Vinska kraljevina ili carevina, pitanje je sad

Carsko vino, žilavkaKad pričamo o vinu, možemo pričati o različitim sortama i stilovima, o raznim etiketama, ma možemo pričati o sto raznih tema, unutar te jedne. Međutim, na kraju dođemo do suštine, neki više vole bijela, a neki više crna ili crvena vina. Ovo crna ili crvena je možda i nepotrebno jer i jedno i drugo je točno, ali eto, da svi budu zadovoljni. Već ta suština me pomalo vraća u Austro-Ugarsku monarhiju, jer ona je bila i carevina i kraljevina. I u jednom i u drugom slučaju, teško je izabrati što ti je draže ili bolje. Zašto baš Austro-Ugarska? Pa eto, dugo je ta tvorevina vladala i na ovim našim prostorima i ostavila posvuda duboke tragove. Moje skromno mišljenje je da je u manjim mjestima čak ostavila i dublje tragove nego u većim pa danas, možda baš zbog toga, ta pojedina, manja mjesta, imaju veći urbani štih od velikih gradova.

Da pokušam malo objasniti svoja razmišljanja... Negdje tamo, od 1860-70 pa do, recimo, 1911., Austro-Ugarska je iznimno puno ulagala u gospodarstvo. Primjerice, upotreba željezne rude povećala se za 400 posto, što je iniciralo rast kompletnog gospodarstva te su postali su vodeća zemlja po broju kilometara željeznice. Naravno, sve je to podizalo i standard, a samom time je napredovala i poljoprivreda. Još jedna bitna stvar - na Dvoru su prepoznali i potrebu za znanjem i školovanjem. U to doba Austro-Ugarska postaje vodeća zemlja po tom pitanju te imaju oko 1 700 školaraca na svakih 10 000 stanovnika, dok velesile, kao primjerice Engleska i ostale, broje 1 400 do 1 500 đaka na 10 000 stanovnika.

Carski vinograd, žilavka

E sad... Zašto je sve to bitno? Bitno je jer i Trebinje dijelom svoje povijesti bilo u sastavu Austro-Ugarske i da, to je grad sa svim urbanim obilježjima. Vide se utjecaji monarhije, priznali mi to ili ne, a u ovom slučaju itekako se vide u poljoprivredi. U to doba nastaju carski vinogradi, struka prepoznaje potencijal te mikro lokacije i stvara jedan poseban vinograd. Ono što je još bitnije, osniva se tamo i vinogradarska škola koja danas, na žalost, ne radi, ali u ono doba vjerojatno je itekako puno značila tamošnjem stanovništvu. I htjeli mi to ili ne, to doba dalo je svoj pečat stvarajući kod tih ljudi naviku rada, truda i marljivosti te poštivanja struke... Rad, prije svega rad.

Vinogradareva kuća usred Carskih vinograda; tu je nekad bila i vinogradarska škola

Opet, ima Trebinje i svoju drugu stranu, pomalo razigranu, pomalo sjetnu, onako, boemski slavensku... Sjetimo se samo velikog pjesnika Jovana Dučića. Uz to što je bio veliki pjesnik, bio je Jovan i diplomat i svjetski putnik.

Sve to, dosad napisano, bitno je, jer sve to pomalo su korijeni čovjeka o kojem pišem ovaj tekst, a samim time to su i korijeni njegovih vinograda, podruma i samih vina, a pišemo o Podrumima Vukoje.

Radovan Vukoje

Radovan Vukoje, alfa i omega ovog predivnog projekta, školovani je enolog. Školovao se u Beogradu i ne sumnjam da je i u izvannastavnim aktivnostima, po Beogradskim restoranima, probao prava velika svjetska vina. Po završetku školovanja uputio se na usavršavanje u Italiju i to njen južni dio, gdje su klima i tlo slične hercegovačkima. Nećemo dalje o školovanju; vratimo se mi osnovama - hedonizmu i vinu. S ugostiteljstvom Radovan ima doticaja od malih nogu, jer njegovi su roditelji vlasnici malog obiteljskog restorana koji je i danas u funkciji, u nešto proširenom izdanju.

