Eto, sezona se bliži kraju i - što reći? Zatvarali smo lokale, tjerali goste... Da, i hotele smo zatvarali i otvarali ih za par sati. Gosti koji su bili na plaži i nisu niti shvatili što se događa, dobro su i prošli; mogla ih je, recimo, policija optužiti za skitnju.
Recimo da sva ta represija i ima neko opravdanje - da se uvede red - mada se meni način čini loš, ali to je samo moje mišljenje. Što smo napravili da pomognemo turističku sezonu? Realno, vrlo malo. I dalje prodajemo more i čisti zrak i to po principu „pošaljite novce i ako baš ne morate doći, nemojte". Gostiju navodno više nego ikad, ali svi kukaju. Nešto tu ne štima.
Ali, ono što mene muči jest činjenica da još nismo shvatili da cijela država mora biti turistička zona.
Još uvijek turistički ne prodajemo ni morsko zaleđe, a kako ćemo onda Zagorje ili Slavoniju, a trebali bi. Nije to nikakva nauka, da se razumijemo. Vrlo je to lako izvodivo, kada bi ljudi htjeli - i to ne samo institucije. Slušam neke naše kontinentalce koji se bave turizmom i ugostiteljstvom kako kažu: "Lako Dalmatincima, u dva mjeseca zarade za cijelu godinu", ali kad sam pokušao par svojih prijatelja iz Beograda provesti nekim našim objektima - ne može! - ljudi su na godišnjem.
Ne može tako, gospodo! I vama je sezona.
Kada konačno uspijemo turistima pokazati svu raskoš kontinentalne Hrvatske i kad sezona bude u cijeloj državi, tada ćemo moći pričati o turizmu. To je potrebno: promijeniti kompletno Hrvatsko poimanje turizma na svim nivoima. Možda tada shvatimo da ne možemo kavu prodavati po 35 kuna samo zato „jer je sezona". Postoji u Dubrovniku lokal koji ni po čemu nije poseban osim po cijenama, a iznad šanka stoji veliki natpis "J***š gosta koji se vrati". Da, dobro ste pročitali. Samo što tim ljudima nije jasno da se njihovi gosti neće vratiti niti u Hrvatsku, ali to njima i nije bitno, još samo da nekako zeznu Linića.
Turisti nisu ovce za šišanje. Što prije to shvatimo, veća nam je šansa da stvarno postanemo mala zemlja za veliki odmor. Mala smo zemlja i poprilično skupa. Nisam pristalica da sve mora biti maksimalno jeftino. Naprotiv, neka cijena bude nešto viša ako ambijent, usluga i kvaliteta to opravdavaju, ali to je kod nas vrlo rijetko. Ne možete prodavati gavunčiće u ribarnici po 95 kuna samo zato jer ste na Lošinju (zamislite koliko tek košta orada).
Ono što najviše treba turizmu ove zemlje jest edukacija i tu je najveći problem svih u ovom sektoru. Donijeli smo zakone i propise, kažnjavamo ljude gdje god stignemo i možemo, a nismo ih naučili kako da razmišljaju kao turistički djelatnici, a ne kao šišači ovaca. Sada će neki reći "Imali smo radionice, nitko se nije javio." E gospodo, uvedite licence, ili to nazovite kako god hoćete, jer ionako vam za svaku djelatnost treba masa odobrenja, zatim napravite besplatne radionice bez kojih se ne može dobiti licenca pa da vidim tko neće doći. Zatim je na vama da ih s pravim predavačima stvarno zainteresirate.
Da bi stvorili pravu turističku zemlju morate mijenjati način razmišljanja većine koja radi u turizmu i kao što sam rekao, nije to nauka, samo treba pravo vodstvo jer - lako je zatvoriti lokal, ali naučiti čovjeka da dobro radi i u skladu sa zakonom... E, to treba znati i treba se potruditi.
Možda mu je ipak lakše zatvoriti lokal pa smo mir.
