Zagorje je dobilo i svog trećeg velikana. Svijetu predstavljamo - Micaka.
Prolazeći slučajno kroz Mariju bistricu, sjetih se da je Mladen Micak već nekoliko puta zvao u goste, ali nikako da odem. I eto, sad se ukazala prilika. A možda je i bolje tako. Upast ću nenajavljen, a to mi je uvijek draže, jer doživiš vinariju onakvu, kakva stvarno jest. Prvo treba naglasiti - nije Mladen tek tamo neki mali vinar iz Zagorja - čovjek je diplomirani agronom, još malo pa doktor, a kroz razgovor s njim shvatite da stvarno zna i nema u vinarstvu za njega nekih tajni. Još bitnije je kako je otvorenog uma za nove ideje koje prilagođava svojim potrebama. i to, vrlo uspješno.
Novoizgrađeni podrum treba pohvaliti. Odlično sagrađen i iznimno funkcionalan, a sve u tradicionalnom stilu. kako je prostor fizički vezan sa salom za ručkove i veće degustacije, zajedno tvore jedan fantastičan objekt. Sve u staroj cigli i drvetu, uz odlične visoke stropove, tako da imate zraka. Odličan objekt gdje se točno zna zašto je što napravljeno i sve ima svoju funkciju.
Hrana, više nego odlična. Prava domaća. Veći dio onog što imate na stolu, iz vlastitog je uzgoja, a ostalo se kupuje na okolnim OPG-ovima. Stari izvorni recepti nisu puno mijenjani - tek toliko da ih malo prilagode današnjim uvjetima i generacijama. Možda da nabrojimo samo neke od specijaliteta: fantastični ajngemahtec, fina janjetina pa recimo, pečene guska, svinjetina na milijun načina i tako redom... I da, plata s hladnim narescima, naravno - domaćim. I ono što obavezno morate probati, to je zlevanka.
Tako dolazimo lagano do vina. Želim naglasiti da Mladen zna što hoće, svjestan je i nedostataka i prednosti svoje regije i točno zna kakva je kvaliteta njegovih vina. Uz tu realnost ide i doza skromnosti, tako da od njega nikad nećete čuti kako je baš to njegovo vino, najbolje na svijetu.
Vina čista, uredna, bez mana, blago viših kiselina, jer ipak smo u zagorju, ali tu nikako nećete naći ono što ljudi zovu „zagorski kiseliš". Vina užitna i pitka. I ono što je jako bitno, cjenovno prihvatljiva. Ima Mladen i nekoliko izbornih berbi. Ta će vina tek za koju godinu dati svoj puni potencijal. Posebice izborna berba cabernet sauvignona iz 2013.
Ono što ću ja izdvojiti u ovom tekstu, svakako je vino Croaticum. Cabernet sauvignon iz 2012. Barriquirano vino, rađeno laganom sur-lie metodom, nakupilo je pritom dobrih 14% alkohola, ali ekstrakt, boja i tijelo tog vina - to je nešto izvanredno. Na mene je ostavio fantastičan dojam. To je vino koje bih preporučio svakome da proba, a vjerujem da bi malo tko, nakon kušanja na slijepo, rekao da je to vino iz Hrvatskog zagorja.
Vinarija Micak je prototip onoga što pričam već godinama. Maltene svu svoju proizvodnju vina prodaju na kućnom pragu. I da, na stol se nose butelje, a ne rinfuza (pa nema zabune iz koje je bačve). Imaju odličnu hranu i konstantno rade na sebi. Uvijek žele bolje i napreduju. To ljudi prepoznaju i teško ćete naći dan, posebice vikendom, da u vinariji Micak nije bar jedan autobus gostiju. Vođene degustacije rade se u podrumu, tako da tu dođu ljudi koje to stvarno zanima. Oni ležerniji ostanu u sali i uživaju u dobroj hrani.
Za sada je ipak više domaćih gostiju. Osobno, želio bih da dođe i više stranaca, da vide to blago koje Zagorje nudi. Ali, tu više nije dovoljan samo Micak. Tu treba kompletna zajednica podići svoj turistički nivo. Micak je tu samo temelj.
Kako je Marija Bistrica blizu Zagreba - Zagrepčanci moji, nemojte žaliti malo vremena i goriva i otiđite do Micaka. Jer, za cca 120 kuna dobit ćete objed i vina kakva samo poželjeti možete, a Mladen, jedan izuzetno društven tip, koji uzgred budi rečeno, svira četiri instrumenta, uvijek će naći načina da vas iznenadi i da se osjećate kao kralj.
Možda smo s Titom živjeli u mraku, možda je bilo časno živjeti s Tuđmanom, ali s Micakom je, definitivno, najljepše živjeti. Ili, kako bi to rekli oni mlađi: Vinarija Micak - lajkam!
