Deseti po redu VinDel, festival vina i gastronomije u Mariboru, kao i obično, bio je odličan. Neću reći da je ovaj bio najbolji do sada, jer svaki je po nečemu bio poseban.
Dejan BaierU suradnji s Dejanom Baierom i ove smo godine na VinDel vodili desetak hrvatskih novinara. To je vrlo ugodna suradnja koja traje već godinama i trajat će još godinama.
VinDel je, nekako, najsličniji našem VINOcomu i, kao što je to primijetio Aleš Gačnik, to je zato što njihovi organizatori imaju "ono nešto". Malo tko govori da ide na VinDel ili VINOcom; ideš k Baieru ili ideš k Dropuljiću. Ta njihova karizma je ključ uspjeha. Naravno, obojica su profesionalci, tako da ti festivali jednostavno ne mogu biti loši.
Na moju veliku žalost i ove je godine bilo iznimno malo hrvatskih izlagača. Bila je tu vinarija Vuglec breg pa proizvođači voćnih vina obitelj Raak, mogli ste kušati proizvode od tartufa tvrtke Zigante i bila su tu još vina Korlat, u stvari njihov predstavnik u Sloveniji.
Jasminka Šaško, Vuglec breg
Boris i Lorena Rak, voćna vina Raak
Šteta, jer ovaj festival ima posebnu dušu i, po meni, spada u sam vrh vinskih manifestacija u regiji.
Svaki naš posjet VinDelu u stvari počinje u Hiži stare trte, jer uvijek se nađe netko novi od kolega, tko još nije bio tamo, a priča je više nego zanimljiva.
Stara trta, Maribor
Stara Trta je najstarija živuća loza na svijetu (trta=trs,loza). Stara je više od 450 godina i živi razgranata po zidu kuće koja je nekad bila dio gradskih zidina. Zanimljivo je da ta loza još daje rod. Svake godine se održava Festival stare trte. Tada dolazi slovenska vinska kraljica, ali i mnogi uglednici iz svijeta. Tom prilikom je i berba te se svake godine, dobije nevelika količina vina, ali ono se ne može kupiti; pakira se u boce poznatog umjetnika Oskara Kogoja zapremine 2,5 dcl te one predstavljaju dragocjeni protokolarni dar. U kući na kojoj raste Stara trta otvoren je muzej s malom vinotekom u kojem posjetitelji mogu dobro upoznati vinsku povijest Maribora. Sama kuća je zanimljivo uređena - po podu i po stropu protežu se mozaik i vitraj koji simboliziraju rijeku Dravu i Staru trtu. Stara trta ima i svoju himnu. Kako kažu - svi pravi Mariborčani (rođenjem ili srcem) moraju znati himnu Stare trte.
Nakon toga krećemo na VinDel. Zadnje dvije godine održava se u hotelu Draš, u koji se VinDel preselio iz Habakuka. Najveća razlika između VinDela u tim hotelima je u tome što je u Habakuku salon bio "razbacan" po salama hotela i bio je više salonski, dok je tu, u Drašu, sve na jednom mjestu i nekako više ima festivalski štih.
Hotel Draš, Marbor - Pohorje; novi "dom" VinDela
Našlo se tu opet sijaset delicija, od sušenih i dimljenih riba pa Kranjskih kobasica s čilijem, raznih džemova i pekmeza, ulja, ali dva proizvoda su me se posebno dojmila.
Prvo, sladoled od bučinog ulja. Predivno kremozan, izuzetno izbalansiranog okusa, sve u svemu, izuzetan sladoled.
Druga delicija je dimljeno maslinovo ulje Jenko. Uljna baza je od sorte istarska bjelica, a dimljeno je dimom bukova drveta. Ulje ima fantastičan miris dima; vrlo neobično. Ono što posebno raduje je činjenica da dim, osim mirisno, nimalo ne mijenja sam okus i svojstva ulja, a kada ga dodate u hranu ne prekriva ju svojom snagom, već naprotiv, daje neki poseban, ugodan, dimni štih jelu.
dimljeno maslinovo ulje Jenko
Atmosfera na VinDelu je nešto posebno - pozitiva i samo pozitiva. Zašto je to tako? Ima tu više razloga; malih, sitnih, ali bitnih. Recimo, jedna mala stvar su čaše. Dakle, partner VinDela je Staklarna Rogaška i tu su, naravno, predivne čaše, dizajnirane za VinDel i to je mali detalj koji vas čini posebnim i sretnim.
staklarna Rogaška
40. godina Radgonske Penine
Drugo, ono što u stvari i ne vidimo ili, bolje reći, ne obraćamo na to pažnju; organizacijsko osoblje je divno, ljubazno, nasmijano i spremno riješiti svaki vaš problem. Njihov entuzijazam je toliko zarazan da vas i to čini malo sretnijim.
