I ove smo godine krajem listopada posjetili Blato na otoku Korčuli i manifestaciju Dani Lumblije. To je divna priča i svake godine tim povodom provedemo nekoliko vrlo lijepih dana te se već sad veselim sljedećoj.
Naravno, kada smo u Blatu, ne bavimo se samo lumblijom; ima Blato još štošta zanimljivo ponuditi svojim gostima.
Posjetili smo i našeg prijatelja vinara Bačića.
Kad smo stigli, trajala je berba maslina, a ulje od maslina pobranih taj dan imali smo prilike kušati već istu večer.
Nismo uživali u Cetinki, jer je nema. Otkako je na festivalu Dubrovnik FestiWine proglašena vinom koje se najbolje sljubljuje s kamenicom, Cetinke Bačić nema dovoljno. Probali smo zato mlada vina; onako, iz bačve, a to najviše i volim. Mogu reći da će i ova godina biti odlična za Bačiće, jer vina već sada pokazuju veliki potencijal.
Bili smo i kod mladog Jakova Sardelića. Njegova vinarija radi tek nešto više od dvije godine i naći ćete ju pod nazivom Vinarija Dine. Dakle, probali smo vina iz prošle godine; ima vrlo dobru Cetinku i Plavac mali, a Pošip je - senzacionalan. Savjet: potražite ga dok ga još ima, jer vrijedi svake kune.
Ima i odličan Syrah. Uživanje u njegovim vinima na terasi vinarije, osunčanom nekima od zadnjih toplih zraka sunca ove godine, doživljaj je koji ćemo dugo pamtiti.
Biti u Blatu, a ne posjetiti Blato 1902 d.d. bio bi smrtni grijeh. Obavezno treba u njihovoj kušaoni, u centru Blata, popiti kavu za dobro jutro, ali i uživati u njihovim vinima, posebice Merlotu. Lumbliju kod njih možete probati cijelu godinu.
Ono što posebice raduje jest informacija da blatsku lumbliju od sada možete, kao dio redovne ponude, naći i u njihovom restoranu u Zagrebu, kao i u trgovinama, a uskoro se to očekuje i u Rijeci. Još jedna novost, jako bitna kada je riječ o lumbliji - ove je godine Blato 1902 d.d. po prvi put buteljiralo određenu količinu varenika, tako da je sad i on dostupan široj javnosti, a bez varenika nema ni prave lumblije.
Što je varenik?
Varenik je tradicionalni dalmatinski bezalkoholni dodatak jelima, sirup od mošta koji se nekoliko sati kuha lagano, a da ne zavri, kako bi se reducirao u tamni, slatki sirup.
Kad ogladnite, a zaželite se malo gradskog štiha, odete u Tinel na pizzu; tu nećete pogriješiti.
Mi, iz G.E.T. Reporta, volimo jesti lokalno pa, kad god možemo, jedemo u konobi Zlinje. Vlasnica, Katarina Donjerković Baničević, naša je dobra prijateljica i volimo se družiti s njom, ali i kuhinja je odlična. Ovaj smo se put nauživali domaćih lignji i riba iz mora (ne iz Metroa) tako da, kad ste u Blatu, ne morate me niti zvati za savjet - pravac Zlinje i prepustite se osoblju.
Etno kuća Barilo je nezaobilazna destinacija koju svakako morate vidjeti. Nalazi se u samom centru Blata, a u njoj je etno zbirka obitelji Marinović Barilo s velikim brojem uporabnih predmeta običnog čovjeka otoka i mjesta. Šetnja kroz ovaj obiteljski muzej predstavlja šetnju kroz stoljeća života otočana kao i ove obitelji čiji će potomci, koji još tu žive, biti vaši ljubazni domaćini. Zbirkama svojstvo kulturnog dobra i upisana je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske - Listu zaštićenih kulturnih dobara.
Što se samog natjecanja u izradi blatske lumblije tiče, ove godine je bila prijavljena rekordna, 51 lumblija, tako da žiri stvarno nije imao lagan posao. Izložba, degustacija i proglašenje najbolje blatske lumblije u 2017. godini održana je u organizaciji Općine Blato, Turističke zajednice općine Blato, Radio Blata i Blatskih fižula ustanove u kulturi, te pod medijskim pokroviteljstvom Radio Blata, u velikoj dvorani Doma kulture u Blatu.
Svečanost je, kao i svake godine, bila lijepa i zanimljiva, prepuna dobre energije. Za razliku od mnogih sličnih manifestacija ovdje glavni događaj traje relativno kratko, što možda i nije loše. Tako je završna večer podređena legendi o mladom francuskom vojniku i mladoj Blajki te njihovoj ljubavi (na to ću se još vratiti) i samom natjecanju. Naravno, postoji i nagrada publike pa je tako i publika morala isprobati sve izložene lumblije, a dodatnu okrjepu mogli ste naći na izložbenim prostorima lokalnih vinara i OPG-ova te kupiti lumblije od čije je prodaje novac išao u humanitarne svrhe.
