Putovanje na koje skoro da nisam otišao jer obaveza je bilo puno, pokazalo se kao jedno od najboljih u godini. Ekipa Gastronauta u suradnji s Electroluxom organizirala je posjet Electroluxovoj tvornici u Pordenoneu. Kako tamo nikad nisam bio, tako nisam imao ama baš nikakvih očekivanja - što bude, bit će. S puno dobre volje i otvorenog uma sjeo sam u autobus koji je iz Zagreba kretao u rano maglovito jutro.
Kako je u autobusu, uz moju kolegicu i prekaljenu G.E.T.-ovku Silviju, društvo bilo sastavljeno od novinara i restoratera, atmosfera je naravno bila odlična - osim što se manje više svi znamo, imamo i gastronomiju kao nepresušnu temu razgovora. Putovanje koje i nije baš kratko, proteklo je brzo i nadasve ugodno. Svakako treba pohvaliti ekipu iz Electroluxa, Tamaru Rakovac i Vanju Nedeljković koje su preuzele ulogu naših domaćina i putovanje učinile tako ugodnim. I da, ono maglovito jutro s početka priče, tamo negdje oko Rijeke postalo je predivan sunčani dan, baš kao u priči o ružnom pačetu, i to predivno sunce pratilo nas je cijelim putem.
I, eto nas! Electroluxova tvornica u svoj svojoj veličini onako izvana kao i svuda u svijetu, ali čim uđete u predvorje vidite da ste u Italiji. Taj dizajn ne možete promašiti. Naravno, prvo kava i to u njihovom izložbenom prostoru. Naravno da smo sve obišli i pogledali. Za neke uređaje nisam siguran da sam im shvatio potpunu namjenu koja sigurno postoji, ali vjerojatno suputnici restorateri jesu. Mi novinari smo ionako bolji u konzumaciji nego u pripremi hrane. Ah bože dragi, svatko je rođen za nešto.
Glavna prezentacija održana je u showroomu. Ta je prostorija opremljena svime najmodernijim što Electrolux ima i time barataju izvrsni kuhari, u ovom slučaju Maurizio Bottega i Stefano Sangion. Kuhinja je s jedne strane, a s druge mala tribina za publiku. Ako ste se zabrinuli i zapitali što li se tako može vidjeti, ne bojte se, postavljena je fantastična 360° kamera i dva velika LCD TV uređaja tako da vidite svaku i najmanju sitnicu. I mali šok - sve ama baš sve možete fotografirati; nije problem.
Neću vam opisivati cijelu prezentaciju jer to bi potrajalo. Spomenut ću samo dijelove koji su me se najviše dojmili.
Prvo uređaj u kojem možete skuhati recimo gulaš za 100+ osoba, ali ne trebate ga kuhati satima. A ne, gotov je za cca 45 minuta.
Pećnica za pečenje mesa na niskim temperaturama. E, to me oduševilo. Meso se peče na 65°-72° i peče se 15 sati. Vjerojatno vam se to čini suludo, ali vjerujte ima puno prednosti i meso je fantastično ukusno.
Pametna pećnica za, recimo, kruh. Na nju otvaranje i zatvaranje vrata ne utječe - ona zna kakav mora biti krajnji proizvod i takav će biti. Zato i jest pametna.
Dimilica za roštilj koja ide u električnu peć . Stvar koja izgleda toliko jednostavna, ali nije.
Bila je tu još sva sila čudesnih kuhinjskih pomagala. Promatrajući naše restoratere pala su mi na pamet djeca kad ih pustite u Disneyland. U jednom trenutku rekao sam prijatelju Časlavu Matijeviću: „Pa vi ćete kuhari uskoro morati samo dodati začine i završni tač; ovo sve radi samo." Dobro, ne radi baš samo, ali je vrlo blizu.
Postoji razlog zašto ne objašnjavam svaki aparat posebno. Naime ove godine će u G.E.T. Reportu Electrolux predstavljati svoje uređaje, jedan po jedan.
Za ručak nam je servirana hrana koja je spremana tijekom prezentacije i bila je iznenađujuće ukusna. Moram priznati da sam očekivao da će se u okusu više osjetiti industrija, ali nije. Mislim da je Electrolux dobio još jednog velikog fana.
Nakon odlične Electroluxove priče otišli smo u Spilimbergo, u školu mozaika. Prvo što sam shvatio jest da napraviti mozaik nije nimalo jednostavno. Radite ga naopačke da biste ga uopće mogli postaviti na zid. Kamenčiće klešete ručno. Postoji cijeli niz boja kamenčića, a budu i u zlatu. Često su kamenčići promjera samo nekoliko milimetara, a mozaik preko cijelog zida. U svakom slučaju, mozaik sada cijenim puno više. Neizmjerno sam zahvalan organizatoru na posjetu ovoj školi. Naučio sam nešto novo, postao bolji čovjek jer svaka kap znanja čini te boljim. Nekada je u toj školi bilo i do 400 učenika u generaciji, a sada ih ima tek 90-tak jer razvojem modernog društva mnogi su majstori završavali postavljajući pločice.
Prije povratka u Lijepu našu, još mali shopping u Udinama i to je to, a tamo smo pravo novinarski naletjeli na otvorenje jedne draguljarnice. Bilo je tu malih slasnih zalogaja i naravno prosecca pa kad su nas već domaćini pozvali nismo mogli odbiti. Bit će još shoppinga, lako za to, ipak su nama novinarima prezentacije sastavni dio DNK.
