Vozeći se cestama skradinskog zaleđa očekivali smo da ćemo usred krša i, slobodno kažem, pustopoljine, u Plastovu piti odlična vina u shic vinariji Bibich.
Ipak je to vinarija u koju redovito dolaze stranci na gourmet program, odnosno fine dinning u kojem brojne specijalitete Vesne Bibić, hrvatske kulinarske inovatorice i gazdarice, sjedinjuju s okusima i mirisima vina Alena Bibića, vinara i gazde. Upravo zato su naše vinske ceste zanimljive jer otkrivamo toliko toga i veselimo se svakoj lijepoj priči.
Zamijetili smo strance za stolom u vrtu i pomislili kako je ustvari ovo divan položaj. Ne moraš biti u centru da bi bio centar. Skradinsko zaleđe daje mir, blizu su vinogorja Skradinsko, Nadinsko i Prominsko gdje su loze, blizu je autoput, blizu je marina i morski putevi, a ima i dovoljno ledina za slijetanje helikoptera onih koji su bas poželjeli nešto s vinske karte ovog vinara.
Nažalost, nismo ga upoznali jer je teško sve goste dočekati osobno, no sigurna sam da će biti prilike čestitati mu na proizvodnji cca 150000 boca godišnje, diviti se plasmanu na vinske karte brojnih restorana u Stockholmu, San Franciscu, Tokyu, New Yorku i to sve unazad par godina.
Iz vinarije su prva vina izašla 1998.,a obnova ratom razorenih vinograda krenula je 1995.,iako naravno ljubav prema vinu i znanje o lozama seže daleko u obiteljsku povijest. Sigurna sam da bi Alen Alena upitao par pitanja o Anthonyju Bourdainu koji je baš nakon fine dinning u vinariji glasno izjavio sjajnu rečenicu "Holy shit, that s good!"
Moje skoro najdraže sorte syrah ovaj vinar stvara u vinu Bas de bas, a sauvignon blanc u vinu Bas de fain. Vinski je to kralj koji se poigrava s debitom koji je potpuno zasjalo u bijelom Bas de Bas i koji u potpunosti ispunjava svoju misiju da skradinska vina dovede do međunarodnog značaja.
Posebno me se dojmila moderno uređena vinarija prekrasnih jasnih kontura, jednostavnog namještaja, s urednim vrtom i mnoštvom sjajnih detalja, za napasti oči.
U vinoteci smo kupili vina, a mogli smo kupiti, osim vina, razne proizvode poput soli, marmelada, pregače, vinjaka, krema za ruke pa čak i čaša i tanjura. Vjerujem da oni koji satima jedu slasne zalogaje moraju kao sjećanje na degustaciju kupiti vina i kao sjećanje na kulinarske sljedove kupiti i tanjur.
Sigurna sam da ćemo i mi tako, možda već dogodine.
