jaka, masna i začinjena jela. Mislimo da bi odlično išlo uz tanjur čobanca ili fiš paprikaša. Svakako oznaka „best buy“. Uživali smo.
Erdutski podrumi, Zweigelt - kvalitetno crveno suho vino, 2011. - 35 kn
Stidljivo vino po nama. Dugo smo ga skenirali i jedino za što smo sigurni da kiseline prednjače nad drugim komponentama. Volio bih da je ovu bocu kušao netko iskusniji pa da kaže koju riječ, ovako ćemo ostati pomalo suzdržani oko ove etikete. Pitanje je također koliko vjerodostojno se ovo vino moglo predstaviti s obzirom da se radi o berbi iz 2011. godine. Teoretski, organoleptička svojstva nisu morala biti narušena, iako čisto sumnjamo u to.
Bilo je to prvih pet etiketa koje smo kušali, a cijena im nije prelazila preko određene granice. Iako na samom početku, jer još nas do kraja same degustacije „srednje kategorije“ očekuje minimalno 15 etiketa, vrlo smo zadovoljni i sretni jer postoje dobre šanse da se početna hipoteza pokaže istinitom. Istina je ta da onaj tko uživa u svrdlanju pluta, interpretirajući svojstva koja se kriju iza njega ne mora posezati velikim šakama u džep kako bi si priuštio gušte.
Iako ćemo formalno se posvetiti regiji "Sjever" u potrazi za drugim „best buy“ etiketama nećemo zatvoriti " Slavoniju". Nekako nam je mila ta Slavonija, mislimo da skriva puno puno više. Bit ćemo uporni s njom, s vremena na vrijeme će se sigurno pronaći nešto što zaslužuje pažnju i uživanje. Do tada, pažnju usmjeravamo na zelene brege Sjevera.
