Moram priznati da sam put Zadra, na vinski festival, koji je održan 24. i 25. 3., krenuo s idejom kako će to biti još jedan lokalni festival koji će više ličiti na sajam i imat će tonu organizacijskih problema. Takvo mišljenje je, na žalost, stvar iskustva posjećivanja vinskih manifestacija zadnjih 15 godina, ali ipak se mi, u G.E.T. Reportu, trudimo svakom dati šansu i volimo se sami uvjeriti u pravo stanje stvari na terenu, a ne pisati iz fotelje skidajući materijale s interneta.
Prije samog puta pitali smo vinare kako je bilo na prošlom, to jest prvom, Zadar Wine Festivalu i dobili smo odgovore koje možemo svesti pod zajednički nazivnik - bilo je dobro. Tko su organizatori? - bilo je moje sljedeće pitanje. To su ti dva mlađa dečka, imaju restorane i sad bi radili festival; nisu baš iz vinskog svijeta. Tu sam već postao ozbiljno zainteresiran - to moram vidjeti; tako nešto se ne događa svaki dan.
Tako smo, poprilično znatiželjni, stigli u Zadar i na Zadar Wine Festival... Pa krenimo redom.
Prostor: dvorana Arsenal. Dakle, ako u ovoj zemlji postoji bolji prostor od Laube, kada su vinska događanja u pitanju, tada je to Arsenal. Fantastična dalmatinska arhitektura, sve puno kamena, ali i stakla, s jako puno svijetla. Dvorana je na dvije etaže, vizualno povezane (to jest, gornja etaža je galerija) tako da se sve stapa u jedan doživljaj. Visoki strop omogućuje puno zraka, tako da ni u jednom trenutku nije bilo zagušljivo. Dakle, sam prostor - fantastičan. Inače, Arsenal je spomenik kulture nulte kategorije, izgrađen u 16. stoljeću za vrijeme mletačke uprave kao skladište za vojnu flotu. Smješten je pored gradskih zidina i šetališta Muraj, na Trgu tri bunara, u neposrednoj blizini Morskih orgulja i Pozdrava Suncu. Multifunkcionalni prostor na 1800 m2, danas djeluje u sustavu tvrtke Ilirija d.d., kao kulturni i konferencijski centar s jedinstvenim uvjetima za održavanje različitih događanja.
Izvedba samog festivala: jako dobro osmišljena. Stolovi su postavljeni relativno široko, ali ne zato što možda nije bilo izlagača, već baš zato da bi se izlagačima dalo dovoljno prostora - da se ne moraju stiskati po stolovima i da ne nastane gužva čim do stola dođu 2-3 gosta. Ovdje se mislilo na to da se vinarima da dovoljno radnog prostora i u tome se uspjelo. Kako kažu organizatori, ima još prostora za nekoliko izlagača više, ali kada se dođe do limita, neće smanjivati pojedinačni prostor da bi se stavilo što više izlagača u dvoranu. Ostavljeno je i dovoljno prostora za prolaz publike, tako da se ne moramo gurati, već možemo stvarno uživati u vinu. Pazilo se na sve detalje, na uniformiranost stolova, na spitune, dovoljno velike posude za led, s dovoljno leda... Čak i oni mali zalogajčići na stolovima nisu bili običan kruh već mala peciva; ideja je odlična.
Osoblje pristojno, diskretno, svuda stižu, ni u jednom trenutku nisu nikome zasmetali - brzi i efikasni. Da, paženo je na jako puno detalja. Postavkom samog festivala i bojama opreme postiglo se to da se festival i izlagači nekako sjedine s prostorom; kao da baš pripadaju tu gdje jesu.
Publika: na prvi pogled, publike nije bilo puno, ali taj pogled vara.
Prvo, prostor je širi nego na drugim festivalima pa se čini da je manje ljudi, premda nije. Drugo, nije bilo onih navala u mahovima, već je publika konstantno pomalo dolazila. Ali ono što je najbitnije, velik dio publike bila je struka - ugostitelji i sommelieri - i to sam čuo od samih vinara. Gotovo da nema izlagača koji nije dogovorio neki posao. Dakle, to je fantastično! Ovaj festival je otišao najdalje kada je riječ o B2B varijanti. Uspjeli su u onome čemu mnogi teže. Uspjeli su na festival dovesti struku. Dakle, kapa do poda! Kako su u tome uspjeli? E, o tome ćemo pisati sljedeće godine, kad se uvjerimo da to nije bilo slučajno.
Radionice su bile jako dobre. Sve ih je vodio Mario Meštrović i naravno da ih je odradio vrhunski. Kao i obično, bile su dobro posjećene, što nije čudo s obzirom na profil publike, a ja bih posebno izdvojio onu o sorti škrlet, jer Škrleti su u Zadru pronašli puno poklonika.
Posebnu notu i to jako dobru, festivalu je dala i živa muzika. Malo sam se bojao kako će to ispasti, ali odabir benda i uopće pozicija u dvorani... Ispalo je fantastično; prava glazbena kulisa. Taman da malo zastaneš, otpjevaš koju notu i kreneš dalje. Apsolutno za pohvalu.
Izlagača je bilo iz cijele Hrvatske i nešto, naravno u manjem broju, stranaca. Puno je bilo vinara s Plešivice i Moslavine. Sasvim je lijepo zastupljena Istra. Nešto manje vinara sa samog juga Dalmacije, ali bilo ih je, itekako smo ih primijetili. Sasvim lijep presjek hrvatske vinske scene. Ne bih sada posebno nabrajao vinare koji su bili, da koga ne izostavim, ali recimo da sam se ja najviše zadržao kod Zdjelarevića i Tomaza, koje posebno volim. Naravno, neizbježno je probati pjenušce Kolarića i Kurtalja pa recimo Barundića, ali moram priznati da me iznenadio pjenušac vinarije Kezele; morat ćemo k njemu u kontrolu. Posjetili smo i Perake pa Dekliće... E, da, sad sam se uhvatio u zamku... Morao bih nabrojati sve izlagače, a za to nemam mjesta; zato neka se ne ljute ostali, koje nisam spomenuo... Poput Raka i Bože Metkovića... Jedino mi je žao što nismo probali vina vinarije Krauthaker, ali kod njih je uvijek bila takva gužva da sve čekaš bolji trenutak i na kraju on nikako da dođe.
Na kraju... Izuzetna priča, festival koji me iznimno ugodno iznenadio. U svakom pogledu. Bez pretjerivanja spada u sam vrh vinskih festivala u Lijepoj našoj. Već se veselim sljedećem. I ono što želim naglasiti - kolege novinari, ovaj festival zaslužuje više vaše pažnje.
Da, da, znam što ćete reći, ostao sam vam dužan dio priče; onaj o organizatorima.
E ovako: organizatori su Danijel Peroš i Ivan Stiblik. Inače, Danijel je vlasnik dva restorana u Zadru - Groppo i Hedonist, a Ivan je voditelj i sommelier u Groppu. Ovi su ljudi toliko dobri i samozatajni da je to čudo. Inače, jeli smo "u Groppa" i restoran je odličan; vidi se da znaju što žele i što rade. No veću priču o njima, kao i o restoranima, donijet ćemo u nekom od sljedećih tekstova, jer sigurno ćemo opet do Zadra i napraviti o njima veću priču.
Zadar wine festival, pravi vinski đir.