Sedam malih naselja ili kako oni kažu sela, ima iznimno velik potencijal za razvitak eno-gastro turizma.To je nešto što im može značajno produžiti sezonu. Najbolje eno gastro ture se i događaju u pred i pod sezoni, ali idemo redom.
Prvo treba maksimalno iskoristiti vezu Crljenak-Zinfandel. To je nepobitna dokazana činjenica i mora se iskoristiti. Zinfandel je jedno od najpoznatijih vina svijeta i preko njega treba zainteresirati ljude za Crljenak koji je vaš autohtoni proizvod, što je velika prednost. Za našeg kratkog boravka u Kaštelima, posjetili smo tri podruma.
Vujina je najstariji. Među prvima je počeo buteljirati vina u tom kraju. Još uvijek je više okrenut HoReCa prodaji. Morao bi više pažnje posvetiti prodaji na kućnom pragu. Vina dobra, bez mana, vrlo su užitna pa i cjenovno ne previsoka. Više pažnje trebalo bi, mislim, posvetiti vinu Babica. To je kaštelanska autohtona sorta, koja ima puno veće potencijale od onoga što trenutno daje. Naravno , trebao bi Vujina uložiti i u opremanje kušaone, što je trenutno teško, jer kad uđete jednom u posao s HoReCa sistemom, novac je stalno tu negdje oko vas, ali nikad kod vas. Ne brinem se previše; Vujina je stari lisac i naći će on rješenje .
Druga lokacija je vinarija Bedalov. To ne možemo uzeti kao primjer vinarama, jer obitelj Bedalov ima i odličnu konobu, uz samo more, s fantastičnom hranom, kao primjerice, pašticada od tune, ili bob sa sipom. To je jelo koje me oduševilo, rustikalno jednostavno, a opet toliko precizno i skladno, spremljeno s pregršt okusa. Lokalna hrana je jedan od velikih aduta Kaštela. Podrum Bedalov ima nekoliko stvarno dobrih vina, ali najviše me se dojmio Crljenak iz 2012. Jedno odlično izbalansirano vino kojeg poželite još jednu čašu.
Podrum Kovač bi trebao biti model po kojem bi većina vinara u Kaštelima trebala raditi. Moderno uređen podrum, pomalo drukčiji pristup vinima, ali ono što je meni najbitnije, potpuno okrenut prodaji na kućnom pragu. Šarmantno uređena mala kušaona za male grupe do 15 osoba, prostor na otvorenom (ljeti) za velike grupe - svoju proizvodnju plasira upravo kroz prezentacije. Za sada mu nedostaje samo još koji kolega sličnog razmišljanja i agencije bi se više bavile vinskim turama. Pa eto, kad ste u Kaštelima, podrum Kovač trebao bi biti obavezna stanica. Najbolje vino za cijelog boravka u Kaštelima bio mi je baš njegov Crljenak iz 2012. Nažalost, iz te godine ima još samo nekoliko boca. No, i ostala njegova vina višeg su ranga.
Svi vinari kod kojih smo bili imaju mjesta za napredak, mogu i moraju nadograditi kvalitetu. Vina su dobra, ali sada treba ispeglati neke sitnice, dovesti vina na višu razinu. Potencijal je ogroman. Vinari imaju volju i ono najbitnije, lokalna vlast mora pomoći. Crljenak je, gospodo, vaš najbolji suvenir i vaša najbolja reklama, ali bez podrške zajednice to neće ići . Meni je neshvatljivo da je u posjetu u Kaštela došlo 5-6 top eno-gastro novinara, a nitko iz Turističke zajednice nema potrebu upoznati te ljude i prezentirati im malo svoj rad i mjesto. Ne, to ne mogu shvatiti. Entuzijazam pojedinaca koji su nam i omogućili posjet ovom dijamantu Dalmacije je velik, ogroman i fantastičan. Treba im se diviti, ali ako to lokalna vlast i TZ ne prepoznaju, ljudi će se potrošiti i izostat će uspjeh , a to bi bila velika šteta. Vinari su, kao puno puta do sada, opet predvodnici napretka. Imaju velike potencijale i s nekim malim korekcijama, Kaštela mogu biti jedna vrhunska eno-gastro destinacija. O hrani ne treba previše pričati, svi znamo čari mediteranske kuhinje, tek naglasiti već spomenuta jela s bobom ili Kaštelansku tortu.
