Da su Napoleon i njegova vojska "krivi" za štošta kada je gastronomija u pitanju, to svi znate. Primjerice upravo su oni pronašli način i počeli konzervirati hranu ili recimo i dan danas domaćinstva na Pelješcu proizvode Šampanje, kućnu verziju pjenušca. Proizvode ga u staklenim bocama od cca 5 litara, a odlikuju ga velika pjenušavost i mali alkohol te se konzumira obično na slavljima. Kvaliteta je upitna, da ne kažemo loša, ali je odraz tradicije i direktna je ostavština francuske vojske. To ste možda i znali, ali jeste li znali da je jedan Francuski vojnik - pekar iz Napoleonove vojske indirektni krivac za produljenje turističke sezone u Blatu na Korčuli? Pa, krenimo redom.
Legenda kaže ovako:
Kada je Napoleon osvojio Dalmaciju i ukinuo Dubrovačku Republiku, francuska vojska je zaposjela otok Korčulu koji je pripojen Kotaru Dubrovnik, što je odredilo budućnost otoka Korčule kroz pripadnost i razvoj uz jedan od najljepših gradova svijeta – Dubrovnik. Francuska vladavina u Dalmaciji trajala je 9 godina. Godine 1811. otok Korčula prelazi u ruke Engleza, a grad Dubrovnik tri godine poslije.
Priča koja i danas prati ritual spravljanja lumblije govori o ljubavi dvoje mladih, o ljubavi između francuskog vojnika-pekara i mlade Blajke, koji su se silom prilika morali rastati. Odlaskom francuske vojske, odlazi i vojnik-pekar i na rastanku svojoj dragoj poklanja kolač izgovarajući "n'oublie pas" (ne zaboravi).
Vojnik je otišao, otišla je francuska vladavina, mlada Blajka i njeno ime utopili su se u nebrojenim ljubavnim pričama, ali je kolač "lumblija" ostao kao spomen. Onako kako je djevojka čula izgovorene riječi n’oublie pas, njoj su zazvučale kao lumblija, ali je poruka bila jasna i nije postojala nikakva jezična barijera.
Morate priznati da ova priča više nego romantična. Postoji li išta ljepše od samog iščekivanja ljubavi Ili, kao što je ovdje slučaj, povratka ljubljene osobe? Ljubav pokreće svijet pa nije ni čudo da su skoro sve legende, na neki način, vezane na ljubavnu tematiku. Čak i činjenica da se lumblija radi baš oko blagdana Svih svetih daje nam, na neki način, potvrdu ove legende, jer tih se dana sjećamo dragih osoba koje više nisu s nama. Naravno, iz ove legende nije sasvim jasno je li francuski vojnik napravio neki francuski kolač ili je kao znak svoje ljubavi izmislio novi kolač s autohtonim namirnicama dostupnim u Blatu. Možda je, zapravo, modificirao i unaprijedio već postojeću blatsku recepturu. U svakom slučaju, skloniji sam vjerovati da je to autohtona blatska priča, barem kada gledamo po popisu namirnica, a mladom Francuzu smo, u ime vječite zahvale, dali mjesto u našoj legendi.
Bilo kako bilo, Blaćani su od lumblije uspjeli stvoriti brend, a i manifestacija Dani lumblije svake je godine sve bolja i bolja. Najzaslužnija za ovaj uspjeh je svakako Maja Šeparović, ispred TZO Blato, s ustanovom u kulturi Blatski fižuli i Radiom Blato.
Tako je na ocjenjivanje povodom ovogodišnjih Dana lumblije bilo prijavljeno 50 lumblija, što je osjetno više nego lani. Završna priredba 5. Dana blatske lumblije održana je u lijepo uređenoj velikoj dvorani Doma kulture u Blatu, a tom prigodom je održana izložba, degustacija i proglašenje najbolje blatske lumblije za 2016. godinu.
Priredba je na dirljiv i zabavan način pokazala koliko je lumblija važan dio blatskog života i koliko je blatska mladež uključena u očuvanje tradicije. Završila je uprizorenjem legende o lumbliji.
Nakon blagoslova izloženih lumblija i ostalih proizvoda, brojni su posjetitelji degustirali 50-tak izloženih lumblija, a po završetku degustacije uslijedilo je proglašenje i dodjela nagrada za najbolje lumblije za 2016. godinu.
Po odluci stručnog žirija prvo je mjesto osvojila lumblija Viteškog udruženja "Kumpanjija" (izradile Marija Matulović, Antonela Padovan i Fanita Šeman), drugo mjesto osvojila je lumblija Doma za odrasle osobe "Majka Marija Petković", a treće mjesto lumblija Ivane Cetinić Grošić, dok je nagradu publike za najbolju lumbliju osvojila Marija Bačić Bufalo.
Ono što je itekako bitno za naglasiti je činjenica da je, među posjetiteljima završne proslave Dana lumblije, ove godine bio i cijeli autobus turista, pretežito Koreanaca i Japanaca, tako da se priča o lumbliji polako širi i izvan naših granica.
U zadnjih pet godina, od kad se održava ova manifestacija, za lumbliju se napravilo jako puno, ali tek sada slijedi veliki rad za sve nas koji smo uključeni u ovu priču. Kažem "nas", jer G. E. T. Report je, logično, postao svojevrsni glasnogovornik ove predivne priče. Sada lumbliju treba popularizirati van otoka, održati par radionica u Zagrebu, Splitu i ostalim gradovima. Tradicionalni Dani lumblije ostat će, naravno, uoči blagdana Svih svetih, ali pokušat će se napraviti takva ista ili slična priča i ljeti, kada je Blato puno turista - da i tako proširimo glas o lumbliji. Nadam se, također, da će uskoro zaživjeti škola izrade lumblije, koja će okupiti mlade ljude.
