Kada spomenemo Brač, nekako uvijek prvo pomislimo na Bol i jednu od najpoznatijih plaža Lijepe naše. Tako je bilo i sa mnom dok nisam upoznao ekipu iz hotela 8. Predivno zdanje smješteno na samoj supetarskoj rivi... Masline i kamen koji dominiraju terasom i ulazom pružaju vam osjećaj onog iskonskog Mediterana.
No da prvo riješimo enigmu imena jer je i moje prvo pitanje bilo „Zašto 8?“ E, pa odgovor je jednostavan. Toliko im je godina trebalo da skupe sve papire i dozvole nadležnih institucija za renovaciju grade nekadašnjeg hotela Tamaris. Srećom, nisu odustali.
Hotel sada ima 28 soba i to vrhunskih. Sve je podređeno jednostavnosti i vašem uživanju. Nema nikakvog lažnog sjaja, nema zlatnih ručkica na ormarima, ali krevet - kao da ste na oblaku - tu su pokazali itekakvu raskoš. Paženo je na svaki detalj i iskorišten je svaki centimetar prostora. Skoro iza svakog ogledala je još poneki skriveni kutak. Sobe nisu ni prevelike, ni premale. Imaju sve što vam treba i nekako su baš po mjeri čovjeka jer - u njima se osjećate ugodno, a to je bitno - pa na godišnjem ste!
U sklopu hotela je i vila, objekt izgrađen krajem 19. stoljeća, koju možete posebno unajmiti, ili pak koristiti samo sobu unutar nje. Vila odiše luksuzom na svakom koraku - od kuhinje u kojoj u kojoj stvarno možete uživati, preko modernog „media rooma“ (sobe za gledanje TV-a i slušanje glazbe) do kupaone s fantastičnom samostojećom kadom iz koje kroz mali prozor gledate na rivu. Topla mirisava kupka, dvije čaše vina, prava osoba uz vas... dalje ostavljam vašoj mašti. Vila definitivno spada u najbolje interijere u Hrvatskoj. Fantastičan spoj modernog i tradicionalnih detalja nešto je što ovaj ambijent čini pomalo bajkovitim. Neću više opisivati hotel, vidi se najbolje po fotografijama, a vjerujte - najbolje je da ga pogledate u živo.
Ono što je mene oduševilo u stvari je koncept rada hotela i osoblje. Hajdemo redom. Hotel je deklariran kao hotel za odrasle, a otvoren je cijelu godinu. Koncept možemo opisati kao „hotel za odmor kao doma“. Da, možda zvuči čudno, ali je fantastično. Za početak, nemate klasičnu recepciju već lobby koji je spoj ureda i dnevnog boravka u kojem se baš ugodno osjećate. Stolice, naslonjači, sve odiše udobnošću i što god pitate i tražite, sve može. Ako si skuhate kavu za šankom, nitko vam neće zamjeriti niti će od toga napraviti problem. Gost je kralj - doslovno, ali kao da ste kralj u svom domu - neprocjenjivo. Hotel je dovoljno malen da može biti personaliziran do maksimuma i to su iskoristili do savršenstva. Sve, baš sve, podređeno je vašem guštu i komociji. Imate osjećaj da ste gost među prijateljima, a ne među osobljem hotela i uvijek ćete se rado vratiti, a to i jest bit.
Ono najbitnije, osoblje čini iznimno mlada ekipa. Menadžer hotela Željko Čubrilo - Kiko sa svojih skoro 30 godina najstariji je među njima. Ta mlada ekipa daje ton hotelu. Kao prvo, svi su stalno nasmijani, ali iskreno. Nije to onaj profesionalni smiješak koji vas iritira, ne, oni su stvarno sretni i to prenose na druge ljude. Ljubazni su i uslužni do maksimuma i ono što je najbitnije, pritom su profesionalni do savršenstva. Uz njih imate osjećaj da ste prijatelj sa svima u tom hotelu. Ako već dolazim potrošiti novac na Jadran, definitivno ću ga radije potrošiti na ovakvom mjestu gdje me gledaju kao čovjeka, a ne kao ako hodajuću novčanicu. Koncept je to koji bi trebalo primjenjivati apsolutno svuda, ali za to morate imati takvo osoblje. Dakle, sve počinje i završava s pravim osobljem. I da, detalj koji me fascinirao: čistoća hotela, ali doista svakog kutka je - apsolutna.
Restoran Otok u sklopu hotela radi i kao zaseban dio. Otvoren je svim gostima i bojim se da će se vrlo skoro u tom restoranu čekati u redu za stol. Mladi kuhar, Frane Marinković, kojemu su tek 24 godine suvereno vlada kuhinjom. Jednako će dobro pripremiti morske specijalitete, ali i ozbiljan komad mesa. Napravili su odličan odmak od isključivo morske hrane, koju naravno možete dobiti kod njih, ali i u svim drugim restoranima u Supetru, dodavši na kartu fantastičan niz mesnih jela i to recimo argentinski steak, ili takozvani tomahawk koji je dobio posebnu pohvalu na TripAdvisoru. Sve namirnice su birane, svježe (cherry rajčice i začini čak dolaze iz hotelskog vrta) i vrhunski tretirane.
Osobno vjerujem da će uskoro ljudi iz Splita dolaziti na ručak u Otok, jer ako nastave ovako, vrlo će brzo biti nove zvijezde na gastro sceni. Frane je kuhar koji u prezentaciji ima pomalo rustikalni štih što nikako ne umanjuje izgled tanjura, ali ističe okus glavne namirnice i to mu je nit vodilja. Sada će neki reći da sam prolupao, ali podsjetio me na velikog Zdravka Tomšića iz Drage di Lovrano. Bitno je samo da ostane na tom putu i da mu dozvole da se razvija. Pustite da mu se mašta razvija i očekuju nas savršena jela. Mislim da će se već sljedeće godine početi pojavljivati po gastro-vodičima jer to već i sad zaslužuju.
Također, izuzetno bitno - vinska karta. Odlično je složena, uz iznimno friendly cijene vina, što je svakako velika prednost. Sama se karta još popunjava, s naglaskom na vina autohtonih sorata, a Kiko nam je otkrio da će osoblje proći vinsku edukaciju.
I šećer na kraju - Milana Hržić je neprocjenjivo blago koje ovaj restoran ima. Mlada je dama dizajner po struci, ali slastičar u duši. Oduševila me svojim slasticama (možda zbog struke savršeno i izgledaju) - to su slastice zbog kojih bih „potegnuo“ iz Zagreba na Brač. Već sam pisao o njenoj rožati, to je savršenstvo, a tako nešto se ne može spremiti bez velike ljubavi za taj posao. Za nju ćemo još, nesumnjivo, mnogo čuti. Prilikom naše posjete probali smo nekoliko njenih slastica i na tom iskustvu sam joj neizmjerno zahvalan.
Na kraju, što reći? Ljudi moji, hotel 8 i restoran Otok - njih morate posjetiti! U bilo koje doba godine, u bilo koje doba dana. Iskrene preporuke.
I da... Ako ćete u restoranu morati čekati stol, pitajte je li Kiko tu; recite mu da su vas uputili ovi iz G.E.T. Reporta, možda pomogne.
