Ovogodišnji vinski festival u Rijeci, WineRi 2018., koji se održao pod sloganom "Trs je naš", pravo je malo iznenađenje. Kako im je ovo tek druga godina postojanja, nisam točno znao što očekivati.
Međutim, festival je odlična priča koja se održava u Guvernerovoj palači, to jest Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja, u samom srcu grada Rijeke; predivno zdanje kao da je stvoreno za ovakve događaje.
Kada je vinska priča u pitanju, tada često Rijeku, a i sam Kvarner nekako stavljamo u drugi plan. Vjerojatno zato što vinogorje Krk nekako gledamo kao zasebnu cjelinu, a preko Učke je Istra, to je već druga priča. Baš zato je Rijeka idealan grad za vinski festival. Na moru je i neminovno ju vežemo uz turizam, ali ka Rijeci gravitira puno malih mjesta koja su gastronomski iznimno jaka, a samim time i zanimljiva vinarima. Naravno, pričamo o Crikvenici, Opatiji, Lovranu, Mošćeničkoj Dragi i da ne nabrajam dalje. Koliko je Rijeka jaka u tom smislu, govori i činjenica da ste na ovogodišnjem festivalu mogli sresti Časlava Matijevića pa Karin Mimicu naravno i Dantesa Begića i tako dalje - sve su to ljudi koji rade unutar domene eno-gastronomije po cijeloj Hrvatskoj, ali ih nominalno vežemo uz Rijeku.
Naravno da je bitna činjenica i to što su gradske vlasti shvatile potencijal ovakve manifestacije i dale mu punu podršku, jer ovakav događaj još više diže Rijeku u kulturološkom smislu.
Nisam se raspitivao za točan broj izlagača, ali bilo ih je nešto više od 80 i to je za ovaj prostor sasvim dovoljno; da ih je više, bojim se da bi bila gužva. Zanimljiva je činjenica da je izlagača bilo stvarno iz cijele Hrvatske, ali i šire, što potvrđuje moju tezu kako je Rijeka zanimljivo područje vinarima.
Veseli je što je organizacija festivala bila više nego dobra - od činjenice da na svakom izlagačkom stolu imate kockice sira i kruha (i to se nadopunjavalo konstantno, što i nije čest slučaj), leda i više nego dovoljno tako da su vina bila dobro ohlađena, osoblje festivala brzo, nasmijano, nenametljivo, maltene savršeno... Uređenje je bilo kao i na većini festivala; tu tek čekamo neke nove ideje i pomake. Posebno treba pohvaliti bend koji je svirao u živo - odličan glazbeni izbor, a toliko nenametljivo; skoro da ih ne primijetite, ali ih zato savršeno čujete.
Mene osobno, najviše se dojmilo što ovaj festival ima "ono nešto" - ima pozitivnu vibru, a to je bitno. To je taj sastojak koji ne možete kupiti novcem i ne možete ga stvoriti na silu - to se jednostavno događa i čini razliku od događaja do događaja. Ljudi shvaćaju radite li nešto iskreno i sa žarom ili vam je to tek sredstvo za zaradu. Ako to radite iskreno, tada stvarate publiku i ona vas prati; priča se širi i polako stvarate nešto veliko. Mislim da će ova riječka priča ići baš tim putem. Naravno, ne treba naglašavati da je u publici bio priličan broj ljudi iz struke, restoratera, sommeliera, što također, na neki način, daje kredibilitet ovakvoj manifestaciji.
Izdvajati i nabrajati pojedine vinare nema smisla. Festival je jednostavno toliko dobar da morate doći i vidjeti. Jedino što bih stvarno želio izdvojiti je OPG Zlatkov (Tramontana Wood Craft) - Igor Zlatkov doista stvara remek djela; njegovi stalci za pršute, ali i ostali proizvodi koje oblikuje iz drva su doista čudesni. Kako je on s Cresa, polako postaje itekako prepoznatljiv brend ovog kraja. Nadam se da će to shvatiti i neki drugi ljudi te mu pomoći mu da postane brend kroz koji će se prezentirati i sama regija.
Ako ste mislili da ovaj festival nije imao svoju edukativnu stranu... E pa, prevarili ste se! Na radionicama, koje su se održavale u vrijeme održavanja festivala, predstavili su se proizvođači vina od autohtonih sorata iz Primorsko-goranske županije, Vinarija Iločki podrumi i Vinarija Kutjevo. Na jednoj od radionica novu turističku ponudu predstavila je Požeško-slavonska županija te je tom prilikom Maja Jakobović Vukušić, direktorica županijske turističke zajednice pozvala Riječane i goste da već u prvom tjednu svibnja dođu na Dane okusa Zlatne Slavonije.
WineRi ima i humanitarni karakter. Udruga partner ove je godine istarska udruga "Hoću - Mogu" koja okuplja roditelje djece s poteškoćama u razvoju.
Bitno je napomenuti da se ovaj festival ne sastoji samo od dva festivalska dana, već od niza manifestacija koje se uglavnom događaju u danima ususret festivalu - WineRi štajun, WineRi šetemana i WineRi WTF (wine tasting festival) party.
Rijeko, vidimo se sljedeće godine!