Naravno, tu je i vino. Često na tim festivalima više pažnje posvećujemo ljudima, druženju; uvijek sretnemo neke prijatelje koje nismo vidjeli neko vrijeme ili stječemo nove i, u svemu tome, nekako vino dođe u drugi plan, a trebalo bi biti u prvom - ipak je to vinski festival.
VinDel 2017. je bio jubilarni, 10. po redu
Na razmišljanje o toj činjenici navela me kolegica Nika Borovac, novinarka portala Pun kufer. Dakle, Nika je ove godine bila prvi puta na VinDelu. Odlučila je predstaviti VinDel kroz 10 vina koje treba probati na ovom vinskom festivalu. Naravno, uslijedilo je pitanje: "Tomice, možeš li me provesti po festivalu i pokazati 10 posebnih vina?" Odgovor je, naravno, bio: "Nema problema!", a tada sam se malo zamislio. Kojih je to deset vina, koje bih ja izdvojio? Veliko pitanje. Počeli smo obilaziti vinare i vrlo brzo sam shvatio da zadatak nije nimalo lagan. Taman kad misliš da si posložio u glavi 10 vinara, sjetiš se još jednog, koji isto tako spada u tu grupu pa sve ispočetka. Na kraju smo ipak složili listu 10 najboljih vina. Koja su to? A, to ćete pročitati u Nikinom tekstu. Ja vam mogu samo reći da smo se zadržali dugo kod Valtera Sirka - iznimna paleta vina izražene sortnosti i sklada; vina su mu čista elegancija. Naravno da ne možete raditi listu najboljih u Sloveniji i pritom zaobići Ščureka; tu je suviše bilo što reći - Ščurekova vina su uvijek čisti hedonizam. Naravno da u tom lutanju nismo mogli izbjeći vinare iz Bizeljskog, tako su se tu našli i Istenić i, naravno, Janez i Zala Šekoranja. Možda će nekima biti nepoznato, ali oduševio nas je i pjenušac vinarije Doppler. I, naravno, vinarija koju ja posebno volim - Movia. Ta mi je, pomalo istraživačka, tura vratila fokus na sama vina. Da, možda je nama, koji se profesionalno bavimo vinom, teško naći nešto novo; većinu toga smo probali, a i sami festivali su postali više mjesta za druženje, nego za kušanje i to je uredu; mislim da tako i treba biti. Postoje radionice i drugi načini za kušanje vina na primjeren način.
Vratimo se mi VinDelu i Dejanu Baieru. Dejan trguje vinima i vinskim priborom, organizira razne manifestacije, ali VinDel je definitivno ono što ga obilježava. Analizu 10 godina VinDela te njegov značaj i usporedbu s drugim festivalima na ovom području, stručno je napravio i prezentirao etnolog dr. Aleš Gačnik.
Aleš Gačnik i Dejan Baier
Slažem se sa svakom njegovom riječju. Neću vam sad prenositi cijeli njegov rad, ali sukus svega je da je čovjek ključ svakog projekta; u ovom slučaju to je Dejan Baier. Takva stručna opaska raduje me čak i privatno, jer čovjek koji je tako uspješan vjerojatno pametno bira i partnere, a jedan od partnera mu je i G.E.T. Report.
Sve u svemu, bio je to još jedan "najukusniji dan u godini", kao što to kaže slogan VinDela. Ukusan i dobar... Ma, odličan! Uvijek je lijepo vidjeti stare prijatelje i družiti se s ljudima dobre volje. VinDel je festival po mjeri čovjeka. Ne sumnjam da će trajati i sljedećih deset godina te se nadam da ćemo se družiti svake godine. Naša suradnja će se vjerojatno proširiti, jer naša nagrada Bijeli grozd, nagrada u vinskom turizmu, širi se na susjedne države, a - gdje bi dodijelili nagrade za Sloveniju, ako ne na VinDelu? Vidimo se svakako i sljedeće godine, ali družimo se prije toga i u mjestu ruža – Portorožu na "Rose Code" festival roséa i ruža, u svibnju 2018. - manifestacija je to koju također organiziraju Dejan Baier i njegova ekipa.
VinDel
