Prije otprilike pola godine pisao sam tekst o događaju u Villi Ariston. Radilo se o sljubljivanju vina vinarije Tomaz iz Motovuna i jela iz kuhinje restorana Ariston. Napisao sam tada da sam iznimno ugodno iznenađen. Jela su bila vrlo čista, precizna, imala su osmišljenu kompoziciju. Bila su fantastično izbalansirana, sama za sebe, ali i u kombinaciji s vinom. Tada sam najavio da od njih u budućnosti očekujem velike stvari.
Alfa i omega njihove kuhinje je Robert Benzija - o njemu će se još pisati. On je kuhar koji ima viziju, zna točno što hoće i ne povodi se pretjerano za pomodarskim trendovima. Ono što je najbitnije, Robert bezgranično poštuje namirnicu. Na toj je večeri bila većina kvarnerskih ugostitelja i zadovoljstvo svih prisutnih moglo se opipati u zraku.
Nakon toga, bili smo u prilici doživjeti degustacijski menu chefa kuhinje i tom smo prilikom imali čast da je sljubljivanje svih 14 jela s vinima za nas radio Marko Škarica. To iskustvo definitivno je jedno od boljih ikada, a bilo ih je... Kako je taj događaj bio pomalo privatna priča, nismo o njoj posebno pisali.
Jeli smo u Aristonu još nekoliko puta i, primjerice, kvarnerske škampe koje smo jednom prilikom dobili za ručak možemo staviti kao ogledni primjerak kako se škampi trebaju spremati. Nikad nismo dobili odmrzavano ili vakuumirano, dapače, uvijek je svježina hrane davala poseban tek. Na gore spomenutoj večeri Tomazovih vina jedno od jela bila je i lizalica od tri vrste sira s omotom od meda - to jelo je opasno blizu savršenstva.
Na ovogodišnjim Danima hrvatskog turizma, restoran Ariston je dobitnik turističke nagrade za najbolje od najboljih u turizmu (top 10 hrvatskog turizma), u kategoriji Restoran godine - i na tome im čestitamo. Mogu složiti s mišljenjem žirija. Jesu li doista najbolji, ne znam, nisam jeo u svim restoranima, ali da su odlični, jesu.
Svima koji su, možda, imali drugačija iskustva u Villi Ariston: posjetite ih ponovo, možda su (iako teško) imali loš dan, dopustite im da to isprave.
Na kraju, evo i što smo o njihovim jelima pisali nakon gore spominjane večere:
1. Dobrodošlica - extra dry rose pjenušac
Uz zalogaje dobrodošlice, večer je započela iznimno aromatičnim, voćnim, pomalo iskričavim, ali vrlo ugodnim u ustima, najnovijim Tomazovim uratkom - extra dry rose pjenušcem, kojeg Tomaz radi od tri sorte - terana, merlota i crne malvazije.
2. Crudaiola od kvarnerskih škampi, zapečena ovčja skuta, salata od zelene jabuke i celera, krema od jagode i agruma
Škampi stvarno odlično obrađeni, predivni, nježni i podatni, odlično ukomponirani s ovčjom skutom, uz to celer i jabuka dodaju svježinu i kiselost, taman koliko vam treba i na kraju, krema od jagoda i agruma, jer ipak - uz ovo jelo poslužen je Rose Flaminio 2016. To je rose koji ima svoje tijelo i karakter, ali i onu divnu voćnu razigranost gdje nam, aromatski, jagoda najviše dolazi do izražaja.
3. Rižoto od crne i bijele riže s kamenicama i pjenom od domaćih šparuga
Rižoto je jelo s kojim kuhari, ako nisu na razini, vrlo lako griješe. Naizgled jako jednostavno, ali itekako zahtjevno jelo. Ovaj rižoto od crne i bijele riže s kamenicama i pjenom od domaćih šparoga, to je bilo blizu savršenstva. Riža je termički bila obrađena tako da mislim da ne može bolje, kamenice su naravno dale svoj tač, a pjena od šparoga sve je podigla na znatno višu razinu. Jako dobro jelo, puno divno isprepletenih okusa. Pjena od šparoga, kako nije bila ravnomjerno umiješana u rižoto (namjerno), podiže i spušta okuse svakim novim zalogajem. Izuzetno uzbudljivo i interesantno. Istarska malvazija Avangarde 2016 ili kako volimo reći, Tomazova svježa malvazija, vino je iznimne mineralnosti. Pitko, skladno, ali iznad svega mineralno vino, odiše tim posebnim terroirom i onako u aftertasteu osjetite natruhe slanosti. Zato bih ja volio da je Robert na rižoto bacio malo cvijeta soli pa da me u svakom trećem ili četvrtom zalogaju pomalo pukne slanost i mineralnost cvijeta soli. Mislim da bi tada to vino i to jelo bili u savršenom balansu; ovako je vino bilo za nijansu naglašenije, baš zbog te mineralnosti. Ali to su već stvarno detalji i to samo moja razmišljanja.
