Sjedimo tako, moj prijatelj Miljac i ja, društvo nam, naravno, pravi jedan sasvim solidan plavac i po tko zna koji put, prepričavamo dogodovštine iz naših vinskih lutanja.
Bilo je tu kojekakvih događaja. Recimo samo da i nije baš sve za javnost, a nekih se, bogami, događaja i ne sjećamo. Bar ne u potpunosti. Jer u nekim teškim trenucima razni su plavci ipak postajali dominantniji i onda se iz alfa mužjaka pretvaraš u olfo mužjaka, tako da je možda i bolje da se svega ne sjećamo.
No dobro, da se mi vratimo na glavnu temu priče. To o čemu pričam u ovom tekstu nekad je bilo uobičajeno bez obzira u kojem se dijelu Hrvatske nalazili, a na moju veliku žalost i dan-danas možemo to ponegdje čuti.
Ok, veliki vinari (pritom ne mislim samo na količinu) - oni si tu rečenicu ne dozvoljavaju. A rečenica o kojoj pričamo, glasi ovako: „Jesan ti reka, iz druge bačve!“ Možete promijeniti naglasak i dijalekt, ali tema ostaje ista. Radi se, naravno, o tome da, kad prvi put obično dođete u neku konobu, klet, ili nešto slično, gazda vas, naravno, nudi domaćim vinom, najboljim na svijetu, a jeftinim, uz puno priče i hvale za svoj proizvod. Kad vam ga konačno stave u čašu, a vi ga puni nade, željno probate, shvaćate da je to što pijete iznimno loše. Tada postoje dva scenarija. U stvari, tri.
Scenarij broj jedan
Niste vinski čovjek. U stvari, više volite pivo, a ovo vino koje su vam dali baš ne valja. Ali, vi ne znate da to nije vino kakvo bi trebalo biti, niste sigurni da li se buniti ili ne, plaćate tu jednu čašu i odlazite negdje potražiti jedno dobro ohlađeno pivo.
Financijski, oštećeni ste za jednu malu sumu, ali posljedice su, u stvari, velike. Jer, vi ste sada još sigurniji da vino više uopće ne pijete.
Scenarij broj dva
Ipak znate nešto o vinu i shvaćate da to što ste dobili nije ono što ste tražili, što su vam ponudili, ali eto, da se ne prepirete, jer ipak niste baš znalac, plaćate tu jednu čašu i nikom ništa.
Tu je više na gubitku onaj koji vas poslužuje, jer vi u njegov lokal više nećete doći.
A zašto oni to i dalje tako rade? Zato što ima previše takvih kakvi ste vi, a oni se vode motom o kojem se pisao u jednom prijašnjem tekstu - ***eš gosta koji se vrati!
Scenarij broj tri
Znate dovoljno o vinu. Možda niste školovani sommelier, ali imate podosta podrumskih utakmica u nogama, a to puno znači. I naravno - žalite se na vino. počnete gazdi očitavati bukvicu, on brzo shvaća da znate o čemu pričate i tada dolazi spasonosna rečenica.
Okreće se prema mlađahnom konobaru i izdere se iz sveg glasa: „Mali, iz koje si bačve točio? A jesan ti reka iz one druge!“ I stvarno, dolazi drugo vino, osjetno bolje od onog koje su vam na početku dali.
Iz iskustva znam da uvijek postoji i treća bačva. E, tu je tek vino kakvo stvarno želite, ali za to morate biti, ili jako bezobrazni, ili prijatelj s gazdom.
Problem je u tome - zašto uopće postoji „nekoliko vrsti“ bačvi? Ili su sve loše i to ćete shvatiti kad nećete imati gostiju pa ćete vjerojatno napraviti bolje, ili su sve dobre i svi uživamo. A ova priča, „Jesan ti reka, iz druge bačve“, znači da gazda točno zna koje vino je dobro, a koje loše pa kad vidi novog gosta daje mu ono loše pa ako prođe - prođe. To je nešto što gosti, posebice stranci, ne razumiju. Zamislite, ljudi pomisle da ih gazda želi prevariti. Ne kažem ja da su oni u pravu, spominjem to čisto da umirim savjest. U stvari, potražit ću mišljenje nekog pravnika.
Da, ta rečenica, „Jesan ti reka, iz druge bačve“, pratila je Miljca i mene na mnogim putovanjima. Na sreću, danas sve rjeđe čujemo tu rečenicu, ali ju ipak čujemo. I upravo iz tog razloga i Miljac i ja kod kuće držimo isključivo buteljirana vina - da nas ne bi vrag naveo na grijeh i da ne bi jedan drugom počeli vikati: „A stari, jesan ti reka, iz druge bačve!“