Radovanova majka, Snežana Vukoje

Villa Pergola je, kako u obitelji Vukoje kažu, nova eno-gastronomska priča, remake priče o restoranu Košuta, otvorenom prije više od tri desetljeća. Uz jela iz domaće kuhinje istočne Hercegovine, ovdje se nude vrhunska vina vinarije Vukoje 1982 (Podrumi Vukoje) i to po podrumskim cijenama. U sklopu Ville Pergola nalazi se i deset moderno opremljenih soba čija su imena, ali i uređenje, inspirirani ljekovitim hercegovačkim biljem.

Villa Pergola

Obiteljski restoran je bio početak, a danas vinarija Podrumi Vukoje  ima 30 hektara vlastitih vinograda. Tu su zasađene autohtone sorte vranac i žilavka te internacionalne sorte cabernet sauvignon, chardonnay, pinot noir, sirah, muškat, merlot. Vinogradi se nalaze na dvije lokacije: Zasad polje i Carski vinogradi.

Vinogradi u Zasad polju su podignuti na površini od 20 hektara, uz samo korito rijeke Trebišnjice, na najboljem lokalitetu koji se nalazi na samom ulazu u Trebinje.

Pogled na Zasad polje

Čaša žilavke usred Carskih vinogradaCarski vinogradi se nalaze na lokalitetu Ušće, 10 km od Trebinja, na ušću dvije rijeke Trebišnjice i Sušice. Obnavljanjem ovih vinograda i prvom berbom 2007. godine “Podrumi Vukoje” su skinuli prašinu s carske žilavke i time je učinili dostupnom svakom istinskom ljubitelju vina.

Podrumi Vukoje

Neizostavan dio priče je i Vinogradareva kuća usred Carskih vinograda. Tu ćete osjetiti žilavku onako istinski, tu ćete doživjeti svu njenu veličinu; nema boljeg mjesta za popiti čašu žilavke od Vinogradareve kuće, danas kušaone, u carskim vinogradima.

Naravno, tu je i Vinska galerija.

Vinska galerija Vukoje se nalazi na petom, šestom i sedmom katu vinarije. Sastoji se od restorana koji ima 300 mjesta, vinoteke, tapas bara i dva loungea te je osmišljena da odgovori na sve zahtjeve istinskih hedonista.

Vinska Galerija Vukoje

Kuhinja Vinske galerije predstavlja ljubav tradicije i bogatstva Hercegovine s talentom i strašću maštovite i inovativne kuhinje. Za čaroliju koja se iz kuhinje širi na sva tri nivoa ovog objekta zaslužan je jedan od najboljih regionalnih kuhara, Vladan Simić.

Vinska galerija Vukoje

Ali, sve su to manje - više materijalne stvari, sve je to samo alat u njihovom biznisu. Stvarna snaga su oni. Da, oni, jer iza svega toga krije se tim ljudi i Radovan to uvijek ističe. Osim samih roditelja i djece, što je razumljivo samo po sebi, njegova vjerojatno najveća podrška su dvije dame - njegova supruga Jagoda i njena sestra Julija. Za našeg boravka Jagodu nismo upoznali, ali zato nas je Julija Vukašinović oduševila. 

U društvu s Julijom Vukašinović

To je žena koja može sve i zna sve. Nema problema kojeg ona neće riješiti i to s takvom jednostavnošću da imate osjećaj kao da problema niti nema. Izuzetna je to žena i velika mi je čast što nam je posvetila toliko vremena i ispunjavala naše želje. Tu dolazimo do bitnog detalja. Takva osoba, koja je lider, oslobađa Radovana puno stvari koje bi inače on sam morao rješavati i daje mu vremena i mira da se bavi onime što je najbitnije u njihovom poslu, a to je vino.

Vina su mu perfektna, bez ikakvih mana; školska, sortna, punog okusa, ali u njima osjećate strast i ljubav prema vinu koju Radovan ima. Svako vino ima svoj poseban stih, posebnu rečenicu; svako to vino jedna je posebna pjesma. U svakom tom vinu se vide i Austro-Ugarska i Jovan Dučić i rad i pjesma, jer sve se to sjedinilo kroz ova vina i ponuđeno je svima nama da uživamo u tome.

