Vino s kvalitetom i iskustvom podnaslov je Vinarije Perak, a mi, Moćna gomilica, ćemo dodati navedenom još dvije riječi pa će to biti: Vina s kvalitetom i iskustvom, karakterom i preciznošću.
Karakter proizlazi iz karaktera obitelji Perak koji ćemo vam nastojati dočarati, a preciznost proizlazi iz znanja i iskustva Ivice Peraka, enologa koji je nakon položaja glavnog enologa u Kutjevačkim podrumima počeo pisati svoju povijest, povijest vlastite vinarije od 2012. i danas s preciznošću radi oko cca 70 000 boca godišnje, koje dobije kada obradi 12 ha vinograda na najboljim položajima poput Mitrovca, Lukača i Vetova.
Pišući vlastitu povijest, on piše povijest Kutjeva. Karakter obitelji, srdačnost, gostoljubivost prilagodljivost, velikodušnost i marljivost dala se naslutiti već pri dogovoru za degustaciju koju sam dogovorila sa kćeri Majom gdje smo vrlo brzo našle svima prihvatljiv termin.
U dogovoreno vrijeme moja vrijedna i skladna, vinski entuzijastična obitelj dolazi pred vinariju (iako smo naizgled izgledali kao rakova djeca jer mama hoda brzo, tata je prati, sestra koja inače planinari je isto brza kao i nećaci, a mi polako s Andrejem), a na ogradi nas čekaju, kao u špalir, poredani članovi obitelji na čelu s Ivicom Perakom, tim vrijednim vinarom s vizijom, stabilnim i uravnoteženim Slavoncem u proračunima i planovima. Imala sam osjećaj da nije ovo ludo vrijeme okovano ovim virusom da bi se odmah i prisno zagrlili. Umjesto zagrljaja dočekali su nas bogato servirani stolovi sa domaćim delicijama (toliko ukusnim da je prava šteta da nisu na prodaju), pripremljenim čašama za kušanje koje je uslijedilo, mini brošurama za one koji žele znati više i privjescima poklonima. Ma doček za 5+, kao da smo vinski suci kojima se stol servira kao na Vinistri, Vinart grand tastingu ili kao u Esplanadi.
Uslijedila je rapsodija okusa i mirisa, u ritmu koji je određivao glavni od glavnih, gospodin Perak, počevši od sjajne graševine, doista posebnog okusa kojeg morate zapamtiti, pa Chardonnay, do Roséa i Merlota koji je divan, ispreplitale su se razne priče pa su tako Alena zabavljale priče Majinog muža, zeta vinarije o početcima u obitelji posebno kako se snalazio na prvim degustacijama koje je morao odraditi, mene je sin Ivan upoznavao sa činjenicom da su vlasnici, odnosno da je mama vlasnik ljekarne Perak što smo iskomentirali da je odveć dobro imati ljekarnu i vinariju, kako za što, ali lijeka na sve strane... Mi smo se zadržali na ovom lijeku za dušu. :)
Saznali smo i o planovima nove kušaonice te se uvjerili kako se rad mora isplatiti. Znanje ti nitko ne može uzeti, a ako si marljiv kao ovi, neuspjeh u nema mjesta. Nije bilo preskakanja u vođenoj degustaciji, gospodin Ivica čvrsto drži to u rukama, poput nekog razrednik, a mislim da mu je, kao i svakom, bilo drago vidjeti zadovoljstvo na gostu. To je ona obitelj koja želi da im ponovno dođete, kao da su i turizam studirali, kao da im nije dosta drugih diploma. Ali to je samo znak koliko su predani tome od čega žive.
Ledena berba koja nam je poslužena samo je bio dodatni pečat koji nam je dao do znanja što sve jedna graševina može i koliko je potencijala u njoj. Otvorivši je nama na dar pokazali su koliko im je stalo do svakog gosta jer ipak niti smo mi novinari niti vinski suci niti ocjenjivački, ali smo tada bili njihovi gosti. Gosti koji su dobrodošli. Prvo upoznavanje sa vinom bilo je dar ekipe G.E.T. Report pri jednom od naših druženja koji su naglasili o kakvoj je sjajnoj vinariji riječ pa smo se otišli uvjeriti i dali si vremena, iako vremena tamo kao da manjka, kao da je sat požurio. Nažalost nismo uspjeli probati pjenušac, iz razloga... Sve se prodalo...ma neka je, mi sretni zbog toga, bit će dogodine. Pa, gospodine Perak pišete sa svojom obitelji povijest kraja, čestitamo Vam na tome kao i na krasnoj obitelji s kojom zajedno idete naprijed. To su priče koje griju dušu.
Anja
