Da Špancirfest spada u najbolje fešte u našoj zemlji, to već svi znaju. Sama organizacija i izvođači koje organizator dovodi, garancija su dobre zabave, ali ono što je najbitnije - cijeli grad Varaždin živi Špancirfest. Kako je Špancirfest postao i turistička atrakcija pa su počeli dolaziti i gosti iz Italije, Mađarske, naravno i Slovenije, ponešto i iz Austrije, tako je Saša Špiranec uvidio mogućnost za promociju vinara - prvenstveno Hrvatskih, uz pokojeg vinskog gosta iz inozemstva. S organizatorom Špancirfesta je prošle godine dogovoren način rada i tako je nastao prvi "Vinski grad na Špancirfestu". Bio je odlično posjećen, imao je vrlo zanimljive radionice i sve u svemu, zamišljen je kao lijepo vinsko druženje. Bilo je, naravno, nekih sitnih grešaka, ali bilo je to prvi pa ih nećemo spominjati.
Ove godine, očekivali smo iskorak dalje i moram priznati da me nisu razočarali. Raspored izlagača postavljen je mrvicu drugačije, sami stolovi su malčice drugačije složeni i to je dalo puno veću prozračnost ovom događanju.
Ove smo godine odlučili smo da će G.E.T. Report nastojati doživjeti Vinski grad onako, čisto turistički... Dakle, bez posjeta radionicama ili bilo kakvim predavanjima - da ga doživimo iz nekog drugog kuta, mada je bilo zanimljivih radionica, to jest tematskih degustacija; primjerice "Aperitivna i desertna vina", "Crno na bijelo: cabernet sauvignon i sauvignon blanc ", "Vina Croatia - Vina Mosaica", "Ljetna crna vina" i druge.
Naravno, na samom startu iznajmiš čašu, jer bez toga nema smisla. Kaucija od 30 kuna sasvim je u redu i nije previše (ionako se vraća, ali nikad se ne zna). Kako ovo nije uobičajeni vinski festival, za degustacije trebate kupiti bonove, ali na svakom, recimo štandu, to jest, svakoj kućici imate vina već od 10 kuna za čašu, a možete dobiti i butelju za 60-80 kn, što je sasvim u redu. Da to nije samo moje mišljenje, potvrđuje i nemali broj ljudi u Vinskom gradu. Naime kod svake kućice ima nekoga, stolovi su puni, a i kutak za sjesti je krcat. Treba napomenuti da smo mi bili tamo u srijedu; dakle, sredina tjedna i dan kada nije bio ni jedan koncert na Špancirfestu. Možemo reći: jedan od lošijih dana.
Mene, osobno, posebice veseli veliki broj mlađe publike (20+ godina), koja je kružila Vinskim gradom, od kućice do kućice i probala razna vina; dakle nije cilj doći se jeftino napiti, već probati različita vina i nešto naučiti. Iako mu je ovo tek druga godina, već spada među bolja događanja u našoj zemlji, jer priča je lijepa, razigrana, publika zadovoljna, a čujem da su i vinari zadovoljni. Dakle, nemoj ništa puno mijenjati, moj Saša... Samo svake godine pomalo oplemeniti kvalitetu događanja i - to je to. Jedina moja sitna zamjerka je to što u većini kućica nema samih vinara osobno, ali kako Vinski grad traje 10-ak dana, to nije ni čudo; imaju vinari i drugog posla. A opet, to fali meni i ljudima kao što sam ja, recimo iz struke; publika koja je došla kušati vina i koja ne poznaje sve vinare osobno, to sigurno neće zamjeriti.
U ovogodišnjem vinskom gradu mogli ste kušati vina ovih vinarija: Skaramuča, Kopjar, Prigora, Mežnarić, Krauthaker, Freixenet i Medea (Vivat fina vina), Lionel &Cie (Vinolicious), Belje, Iločki podrumi, Feravino, Badel 1862, P&F Jeruzalem, Belović te udruga vinara Vinistra.
Naravno da ću posebno izdvojiti tvrtku Vinolicious i njihovo pjenušavo vino 7, kao i Sobu ljubavi (orig. Chambre d'Amour), ali isto tako i Badel, gdje nas je dočekao Mladen Zrno i ponudio nas nečim novim - odličnim cuveom iz vinarije Daruvar. Radi se o jako dobrom svakodnevnom, fino izbalansiranom vinu, kojemu je osnova graševina uz dodatak sauvignona i chardonnaya; vrlo užitno, a cijena... To će biti prava revolucija! Ako sam dobro shvatio biti će u maloprodaji 30-ak kuna; svaka čast!
I da, u Vinskom gradu ćeš, sasvim sigurno, sresti neke drage ljude i prijatelje. Tako smo i mi sreli našeg prijatelja i vinskog brata Davora Dretara Dreleta. Kako je teklo naše druženje uz proizvode Vlade Krauthakera, o tome nekom drugom prilikom... Vidimo se, ekipo! Ako ne prije, onda iduće godine u Vinskom gradu.