Radovan Vukoje u podrumu

Radovan točno zna što može dobiti od svake sorte na tom hercegovačkom tlu i s tim ciljem i pristupa svakoj sorti i svakom vinu. Ono što me posebno oduševljava, posebice kod njegovih crnih vina, je činjenica da nisu onako teška i masivna kako vina s juga znaju biti. Imaju snagu i taničnost i moćna su u svakom smislu, ali imaju i potrebnu dozu svježine i pitkosti. Da bi sve to uspijevali morate imati strogu radnu disciplinu, ali i malo boemske zaigranosti, a to nije lako uskladiti. To se najbolje vidi u podrumu.

Podrum Vukoje

Prekrasno uređen podrum, posebno dio s drvom, ali i dio s inoksom; vidite da se razmišljalo o svakom detalju i o funkcionalnosti - sve je podređeno kvaliteti proizvoda.

Podrum Vukoje

Ipak, kad smo ušli u podrum - i prvi dan s Julijom i drugi s Radovanom - svi smo imali nešto dječje u sebi i veselili se arhivama, detaljima, nekim vinima na odležavanju... Ako nas je neko i gledao sa strane, možda smo mu ličili na djeci u parku; i neka smo.

Podrum Vukoje

Kao što jedna pjesma otprilike kaže: "moje je srce violina, nemoj da ga diraš ako ne znaš da sviraš" - e, pa isto se može reći i za vino. A Radovan... On je virtuoz.

Neću vam više pričati o vinu. Vjerujte, puno je bolje da dođete u Vinsku galeriju i probate sami. Kad smo već kod Vinske galerije... Fantastično i pomalo minimalističko uređenje, ali upravo taj minimalizam naglašava iznimnost prostora. Naravno, morate se popeti i na vidikovac da vidite Trebinje na dlanu; odlična priča, posebice noću.

Na najvišem katu Vinske Galerije nalazi se terasa s malim botaničkim vrtom i divnim panoramskim pogledom

Tu, naravno, možete probati sva vina Podruma Vukoje, uz vodstvo stvarno stručnog i školovanog osoblja. Mnogi restorani ni u Zagrebu ni u Beogradu nisu niti blizu kada je osoblje u pitanju. A kuhinja... Kuhinja je fascinantna. Iznimno se poštuje namirnica, odlična termička obrada svakog jela, izuzetno pametno osmišljena jela - jednostavna, ali zahtjevna, nikako banalna i, naravno, posebno prilagođena vinima koja pijete. Ono što je za svaku pohvalu, koriste puno autohtonih proizvoda prilagođenih, naravno, jednom modernističkom poimanju kuhinje, ali to im daje poseban šarm i, naravno, okus.

Uz kuhinju Vinske Galerije sljubljivali smo vina Vukoje

Kad to sve zajedno sagledate, dobit ćete odgovor: Podrumi Vukoje su fantastična hedonistička oaza s naglaskom, naravno, na vinu. Ako za sebe tvrdite da ste hedonist, tada je posjet Podrumima Vukoje samo pitanje vremena.

Za vrijeme naše posjete, radovi su bili u punom jeku. Da, da... Radila se nova hala u kojoj će biti smještena uljara (imaju oni i podosta maslina) u jednom dijelu, a destilerija u drugom. Ne sumnjam da će i jedan i drugi proizvod biti odlični, jer Radovan o njima priča s jednakom strašću kao i o vinu, ali o tome ćemo pisati tek kad probamo. Eto nam razloga za povratak.

I da se vratimo na početak priče... Vranac rezerva kralj je njihovih podruma, ali Carsko vino - žilavka je nesumnjivo carica. E sad... Kraljevina ili carevina? Teško je reći što je bolje; ja sam ipak malo skloniji Carskoj žilavci.

Vukoje Vranac RezervaVukoje Carsko vino, žilavka

--------- O ovim vinima s web stranice Podrumi Vukoje 1982: