U zagrebačkom muzeju Mimara je održan još jedan, šesti po redu Pink Day, međunarodni festival ružičastih vina. Ružičast, lepršav i prpošan kao i uvijek, Pink Day je svakako jedan od najležernijih festivala koje znam i uvijek ima dobru vibru; jednostavno, to je neka posebna atmosfera. Doduše, ove se godine održao nešto kasnije nego inače i moram priznati da mi je falila ta poveznica s Danom žena. Kada pričamo o ležernosti festivala, to se odnosi na publiku i atmosferu, nikako na samu organizaciju koja je i ove godine bila na visokom nivou.
Organizaciju potpisuje aktivna ženska vinska udruga Women on Wine/WOW u suradnji s agencijom IMC. Festival su svečano otvorile izaslanica gradonačelnika Grada Zagreba, pomoćnica pročelnice Gradskog ureda za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša Nela Jurić i Sanja Muzaferija, predsjednica Udruge WOW i organizatorica Pink Day Festivala.
Festival je okupio brojne domaće i inozemne proizvođače ružičastih vina i pjenušaca, ali i najbolje proizvođače ekstra djevičanskih maslinovih ulja koji su se predstavili u podfestivalu – Green in Pink. Posebnu pažnju privukle su i radionice koje su vodili domaći i međunarodni stručnjaci te sommelieri.
Radionicu maslinovih ulja Time for EVOO...cation (EVOO – Extra vergin olive oil) powered by American Express vodila je Carmen Sanchez Garcia, međunarodna ekspertica za ekstra djevičanska maslinova ulja. Vinsku radionicu Ružičasta Dalmacija powered by Lidl vodila je Monika Prović, uspješna WOW-ica iz vinarije Prović s juga Dalmacije. Siniša Škaberna, iskusni rovinjski sommelier, vodio je drugu vinsku radionicu Rose i slatko: Da ili ne? powered by Podravka – Dolcela.
Ove godine mi je posebno drago da je Pink Day uspio i da su naše drage dame iz udruge WOW izvojevale svoju malu ružičastu pobjedu, jer u isto su se vrijeme održavala još dva vinska festivala u lijepoj našoj. Pokazalo se da rose vina itekako imaju svoju publiku.
Moglo se probati stvarno vrhunskih rosea, a nekoliko inozemnih izlagača te uvoznici, Lidl, Bin19 i posebice Akrobat, pokazali su nam kako Europa razmišlja o roseima i kakve proizvodi.
Ja sam i ove godine težište kušanja stavio na domaće vinare. Tako su me, po tko zna koji put, oduševili pjenušci Šembera, Tomca, Kolarića i Kurtalja - to što Plešivica radi, to je svjetska priča.
Vinarija Rak, koja je svake godine moj favorit, sa svojim opolom ove godine primakla se bliže klasičnom roseu i nije loš, dapače jako dobar, ali ja sam ipak nekako vezan za opolo. Ozbiljan pomak u kvaliteti rosea ove godine napravila je vinarija Kolar iz Baranje; stvarno odličan rose. Kad ste već u Baranji naravno da je Pinkert odlična konstanta kvalitete koju ne smijete zaobići.
Naravno tu su standardno odlični rosei vinarija Tomaz, Medea, Deklić, Damjanić, Rossi, Ilovčak, Trdenić, Poletti i da ih ne nabrajam sve, ali ove godine smo upoznali i dvije nove vinarije od kojih puno očekujemo. To su Prgin iz Primoštena i Bažon iz Gračišća.
I naravno, ono što svake godine naglašavam - Pink Day je festival s najvećim brojem predivnih žena koje su došle probati vina, ali i na neki svoj način, svojim toaletama, pokazati da je stiglo proljeće. Tu je vjerojatno i tajna te odlične atmosfere jer na Pink Dayu je toliko boja, toliko šušura i štikli da atmosfera mora biti dobra; jednostavno, ta pozitivna energija te ponese i vina su ti samo bonus - i to kakav bonus. Bit ću toliko slobodan predložiti našim dragim organizatoricama da možda uvedu nagradu za miss rosea. Eto ja ću se maksimalno uključiti da izaberemo naj damu rosea.
Ipak najviše me se na ovom Pink Dayu dojmio Bubbly Bar - prvog bara na kotačima koji poslužuje pjenušava vina, domaće pjenušce, francuske šampanjce te brojne atraktivne koktele, koji „potpisuje“ WOW-ica Tamara Domljenović. Fantastična novotarija u našem gradu koju je dovela i iskreno se nadam da će zaživjeti, jer Zagreb to treba (samo da znate, kokteli su im odlični).
I da... Na kraju, draga Sanjo, svečano obećavam: na sljedeći Pink Day dolazim u rozom stajlingu.