Da je na ovogodišnjoj fešti bilo odlično, to vam ne moram niti pričati; predivan ambijent, još bolji ljudi i naravno - lumblija i vino. Da, fešta je bila odlična, ali vratimo se mi onome što još treba napraviti. Naime, trenutno je konoba Zlinje jedini objekt u kojem lumbliju možete dobiti manje - više uvijek. Treba poraditi na dostupnosti same lumblije.
Kad već spominjemo konobu Zlinje, osim same lumblije tu se možete najesti stvarno dobrih obroka. Primjerice, tu sam jeo jedan od najboljih brudeta u životu. Kad ste već u Zlinju, svakako probajte paštetu od slanutka.
Ove se godine u dane lumblije aktivno uključila i vinarija Blato 1902. Naime, oni su samom Blatu otvorili novi degustacijsko-prodajni prostor, jako lijepo uređen, s puno lokalnih detalja, a opet moderan... Treba svakako napomenuti da je sva drvenarija u prostoru reciklirana iz starih bačava, što je za svaku pohvalu. Kod njih ste uoči Dana lumblije za svaku naručenu konzumaciju dobili i krišku lumblije - nadam se da će se slična priča nastaviti i u ljetnoj varijanti.
Ove smo godine posjetili i dva objekta u Blatu u kojima još nismo bili.
Prva je bila pizzeria Tinel - jako lijepo zdanje, kompletno u kamenu, s jako puno detalja u samom uređenju. Daje dojam domaćinskog dnevnog boravka, trpezarije, što zapravo i znači ime - Tinel (hjp: tìnel = reg. soba za primanje; blagovaonica, trpezarija, špajscimer). Uz pizze, možete dobiti i pašte kao i razna rižota. Mi smo probali, naravno, pizzu i rižoto s kozicama; bili smo jako zadovoljni hranom. Kad ste u Blatu, preporučujemo.
Druga nova priča jest vinarija Dine. Tek je prošle godine otvorena vinarija, ali krenuli su jako dobro. Kušaonica je lijepo uređena, vrlo ugodna i opuštajuća. Vidi se da paze na obiteljsku tradiciju, tako da u kušaoni možete naći puno detalja koji govore o njihovoj povijesti. Vinarija je napravljena po svim propisima struke, sve pod dušikom, kontrola temperature, naravno i fermentacije, ali za sada sve je u inoksu; za vina iz drvenog suđa morat ćemo još malo sačekati. Trenutno proizvode maslinova ulja te vina Cetinku, Pošip, Plavac i Syrah, od čega me se najviše dojmio Syrah. O tome zašto imaju križ u vinogradu i kakve veze sa svime time ima predak kanonik, čitat ćete u nekoj većoj reportaži o njima, koja će sasvim sigurno biti uskoro.
No vratimo se mi lumbliji. Nadam se da smo vas malo pobliže upoznali s Blatom i lumblijom i da smo vas zainteresirali za ovaj kolač. Pratite nas i dalje, jer eto, lumblija više neće biti dostupna samo jednom godišnje, a možda vam i dođe u goste, tko zna.
Na kraju, donosimo vam i originalan recept za lumbliju. Fotografije su nastale u suradnji s Katarinom Donjerković Baničević iz konobe Zlinje.
Recept: Lumblija
(otvorite recept u novom prozoru)
Kako se radi o izvornom receptu, donosimo ga u originalu. Trebate li pomoć oko značenja nekih riječi, slobodno nas pitajte.
TUKA PARIĆAT:
3 kg muke, 80 dkg cukara, 20dkg kvasa, 2 roze mušćade, 2 kesice kanele , 1o kartela vanilin cukara, 2 dkg aniža, 20 dkg poprženih mindela i oraha, 1 bočica ekstrakta, 1 ćikara uja, 1 ćikara varenika, 5 dcl ruma, 2 zlice rakije travarice, malo soli razmućene u mlakoj vodi, koricu lemuna i naranče, suhice od grozja po želji
PARIĆAVANJE:
Posebno se podmisi kvas sa malo cukara, muke, mlika i pusti da se digne.
Zatim se u muku stave svi ostali sastojci, počne se misiti uz polako dodavanje uzdignutog kvasa. Kad se dobro izmisi onda se polako dodaje varenik u kojemu se prin rastopi cukar.
Treba dobro misit i to najmanje po ure. Zatim se pokriju robom, držu na toplo dok ne uzajdu.
Potom se rasčinu i oblikuju u lumbliju. Odlože se na dasku ili trpezu na koju smo prethodno stavili bilu krpu.
Između svakog komada lumblije treba da bude komad robe da se ne prilipu. Zatim pusti da ponovno uzajdu. Kad uzajdu stavu se peć u toplu pećicu na umjerenu temperaturu, 160-180°C.
Nakon što se ispeču, namažu se varenikom. Kad lumblija upije varenik, posme se cukarom u kojega se doda vanelija.
(Rade Kaštropil Culić "Blajska trpeza", Blato, 1995. godine, str 116-117)
U slast!
Nadam se da se vidimo sljedeće godine u Blatu. Recept vježbajte, možda i vi postanete majstor u izradi lumblije, a tko zna... Možda tako upoznate i nekog Francuza ili Francuskinju, nikad se ne zna... U svakom slučaju, ne zaboravite ni svoju ljubav, niti nas, niti Blato, a posebno ne lumbliju.