4. Segreto od španjolske crne svinje, redukcija aceta balsamica i kave, zapečeni canoli s caponatom, salata od mikro zelenja
Kada sam, prije večere, čitao menu i u istoj rečenici vidio crna španjolska svinja, kava i aceto balsamico, moram priznati da sam postao vrlo znatiželjan. Segreto od crne španjolske svinje spremljen je iznimno dobro, ali glavna komponenta ovog jela je redukcija aceta balsamica i kave te, naravno, začina koje je Robert stavio u to. Dakle..! Diže okus u nebesa; jednostavno rečeno, eksplozija okusa za koje ne želite da vam ikada nestanu iz usta. Bila je tu i odlična salata od mikro zelenja i jako dobar zapečeni canoli s caponatom (talijansko jelo s patlidžanom i povrćem) - i oni su sigurno dali svoj štih ovom jelu, ali ona redukcija u kombinaciji s mesom je iznad svih očekivanja. Za mene osobno, najbolje jelo večeri, a posluženo je uz merlot Silente 2015 - izuzetno dobro vino sa svim odlikama merlota, školski primjer, ali toliko punog okusa, ekstraktan... Rasno i moćno vino čije vrijeme tek dolazi. Nadam se da će se za 5-6 godina moći naći još poneka boca, jer tada će, po mom mišljenju, ući u najbolju kondiciju.
S ovim jelom vino se moglo doživjeti još bolje i obratno; takav sklad nisam dugo doživio.
5. Striploin od srndaća, redukcija terana i borovnica, selekcija šumskih gljiva, zapečeni rimski njoki
Srndać u redukciji terana i borovnica bio je i više nego dobar. Sve je to lijepo ukomponirano sa zapečenim rimskim njokima, ali selekcija šumskih gljiva je bila dio koji je dao posebnu draž ovom jelu. U stvari, gljive su imale tu snagu potrebnu da se nose s iznimno moćnim i ekstraktnim Tomazevim teranom, ali... Da ih je bar bilo malo više. Recimo, da ih je Robert postavio kao posteljicu cijelom jelu, a ne kao prilog. No opet, to je samo moje razmišljanje. Teran je moćan, jak; mislim da ga već svi vinoljupci znaju - prava vinska poslastica. Vino koje je uvijek pomalo svojeglavo, kako god ga vinar usmjerava, teran uvijek ostavi malo svog karaktera, tek toliko da znaš da moraš s njim surađivati, a ne mu naređivati - tada ćete zajedno postići fantastične rezultate, a Klaudio to itekako zna.
6. Desert šefa kuhinje
Što reći; jako dobro spremljen tart, a u njemu odlične kreme, ne preslatke, taman podatne i nježne, a opet i te kako dolaze do izražaja i naravno, na vrhu puno raznog svježeg voća. Fino i zanimljivo, mada mislim da se Robert tu mogao malo više poigrati desertom, jer Tomazov muškat to itekako zaslužuje. To je jedan od onih muškata koji ima sve odlike koje očekuješ od muškata, ali i ima tijelo i moć; nije to tek slatko vince, to je snažno, a fino i ugodno vino s 28 grama ostatka šećera i svakako zaslužuje vašu pažnju.
7. Sorbet od jagode
Sorbet od jagode uslijedio je nakon deserta, kako bi nam osvježio usta između muškata i Sesto Senso malvazije.
8. Sir s plemenitom plijesni u omotaču od meda i kadulje
Na kraju je, naravno, bila poslužena odležana malvazija 2015, naziva Sesto Senso. Dakle, o toj malvaziji mi je jako teško pisati, to je vino za uživanje; ako se mene pita, to je vinski zen. Ovo je vino finih, harmoničnih okusa, školovanih u drvu i toliko kompleksnih za opisati da je to čudo. To, jednostavno, morate probati! Sesto Senso je najbolje vino vinarije Tomaz i zaslužuje posebnu pažnju. Znajući sve to posebno me zainteresirao zalogaj koji će Robert sljubiti s takvom vinskom veličinom. Itekako je uspio. Uzeo je tri vrste plavog sira i njihovim topljenjem došao je njihovog sljubljivanja i oblikovanja sirnih sfera, a onda je med geliran tapiokom i kadulju omotao oko sira. Krajnji rezultat bio je čisto savršenstvo. Toliko okusa koji dolaze jedan za drugim i miješaju se, to jest nadopunjuju, polako, u nekim savršenim fuzijama... To se riječima ne da opisati. Sljubljeno sa Sesto Senso malvazijom... E, tu dolazimo do apsolutne zen faze. Ovu kombinaciju u Villi Ariston moraju ukomponirati u menu šefa kuhinje, jer ovo je savršeno.