Kao novopečeni G.E.T.-ovci moj zaručnik Bojan i ja imali smo priliku posjetiti nekoliko top gastro i eno destinacija u Hrvatskoj, ali i poneko skriveno blago te izvor čarolije okusa. U ovom osvrtu pisati ću vam o ekstazi okusa te ću vam pokušati približiti doživljaj sa svojeg gledišta. Nadali smo se lijepom i donekle toplom danu našeg prvog izleta. Ranojutarnji putevi G.E.T.-a odveli su nas u ljepotu Hrvatskog Zagorja počevši s Vinarijom Bolfan-Vinski vrh u Hraščini.
Pri samom dolasku već se sa autoceste seže pogled prema čarobnom Vinskom vrhu čiji prizor već i od tamo privlači znatiželjne oči. Stigavši na Vinski vrh, dočekala nas je predivna drvena zagorska klet obasjana suncem te beskonačan prizor vinograda koji su upečatljivo krasili sami vrh i okolne proplanke. Uz šum i pjesmu vjetra koji je dodirivao procvale grane doživljaj je zaista bio čaroban. Kada smo ušli u klet popeli smo se u restoran kako bi popili čašu vina i pojeli tradicionalni doručak. Tu je počeo naš gastro-eno doživljaj. Topao i ugodan interijer ove kleti neodoljivo podsjeća na seoski dom, štoviše dekor daje onu značajnu notu ljubavi pomiješanu s mirisima i aromama jela koja su se tamo pripremala.
Za sami početak degustacije sam odabrala sok od traminca po preporuci konobarice koji me iskreno oduševio. Mješavina okusa prožeta notom meda i cvijeća podsjetila me na sok od bazge, iako mogu sa sigurnošću reći da ta dva različita proizvoda govore za sebe. Nakon kave, soka i čaše Sauvignona, došao je red na tradicionalni doručak. Moram napomenuti da me iznenadila činjenica da su sve namirnice Vinskog vrha eko proizvodnje (100% organski) pa tako i naš doručak, hladna plata. Naresci i sirevi bili su servirani na simboličnom drvenom pladnju, ukrašeni svježim listom matovilca. Uz platu su bila servirana vrhunska peciva i kruh sa sjemenkama iz vlastite proizvodnje Vinskog vrha. Na plati se moglo naći vise različitih vrsta ukusnih sireva (sir sa crvenom paprikom, dimljeni sir te sir sa crnim paprom) te isto tako više vrsta narezaka pa čak i vrlo ukusan lardo. Kombinacija ovih okusa me definitivno vratila u zimske dane, pogotovo zato što smo bili u Zagorskoj kleti koja između ostaloga ima prekrasan kamin u predvorju. Nakon zasitnog objeda, probala sam Pinot crni izuzetno guste teksture te intenzivnog okusa - baš nešto što me i inače u vinima oduševljava. Za sami kraj nezaboravnog dana provedenog u Vinskom vrhu, upravitelj vinarije, gosp. Branimir Puškadija ponudio nam je nešto slađi Rajnski rizling.
Mislim da ne moram napisati ništa više o mom dojmu ove kleti i nadam se da sam kroz tekst prenijela svaku notu u kojoj sam tamo uživala.