Ali, to je samo dio na koji treba nadogradnju, a koju Kaštela i te kako imaju. Recimo, fantastične uščuvane utvrde iz kojih možete iščitati povijest daleko unazad. Treba samo to na pravilan način prezentirati. Imamo priču o Dobrili i Miljenku (hrvatski su to Romeo i Julija), priču koja je svakako premalo iskorištena. Zašto, recimo, nemamo jelovnik tog para, modificiran po njihovu dobu, sljubljen sa crljenkom kojeg su čak i tada, tako davno, pili. Povijest treba ukomponirati tako da se turisti mogu osjetiti dijelom te tradicije. Ona mora biti dio sadašnjosti, tada to ljudi pamte - ovako se bojim da pola toga zaborave čim izađu iz muzeja.
Povijest Kaštela je velika i bogata, ponudite ju svojim gostima. Kad su već kod vas snimane „Igre prijestolja“ ("Games of thrones" ) i to svi znaju, povežite to sa svojim utvrdama, legendama, s Dobrilom i Miljenkom; neće to nitko drugi učiniti za vas.
U Kaštel Štafiliću imate jednu od najstarijih maslina na svijetu, Mastrinku. Stara je preko 1500 godina, a njen urod se još uvijek prerađuje u maslinovo ulje koje, u replikama grčkih lakrimarija, predstavlja autohtoni kaštelanski suvenir.Napravite od nje poznatu atrakciju, zaštitite ju, uredite okoliš i postavite nadzorne kamere, a ne da ju, da ne kažem kakvi ljudi, pale. Strašno!
Zanimljivost je i Školski botanički vrt O.Š. Ostrog, koji su uredili učenici i nastavnici te škole. Tu, na površini od 4 hektara raste više od 1400 biljnih sorti koje potječu sa svih strana svijeta i pretežno su iz mediteranskog suptropskog podneblja. Sastavni dio vrta čini maslinik koji sa svojih 170 stabala i 45 sorti domaćih i stranih maslina predstavlja najveći kolekcionarski nasad hrvatskog priobalja.
Da ne spominjem Biblijski vrt na južnim padinama Kozjaka- odlična atrakcija, premalo poznata. Tu već stoljećima rastu platane, masline, smokve, vinova loza i biljke koje se spominju u Bibliji. Na vidikovcu s kojeg se pruža prekrasan pogled na Kaštelansko polje i zaljev, posađen je mali vinograd kao spomenik težaku i lozi. U njemu se, uz ostale autohtone vrste vinove loze, nalazi i Kaštelanski crljenak. Na ulazu u vinograd postavljena je i spomen-ploča na kojoj stoji: "Sin hrvatski Miljenko Grgić u dalekoj Kaliforniji potakne, a znanost dokaže; zinfandel jest crljenak kaštelanski, roda hrvatskog. O sretnom događaju spomenik težaku i lozi podiže Udruga Biblijski vrt".Odlična stvar, uz nagradu koju dodjeljuje Europska asocijacija za cvijeće i okoliš Brisela i dokazanu povezanost Crljenka i Zinfandela, napravite od toga atrakciju, nije to toliko teško.
Večeri kaštelanskih vina, tradicionalnu feštu na kojoj su proglašena najbolja vina za ovu godinu, treba ipak malo koncepcijski mijenjati. Mislim da Večeri kaštelanskih vina treba biti u sezoni na rivi. Podijelite to sa svojim gostima, vino mora spajati ljude, to mu najbolje ide.
Ne smijem zaboraviti spomenuti hotel „Baletna škola“ u kojem smo bili smješteni. Dakle, kakvo ljubazno osoblje, to je prava rijetkost, za svaku pohvalu.
Kao što sam i rekao u naslovu, Kaštela su nebrušeni eno-gastro dijamant. Hvala entuzijastima koji su nam to pokazali. Nadam se da će i naše pisanje pomoći da im bude lakše u radu.
Kaštela, vidimo se uskoro!
