Svaki nezaboravan vikend u Istri započinjemo pizzom Roko i čašom malvazije u Pizzeriji Roko u Opatiji, samo što smo sada put prema Istri odlučili začiniti središnjom Istrom, odnosno putem kroz Pazin i upoznati sjajnu vinariju Anđelini. Naša je preporuka da prekopirate našu rutu.
Par dana ranije najavili smo se e-mailom i dobili najprofesionalniji mail ikad i to od Dominika Anđelinija, sina vinara Ranka Anđelinija, vjerojatno budućeg nasljednika ove odlične vinske priče. U e-mailu su u par rečenica stajale sve najbitnije informacije o vrstama i cijeni degustacije, obavijesti da degustacije vode samo članovi obitelji, da su djeca i psi dobrodošli, da imaju i oni svoje poslastice i igračke.
Već oduševljeni time dolazimo na Velanov brijeg, Dočekuje nas ljubazna Klaudija Anđelini, supruga, inače rođena Primoštenka, a sada pazinska snaha, vinarica i medarica. Svoju izvrsnost potvrđivala je svakim sljedećim satom provedenim tamo, od obilaska cijelog proizvodnog pogona, do obiteljskih priča ispred obiteljskih fotografija u ugodno uređenoj kušaonici, do podataka o njihovih 14 ha vinograda koji se u tom kraju dižu i do 474 metara nadmorske visine te do profesionalnosti u samoj degustaciji.
Odabrali smo degustaciju "Medna priča" - sljubljivanje svih vrsta vina iz vinarije s lokalnim specijalitetima (sirom, kobasicom), uz maslinovo ulje i med. Totalno nas je oduševio nevjerojatan spoj, teško se i prisjetiti je li skuta s medom išla uz svježu Pazinsku malvaziju ili sjajan Merlot. No Klaudija je točno znala, njen med i pčelinji proizvodi nadaleko su poznati.
Već smo se na početku degustacije zaljubili u D'Angelo ekstra brut pjenušac (to je nadimak sina Marina) proizveden charmat metodom od malvazije istarske s malo muškata, točno onolikom količinom koliko treba za posebnost. Možete samo zamisliti kako nam je dobro sjela svježina tih anđeoskih mjehurića nakon puta iz Zagreba i slasne pizze.
Od bijelog asortimana kušali smo Filomenu malvaziju istarsku, što reći osim wow, i Magdalenu cuvée - chardonnay i malvazija, nazvanu po kćeri. Od crnog asortimana kušali smo Centrum, to je cabernet sauvignon i Domenico cuvée, 2017., kupažu cabernet sauvignona i merlota, pol pol. Taj pol pol spoj nazvan je po sinu Dominiku, onom profesionalcu s početka priče, koji nas je baš u tom trenu došao pozdraviti i upoznati.
Spomenut ćemo samo da je Domenico iz 2015. (Alenov favorit) na Decanteru 2018. osvojio zlato, a iste te godine na našoj Vinistri srebro. Sjetili smo se i riječi naše Jelene Šimić Valentić sa zlatne Radionice Decanterovih laureata da su Hrvati u ocjenjivanju jako strogi i da pri ocjenjivanju, iako im je sjajno vino, kažu:"Super je, al možda ću piti i bolje." Neeee... ako vam se sviđa, onda odmah dajte 5 ili 10 ili plus ili pohvalite ili lajkajte. Ne trebaju naši u London po priznanje, ili.... možda moraju. Svakako su te nagrade vjetar u leđa, pomicanje granica, a čak i statistički se vina s Decanterovim naljepnicama prodaju više (do 7 puta više) pa zašto ne. Nek se zna da Pazin ima sjajna vina ali i med....
Kupili smo vina, med, medun i teško se rastali od ljubazne domaćice Klaudije nakon što smo pronašli zajedničku temu u putovanjima, onima po Francuskoj ili Italiji. S obzirom na to da ni Klaudija ni Ranko nemaju vina nazvana po sebi, već samo po djeci, razmišljala sam da bi neko vino nazvano po Klaudiji moralo biti neke rubinske boje kao boja njene kose, a vino od Ranka neko macerirano, možda orange kao posveta obiteljskoj tradiciji i osobnom trudu u ovo gdje su sada. Tko zna, možda jednom... U svakom slučaju, Anđelini vinarija je must see, must hear i must taste, mjesto gdje je sve na vrhunskom nivou i gdje su domaćini bili potpuno predani nama, običnim i vinskom svijetu nepoznatim zaljubljenicima u vina.
