U vremenima dok se još nismo susreli s tolikim brojem vrhunskih vinara iz Istre, pojam za Malvaziju istarsku bio je Kozlović. Gotovo kao znak jednakosti. Ujedno to je bio i znak vrhunske kvalitete.
Ne znam, da li ste ikad bili u restoranu u društvu osoba koje ne poznaju puno vina s vinske karte, a naručuju vino i jelo, sjećam se tog olakšanja na licu kad vide Malvaziju Kozlović. Odahnu, znaju da nema greške, znaju da je sigurno dobra, a opet gostima ste ponudili vrhunsku kapljicu. Danas kad znamo puno više o vinarima i vinima, Kozlović za nas i dalje predstavlja sam vrh vinske scene u Hrvatskoj, ali i šire.
Sjećam se jednog dočeka Nove Godine u centru Zagreba u kafiću gdje nisam očekivala puno vrhunskih vina na karti, pretežno se pilo kuhano vino ili pivo, ali kad je konobar ponudio Valle (blend malvazije istarske i sauvignona blanc) možete pogoditi-pilo se samo to.
O vinima Kozlović možete čitati u raznim knjigama, portalima, na njihovim stranicama te domaćim i stranim časopisima, ali garantiram da je poseban doživljaj piti vino u vinariji Kozlović, u Momjanu, malom istarskom mjestašcu pokraj Buja. To arhitektonsko, nadaleko poznato zdanje svojedobno uvršteno među 60-ak najljepših vinarija svijeta, spektakularno je i zadivljujuće, ali ujedno je savršen spoj tria kojem obitelj Kozlović teži: Vinarija, Vinograd i obitelj. Ona je zbog mjesta gdje se nalazi, uklopljena u vinograde, poštujući teritorij kao logičan nastavak obiteljske vinske tradicije i prekrasan vinski laboratorij u kojem se proizvodi ono što se godinama i prije Gianfranca proizvodilo, s tim što je to sad dobilo još jedan novi nivo. Vinarija je počast tim vremenima ali i temelj za vječnost.
To je vinarija s malom dozom luksuza u kojoj smo se osjećali i više nego dobrodošli. S druge strane i mi smo svojim ponašanjem i gardom poštivali mjesto gdje jesmo, upijali svjesno cijelu priču s odabrane degustacije i poslušno obilazili svaki pedalj vinarije koja van degustacijske sale izgleda kao uredan i točan laboratorij. Prvi put smo tada u punom smislu doživjeli sljubljivanje hrane i vina. Uz svaku čašu novog vina išla je nova kreacija hrane. Sjećam se kako sam bila skeptična spram toga, a onda kad doista probate npr. bakalar na bijelo s baš određenom sortom vina, pa neki fini sir ili sušenu marelicu s vinom za koje nikad ne bi rekli da se slažu, shvatite da ima nešto posebno u tome. Tople preporuke da si priuštite takvo što.
Možete doista imati jedno spektakularno eno gastro i ambijentalno iskustvo. Nama je vrijeme za ići opet i sada obići vinograde Valle i Santa Lucija i vidjeti gdje rastu sve te loze malvazije istarske, muškata ruže, terana, sauvignon blanca, cabernet sauvignona i merlota. Dom je to i muškata momjanskog koji uvijek ima mjesto u našem vinskom podrumu i kojeg posebno volimo sljubiti s domaćom pitom od jabuka jer čine savršen spoj.
Kad bi mi imali vinariju i vinograd, sigurno bi težila toj urednosti, perfekcionizmu i čistoći kakvu smo tamo vidjeli. Voljela bi proizvesti takav Svinjon (sauvignon blanc) koji me je oduševio, a za koji naš Andrej kad vidi etiketu u našem vinskom frižideru poviče: "Peppa pig!!!".
U periodu od kada nismo bili tamo Kozlović se okitio još kojim Decanterom za svoja vina i mi se iskreno veselimo ponovnom susretu s njim.
