Plešivički amfiteatar... Tko god o vinu zna bar nešto malo, zna i za taj položaj. To je predivno mjesto puno vinograda, ali i pozitivne energije i da, baš na rubu tog amfiteatra, smještena je mala vinarija koju bi ustvari pravilnije bilo nazvati hobijem, ali zbog kvalitete vina ipak ćemo reći da je to vinarija.
Naravno pričamo o vinariji Lane Alujević. Prvo, da riješimo enigmu... Tko je ta mlada dama čije se ime poput požara proširilo društvenim mrežama uz masu komplimenata o njenim vinima? Nije bilo druge, nego posjetiti Lanu i probati ta vina.
Lana je divna mlada dama koja je nepovratno zaljubljena u vinarstvo i vinogradarstvo. Kako sama kaže, uvijek je imala potrebu stvoriti nešto vinsko, ali dugo nije znala što točno; sve dok za vrijeme jednog godišnjeg odmora nije shvatila da želi mali vinograd i svoje vino. U periodu nakon te odluke bilo je svega; bilo je ideja da gradi vinariju na otoku u južnoj Dalmaciji, ali je shvatila da to neće ići. Bilo je tu još ideja i razgovora, čak i odgovaranja, dok nije, na kraju, 2018. godine kupila vikendicu na Plešivici i uz nju mali vinograd. Ta vikendica postala je vinarija (još se pomalo uređuje) i time je počela njena vinska avantura.
Radila je Lana na sebi, učila, i prije je pohađala razne vinske tečajeve, ali prava škola je počela kad je krenula obrađivati svoj vinograd i proizvoditi svoje vino; svaki dan naučiš nešto novo. Naravno, bilo je tu i poziva upomoć, zvalo se druge vinare za savjet, ali eto, uspjela je; danas je manje više samostalna i radi dobro. Vinograd je mali, 15 redova ili hajmo reći 0,2 hektara, ali to je 15 redova sreće i strasti i naravno ljubavi.
Kada slušate Lanu kako priča o svom vinogradu i vidite sjaj u njenim očima, zapitate se: "Hoću li ja ikad imati nešto što me toliko iskonski raduje; iskreno, ogoljeno do same srži sreće?" U tom momentu shvatite da nje bitno kakva su vina, jer morate se diviti takvoj sreći u tako mladoj osobi, a onda, opet, netko tko toliko voli vinovu lozu ne može napraviti loša vina.
I da, kušali smo njena vina, ali idemo redom... Od sortimenta ima zeleni silvanac, sauvignon i chardonnay, s time da sauvignon ne buteljira jer još nije zadovoljna njegovom kvalitetom.
Prvo smo kušali Zeleni silvanac. Lijepo lagano vino, izrazito svježe, ali ne banalno; ima tu i tijela i mineralnosti i fino izražene sortnosti... Ima baš sve što vam treba za odlično dnevno vino uz neku laganiju hranu.
Ono što nas je sve najviše zanimalo je Chardonnay rađen sur lie tehnologijom; dakle, odležavao na finom talogu u hrastovoj bačvi i to u barriqueu od američkog hrasta. Dakle, neću vas zamarati s time koliko je i gdje to vino ležalo, pH i sličnim informacijama, čisto da skratim vrijeme... Jer ako već niste, ostavite ovaj tekst i rezervirajte svoju bocu dok nije kasno...
OK, jeste li se vratili, rezervirali bocu? Onda možemo dalje.
To vino je senzacija. Apsolutno odlično, sortno, mineralno do boli, punog tijela i fantastične strukture. Divno zavodljivo na nosu, ali već u mirisu ti poručuje da je moćno, jako i da ga se čuvaš. Neću nabrajati koje sam sve arome našao u okusu, osim izražene vanilije, jer to je ionako više osobna stvar, ali vino je čisti užitak. Probat ćemo ga i sljedeće godine jer - konstanta je bitna.
Pitate se zašto ste morali rezervirati svoju bocu? E pa ima ga tek oko 300 butelja; dakle vrlo ograničena količina. Na moju veliku žalost, Lana trenutno nema planove za širenje (mada to se kod vinara nikad ne zna) tako da će količine biti ograničene i do danjega.
Ovo je moje viđenje upoznavanja s Lanom. Napravit ćemo uskoro veću priču o tome kako Lana vidi vinski svijet. Na kraju, što reći o njenim vinima? Ako je ovo hobi, što li će tek biti kada postane ozbiljan posao?
