Iza nas su, eto, šesti Dani Pošipa i da, bilo je lijepo... Probali smo opet odlična vina i sve u svemu nemamo nekih velikih zamjerki. Ove godine sudjelovalo je 13 vinarija i to redom: Baničević-Car, Didovinka, Grošić, Kunjas, Milina, Plasa, Stanojević, Tomašić, Toreta i Vidilo iz Smokvice te PZ Nerica, PZ Pošip i Šain-Marelić iz Čare, a kroz Dane otvorenih podruma mogli ste posjetiti sljedeće: Didovinka, Grošić, Kunjas, Milina, Plasa, Tomašić, Toreta i Šain-Marelić. Tako bi, ukratko, mogli završiti priču o Danima Pošipa.
Međutim, Pošip zaslužuje više, kao i ljudi koji ga proizvode.
Martina Marelić, direktorica TZ Smokvica-Brna i jedna od idejnih začetnica ovog projekta, napravila je sve što je mogla. Napravila je puno. Vrijeme je da Dani Pošipa odu na razinu više. Ideja je u redu i to što vinari rade je uredu, ali uvijek nešto fali - na kraju, na Noći vina, svedemo sve to na najobičniju feštu.
Zato u ovom tekstu neću pisati o tome kako je bilo i kakva su vina. Vina su odlična, a meni je u na otoku Korčuli uvijek više nego dobro. Probat ću napisati što bi to trebalo poboljšati i naravno, ako misle da možemo pomoći, neka samo zovu; G.E.T. Report nije jak samo na riječima.
Dakle - Pošip, kao jedno od naših najboljih vina, zaslužuje više.
Kao prvo, premalo ljudi van otoka zna za vinare iz Smokvice i Čare. Nema sustavne reklame. Znamo za manji broj vinara i to nije dovoljno.
Dakle, treba predstaviti vinare javnosti; samostalno ili u sklopu nekog festivala, to treba odlučiti i da, svakako u startu ići na zajedničko predstavljanje, prvenstveno iz financijskih razloga, a ljudi će lako tada izabrati tko im paše više, a tko manje.
Da treba oformiti udrugu proizvođača Pošipa, to mislim da ne moram ni pisati, to je jasno svima osim, čini se, samim vinarima Smokvice i Čare. I da, udruga vinara otoka Korčule svakako je dobro došla, ali udruga proizvođača pošipa iz Smokvice i Čare je nužnost. Postoje stvari koje može odraditi udruga otoka, ali postoje i stvari koje će morati odraditi udruga koja se bavi samo pošipom. Smokvica i Čara su postojbina pošipa... Je li prva loza pošipa nađena metar lijevo ili desno, stvarno nije bitno, to je toliko malo područje da je svako dijeljenje pogubno za rast, kako kvalitete, tako i prepoznatljivosti.
Dani pošipa 2016
Kad se stvore uvjeti geografske zaštite pošipa, tada treba pokrenuti i markicu kvalitete. To moraju sami vinari; moraju odrediti prag kvalitete i tko nije unutar toga, nema markicu koja to dokazuje. Nije to ništa novo, ali je korisno.
Do šire publike najlakše je doći preko medija. Ove smo godine pokazali da se to može - priču o Danima pošipa prenijelo je više od 30-ak relevantnih medija. Zato treba najavu Dana Pošipa napraviti u 5. ili 6. mjesecu i to u Zagrebu ili Splitu; u svakom slučaju, tamo gdje možemo dobiti više medija. Znam da je teško dobiti novinare u srcu sezone, ali idemo malim koracima.
Dani Pošipa 2016Nađimo svake godine zemlju partnera i dovedimo jednog dobrog novinara... Recimo, za početak, iz Slovenije. Jedna prava, velika reportaža u Sloveniji puno će nam značiti.
Uz Dane otvorenih podruma, neka taj tjedan svaki vinar ima partnerski restoran u kojem će se njegovo vino točiti po promotivnoj cijeni (a da nije u minusu) i tako dodatno povećati reklamu na samom otoku.
To su samo neke od ideja, jer Dani Pošipa mogu i moraju bolje. Pa i sama Noć vina bi se trebala malo drugačije profilirati, ali to su već tajne zanata pa nećemo o tome.
Razgovarao sam ove godine sa svim sudionicima vinarima; svi su svjesni problema i svi se slažu s mojim mišljenjem da bi gore opisani način rada bio dobar, ali ipak - ništa se ne događa, sve je u nekakvom statusu quo, a nešto se mora pokrenuti, jer ako ne napredujete, ne znači da vam je ok; vi polako idete nazad, ali toga još niste svjesni. Svi očekuju da se nešto pokrene, da netko povuče... Da, može pomoći i Županija i Gradovi i Turističke zajednice, pomoći ćemo i mi iz G.E.T.-a, ali vi, vinari iz Smokvice i Čare, vi morate povući prvi.
