Molunat, divan komadić kugle zemaljske. More zapljuskuje obalu stvarajući divnu simfoniju zvukova, mi sjedimo u hladu terase, pomalo je vruće, ali ljeto je pa tako i treba, a i osvježavamo se dobro ohlađenim Cabernet sauvignonom i vrijeme polako curi. Ako vam nešto ne štima u ovim rečenicama prije, u pravu ste, ne štima vam, naravno, priča o dobro ohlađenom Cabernetu; ali stvarno je bio ohlađen i bio je dobar. No hajdemo, polako, redom. Vinariju Bože Metkovića, mislim da ne trebamo posebno predstavljati; o njemu smo već pisali pa ako netko nije čuo za Božu, zavirite malo u arhivu G.E.T. Reporta na našem webu i lako čete naći.
crvena vina Bože MetkovićaOno zbog čega smo se ovo ljeto ponovo zaputili u Molunat je nova linije Božinih crvenih (crnih) vina.
Manje-više svi znamo kako se proizvode crvena vina, posebice ona bolja... malo maceracije, fermentacija, odležavanje u drvenim bačvama, punjenje u boce pa još malo odležavanja i tako prođu 2-3 pa i 4 godine dok to vino ne stigne na naš stol, da bi mi u njemu uživali. Naravno, poslužujemo ga na sobnoj temperaturi. To je uglavnom ono što svi znamo i čega se pridržavamo. Međutim, Božo Metković je krenuo drugim smjerom. U stvari, on uvijek iskušava nešto drugačije i novo. Malvasia dubrovačka, koja mu je okosnica podruma, odlično je vino koje se bez problema prodaje. Da, sad će neki reći lako je to prodati u Dubrovniku, ali nije to baš tako; danas proizvod koji nije dobar ne prolazi nigdje. Okušao se on i u pjenušcima i nje to uopće ispalo loše; baš naprotiv, a ipak treba uzeti u obzir da pričamo o pjenušcu s krajnjeg juga Dalmacije.
No vratimo se mi njegovoj novoj paleti crvenih vina.
Božo Metković
Za ta vina Božo tvrdi da je našao rješenje - kako maksimalno skratiti vrijeme potrebno za odležavanje; laički rečeno, vino koje je odležavalo, primjerice, šest mjeseci, imat će sve karakteristike vina koje je odležavalo, recimo, dvije godine. Koji je način te proizvodnje, nismo doznali, što je sasvim logično ako pretpostavimo da je to nešto na čemu se mogu zaraditi lijepi novci.
Probao sam cijelu paletu vina o kojoj Božo priča i utisci su da stvar nije u nikakvim "kemijama" ili slično; naime vina imaju izraženu sortnost, lako otkrivate svako vino koje pijete. Vina su stilski slična, ali to se događa u svim vinarijama; vinar ima svoj stil i to se osjeti u vinu - to je, u stvari, vinareva osobnost. Organoleptički, vina su bez mana, lijepo izbalansirana, lijepog tijela, ne premoćnog, ali to i je stvar stila. Vina dugo traju u ustima; imaju dobar after, što bi rekli. Međutim sva ta vina imaju i izraženu svježinu, što nikako nije karakteristika takvih vina s ovog područja. Da, sva smo vina pili prilično jako ohlađena, ali to im nije smetalo da zadrže gore navedena svojstva.
degustacija novih vina Bože Metkovića
Moram priznati da je to bio pomalo neobičan osjećaj. Postoje određene navike u vinskom svijetu ili, bolje reći, pravila kojih se držimo. A ljudi kao ljudi, teško prihvaćaju nove stvari. Moji utisci o vinu stoje kako sam ih i napisao. Jesam u pravu ili nisam, pokazat će vrijeme. Je li Božo na pragu revolucije, također će pokazati vrijeme. U stvari pokazat će publika koja pije vino. Mi smo pili hladna crvena vina na terasi njegovog restorana u Molunatu i nije bilo loše. Neobično da, ali loše ne. Hoće li to publika prihvatiti, to je veliko pitanje. Trebat će tu puno prezentacija i opet je pitanje hoće li uspjeti. Pitanje je i kako će to prihvatiti kolege vinari, jer to je nešto što ruši sve dosadašnje vinske postulate. Mada, s druge strane, može donijeti i velike novce. U svakom slučaju, Božo Metković je napravio nešto drugačije. Sad su na potezu publika i vinski kritičari. Najveći problem je u tome što takav način proizvodnje vina mijenja tradiciju, a vinarstvo se temelji na tradiciji. U svakom slučaju, probajte vina, probajte nešto drugačije; tko zna, možda vam se svidi.
Božo Metković, vina MIT
Ja ću cijelu tu paletu vina probati još jednom, kod kuče, u miru; čisto da ne bih bio pod utjecajem Bože, mora i Molunata pa ću tada donijeti svoj sud. Kakav god on bio, samo je moj; vi donesite svoj, jer nismo svi isti ni mi, a nisu ni vina. ez obzira kako završila cijela ova priča, Molunat je mjesto gdje ću uvijek rado doći. Restoran Monika u istom tom Molunatu je mjesto gdje se jede fenomenalan biftek i još bolja riba. Naravno, pije se Božino vino.
Svakako se vidimo i sljedeće ljeto! Tko zna, možda nam Božo sprema nešto novo. A svi koji bi htjeli kušati vina o kojima sam pisao, najbolje da ga potražite u Molunatu, jer tamo ćete uz to vino dobiti posebnu energiju i ekspresiju.
Molunat
