Eto, namjerno sam sačekao i vjerojatno zadnji pišem o ovogodišnjem VINOcomu.
To je, u stvari, toliko kompleksan festival, da sam odlučio napraviti nekoliko tekstova s nekoliko tema.
Za početak, moje, sasvim osobno viđenje VINOcoma.
Mislio sam kako će mi splasnuti oduševljenje pa zato pišem s odmakom. Ali, nije! Tako moram potvrditi već svima poznatu činjenicu da je VINOcom najznačajniji vinski događaj u regiji. Teško netko može okupiti toliko vinara na jednom mjestu, ali ono što mene posebno raduje, jest činjenica da gastro dio, ili kako Suhi voli reći - kulinarika, napreduje iz godine u godinu, tako da šator postaje sve popularniji. Tako su ove godine i neki vinari, primjerice Vlado Krauthaker, tražili da ih se premjesti u šator. To, naravno, treba uvelike zahvaliti voditeljici tog dijela festivala, Nataši Dević. Znam da će malo mojih kolega to staviti u svoje tekstove pa zato ja kažem: Bravo Nataša!
I da, još ću malo o ljudima...
Treba svakako pohvaliti zaštitare. Odlični i odlučni. Nenametljivi, a ipak sveprisutni. Jer, vjerujte mi, nije lako pred kraj festivala sa svima nama, vinskim stručnjacima, koji smo upravo izdegustirali dvadesetak zadnjih uzoraka vina. Da, odradili su odličan posao.
Ako netko misli da nije bitno tko vam izdaje čašu, neka proba tri puta tražiti istu stvar od namrgođene osobe koja uz to još ima i bitan privatni razgovor putem mobitela i na kraju vam, naravno, kaže da donesete sitne novce, jer ona nema... e, da... u tom slučaju u kušanje krećete s poprilično tankim živcima i s vrlo malo volje. To srećom, nije moguće na VINOcomu.
Deviza ovog festivala je „Dobra vibracija“ i toga se svi drže. Od ekipe koja nosi led do Ivanke i Ivana Dropuljića. To je tajna uspjeha ovog festivala, uz naravno, znanje koje imaju.
Mogli ste ove godine kušati, recimo, Patanegru. I stvarno je dobra. Ali, mogli ste kušati i pršut Dujmović koji je kvalitetom - pa, 'ajmo reć, blizu - ali je cijena, naravno, puno niža. Bilo je, naravno, maslinovih ulja, raznih suhomesnatih proizvoda, bilo je naravno i slastica. Ali kao zanimljivost, možda treba izdvojiti da je bilo i nekoliko malih privatnih, domaćih pivovara. Pivska scena u hrvatskoj uvelike se budi i na sveopću radost Ribafisha i njegove ekipe sada već imamo nekoliko odličnih piva za probati. Ono što bih svakako želio izdvojiti i ako možete, probajte - Novu rundu, ali i Zmajsko pivo.
Vinari. Ah, to neću nabrajati. Lakše je nebrojati tko nije bio. U stvari, takvih je vrlo malo. Osim velikog broja naših domaćih vinara, mogao se probati lijep broj inozemnih uzoraka (naravno da sam se ja najdulje zadržao na štandu Chateaua Kamnik - ah, što mogu? Tu vinariju jednostavno obožavam).
Ali, 'ajmo mi redom. Da vam pokušam dočarati kako to izgleda iz mog kuta. Nakon što ste pojeli malo pršuta, kušali koju pivicu pa se vratite opet na pokoji komadić sira, onako usput probate još koju deliciju, tada polako počinju problemi. Tu negdje srećem Zarića... Ah, da, neke od njegovih rakija jednostavno moram probati, a nakon toga nema druge nego otići do g. Ognjenovića i „njegovih“ kuhara bez granica koji su okupljeni u udrugu Renato ove godine kuhali na VINOcomu. Jer, ako ste odlučili prokstariti vinskim dijelom festivala, hrana kao podloga je obavezna.
Kao i svake godine, kažem sam sebi: „Tomica, prvo pjenušci pa pokoje bijelo vino i samo par crvenih, koje baš moraš probati.“ i držim se ja toga skroz na prva dva stola. Jer krenem, naravno, sa Šemberom i Puhelekom, to jest, njihovim pjenušcima, ali odmah do njih je Medea. I sad, nemreš odbiti kušati malo merlota. Taman dignem glavu kad ono Međimurci, a dobro znaju da volim muškat. Naravno, slijedom tih okolnosti bježim u drugu salu i k'o za vrapca, prvo naletim na Tomaza. Što da se radi, čovjek ima možda najbolji muškat u državi. Moraš probat'! Odmah blizu njega i Matuško s Royalom. Bože dragi, ne uvedi me u napast! Ali, kažu da je tih dana i svevišnji na VINOcomu pa se ti Tomica, sam vadi iz problema. Dragi organizatori, ne možete staviti u isti prostor i Birea i Grabovca. Nemrem probati samo jednog.
I tako, vjerojatno ste već shvatili moje muke. Jer, nema smisla nabrajati baš sve vinare koje sam obišao. U stvari, naslov ovog teksta bi trebao biti „Muke malog Tomice“. U ovakvim prilikama uvijek mi nekako, u pamet dođe legendarni stih Dubrovačkih trubadura. Stih je naravno iz pjesme Mi smo dečki (kaj pijemo stoječki) i taj stih je u stvari, najveća dilema mojeg boravka na VINOcomu: „Kak da budem društven i ostanem trezan“?!
{youtube}_x2_iBoxdgc{/youtube}
