Ipak ima nade

Kao što nam je Dante ostavio nadu na kraju svoje Božanske komedije, tako sam i ja na jednoj večeri u Ugostiteljsko - turističkom učilištu Zagreb shvatio da još ima nade da iz škole izađu neki kreativni mladi ljudi.

Dakle, svi se žalimo da nam konobari i kuhari uče po zastarjelim metodama, da rade s lošim namirnicama i sve u tom stilu.

Projekt koji su u ovoj školi pokrenuli profesorica hrvatskog jezika Tatjana Povalec i stručni učitelj ugostiteljskog posluživanja Slavko Ratkajec, a traje već tri godine, je spajanje hrane i književnosti. Možda zvuči malo čudno, ali kad to doživite, kao ja, shvatite svu genijalnost ovog projekta, kojem bi svakako trebalo dati veću pažnju.

Odlična ideja jer učite djecu književnosti i to na takav način da moraju razmisliti o tome što su pročitala, jer moraju iz toga napraviti nešto praktično, to jest - jelo.Važan je i taj segment što moraju razmišljati na drukčiji način. Naime, treba nešto što je pisano u nekom, najčešće davno prošlom vremenu, prilagoditi zahtjevima današnjice. Posebno tu mislim na izgled i tehniku izrade jela, ali tako moraju razmišljati kako jednog Dantea prilagoditi današnjici. Dakle, potičete kreativnost najviše što je moguće. Fantastično! I djeca pritom rade s guštom, jer im to nije „dosadno, školski“. Sama priprema jela je opet čista kreativnost jer tu nema standarda; moraju pripremiti nešto originalno, igrati se namirnicama, dekoracijama , ali i bojama, a to sve mora ipak na kraju biti ukusno i na tanjuru vizualno lijepo. Moraju razmišljati i biti kreativni, a to je najbitnije; to će im omogućiti napredak u poslu - djeca možda toga sada nisu svjesna, ali zato imaju profesore.

Na kraju, na večeri imaju uzvanike koje ne viđaju svaki dan u školi, a posluživati uzvanike za stolom, ili kolege u kabinetu, velika je razlika.

Moram reći da me projekt oduševio i svakako ga treba razvijati i dati mu više pažnje; možda ga dići na nivo međuškolskog  natjecanja. Naravno, tematsko književnog.

Predstava je bila odlična. Izvukli su samu poantu Danteove misli, onako ležerno kako to samo djeca mogu, ali s puno duha i strasti. Pripremljena jela bila su više nego ukusna, vrlo kreativno osmišljena, a mladi budući konobari odlični.

Da, bilo je to jedno predivno iskustvo, a svu genijalnost ovog, tako jednostavnog projekta, shvatio sam tek nakon dan, dva, jer svi mi stvari u životu uzimamo poprilično olako i često površno, a sve ima dubinu i neko više značenje. I da, mislim da još ima nade i za nas, kao i za te mlade ljude.

 Zato veliko hvala svima koju su surađivali s učenicima na tom projektu.

 A eto i menija.