Ovom je prilikom predstavljena i Blatska torta; njena autorica je Kristina Sardelić iz slastičarnice Moja Nadalina, koju je ljubav iz Vela Luke dovela u Blato, a iz ljubavi je i osmislila posebnu tortu posvećenu Blatu.
A eto i rezultata natjecanja u izradi blatske lumblije:
Prema odluci stručnog ocjenjivačkog žirija u sastavu: Mirjana Mirošević, Jakica Dragičević, Jelena Šeparović, Marija Protić Sršen i Jelica Novaković prvo mjesto po ocjenjivanju stručnog žirija osvojila je Nedjeljka Sardelić, drugo mjesto Meri Sardelić, a treće mjesto Linda Bačić i Marija Sardelić, dok je i nagradu publike za najbolju blatsku lumbliju u 2017. godini također osvojila Nedjeljka Sardelić.
Da blatska lumblija ima budućnost, pokazali su nam učenici srednje škole Blato; u nedjelju, nakon misnog slavlja, na Plokati u loži održana je tradicionalna degustacija i blagoslov lumblija koju su radili učenici Srednje škole Blato.
Vratimo se sad na legendu o Francuzu i mladoj Blajki. Doduše, tu treba krenuti od početka. Kao prvo, od kada se točno i gdje počela praviti lumblija, vjerojatno je nemoguće točno reći. Međutim, već šest godina Blaćani, na čelu sa svojom turističkom zajednicom, iz godine u godinu održavaju Dane Lumblije, tako da je to sada već postao turistički brend. Znam to jer i mi zadnje tri godine dajemo svoj obol toj manifestaciji. Pet godina traje prikupljanje materijala za projekt zaštite blatske lumblije te ih je, eto, ove godine ministarstvo i uzelo u postupak.
Iz tog razloga ove godine su gosti na Danima blatske Lumblije bili članovi Udruge Poljički Soparnik; upravo da bi, kroz prezentaciju o zaštiti Poljičkog soparnika, pomogli Blaćanima u njihovom daljnjim koracima zaštite Lumblije. Održana je prezentacija na temu: Udruga Poljički soparnik, Omiš – primjer dobre prakse – Poljički soparnik/Poljički zeljanik/Poljički uljenjak (ZOZP), a predavanje je održao veliki knez poljički Petar Rodić, dopredsjednik Udruge Poljički soparnik.
Dakle, Lumblija je postala turistički brend, već unaprijed ima dosta prijava za radionice izrade lumblije iduće sezone, ljudi zovu, raspituju se... Lumblija je postala prepoznatljiva i to itekako treba iskoristiti u turističke svrhe. TZ Blata se trudi i radi odličnu promociju. Blato 1902 d.d. je na tržište stavilo varenik i lumbliju kroz cijelu godinu, isto kao i konoba Zlinje, u kojoj je moguće uvijek dogovoriti radionicu izrade Lumblije. Dakle, ljudi su stvorili kompletan turistički proizvod.
Naravno sada slijedi ključan moment... Legenda o ljubavi mladog francuskog vojnika i mlade Blajke, njihova ljubavna priča koja završava s "ne zaboravi me"... Jesu li se ikad više vidjeli, ne znamo, ali volimo vjerovati u sretan kraj. Priča je divna, ljubavna i budi vjeru u ljude i to je krasno.
Upravo u toj legendi neki su ljudi našli način kako otežati priču oko lumblije. Jer ta legenda, kažu, nije istinita - lumblija se radi od davnih dana - pitamo od kada... E, to se baš i ne zna. Ma, slažem se ja da to možda nije točna priča, slažem se i da se lumblija radila na cijelom otoku, ali je li to dovoljan razlog da se uništava odličan projekt?
Vela Luka je itekako poznata po maslinovom ulju, Korčula po Marku Polu, Lumbarda po Grku i da ne nabrajam dalje... Zašto Blato ne bi bilo poznato po Blatskoj lumbliji; turisti imaju povod obići cijeli otok. Moramo pomagati jedni drugima, a ne stavljati si klipove pod noge.
A što se tiče same legende... Recimo ovako: u Motovun se dolazi i zbog Velog Jože, u Modrom jezeru kod Imotskog možete vidjeti vile koje tamo žive, na Kleku plešu vještice, vile i vilenjake u marketinške svrhe koristi i vinarija Bolfan Vinski Vrh... Ili, recimo, Verona, koja temelji svoj turizam na Romeu i Juliji, a to djelo čak nije niti napisao Talijan. Mislim da vam ne moram davati više primjera, a ima ih. Bitno je koliko ljudi može ubuduće bolje živjeti od lumblije, a ne toliko gdje je ona počela živjeti.